Piše: Abdullah Nasup
Alžir je zemlja u kojoj političkim sistemom upravlja mala grupa moćnika, a u centru te grupe je nacionalna naftna kompanija Sonatrach, koja se često oposije i kao država u državi. Ova kompanija osigurava 40% državnog dohotka i 95% izvoza.
Razvoj alžirskog naftnog sektora u uskoj je vezi s alžirskom postkolonijalnom političkom historijom i mnogi događaji koji čine njenu prošlost, čine i njenu sadašnjost. I, to je potrebno razumjeti, da bismo razumjeli do koje mjere je moguće provesti reforme u tom sektoru, ali i kolika je uloga Sonatracha u tome, smatra Stratfor, američki portal koji se bavi geopolitičim analizama i prognozama.
Sonatrach je osnovan 1963., godinu dana nakon što je Alžir stekao nezavisnost i njen prvi zadatak je bio izgradnja osnovnog naftovoda kako bi se naftni proizvodi prenosili i prodavali u zemlji. dvije godine nakon osnivanja, Alžir i Francuska su postigle sporazum o eksploataciji saharske nafte, po kojem je Sonatrach dobio pravo na 50% udjela Nacionalne kompanije za istraživanje i eksploataciju petrola u Alžiru (SN REPAL), kompanije koju je Alžir naslijedio od kolonijalne francuske uprave. To je bio prvi znak da Francuska gubi kontrolu nad energetskim potencijalima Alžira.
Houari Boumediene vojnim udarom dolazi na vlst u Alžiru 1965., godine i dvije godine kasnije nacionalizira gotovo sve nefrancuske naftne i plinske holdinge i predaje ih Sonatrachu, da bi 1971. godine nacionalizirao kompletnu alžirsku naftnu industriju i kompaniji Sonatrach daje pravo upravljanja nad svim sektorima u ovoj oblasti
Alžir nakon nacionalizacije nafte
Kada 1978. godine, Boumediene umire, Sonatrach je pod svojom kontrolom čvrsto držao kompletnu energetsku oblast Alžira, uključujući i sve preostale francuske holdinge.
Rast značaja i moći kompanije doveo je i do pojave sistemske korupcije, neodgovornog upravljanja, što je i do danas prisutno na neki način.
Tokom osamdesetih i devedesetih godina Alžir je bio poprište serije reformi koje su uključivale uvođenje slobodnog tržišta i preobražaj državnih kompanija u komercijalne. Alžir se u tom periodu, iz socijalističkog sistema u kojem je postojala čvrsta veza između Sonatracha i vladajuće Fronte nacionalnog oslobođenja, preobrazio u višestranači sistem u kojem grupa različitih moćnih igrača usmjerava državnu politiku. Međutrim, političke i ekonomske promjene nisu negativno utjecale na Sonatrach, koji je u tom periodu samo još više povećao svoj utjecaj i učvrstio svoju poziciju čuvara alžirskog naftnog i plinskog blaga.
Stagnacija Sonatracha u vrijeme Bouteflike
Bouteflika je želio da uvede princip slobodnog tržišta i u oblasti energetige, pa je 2005. godine, donio zakon kojim je Sonatrachu oduzeto pravo kontrolora nad energetskim izvorima i predato novoosnovanoj državnoj regulatornoj agenciji. Novi zakon, također, stranim naftnim i plinskim kompanijama dao je pravo punog vlasništva nad projektima koje izvode u Alžiru, a to je primoralo Sonatrach da se takmiči sa stranim kompanijama za dobijanje projekata u oblasti nafte i plina u zemlji. međutim, novi zakon je ugrozio interesnu mrežu koja se razvila u okrilju Sonatrachove političke moći, i očuvanje monopola te kompanije bilo im je vrlo važno, tako da je zakon ubrzo povučen. Bouteflika je već 2006., odustao od programa reformi i izjavio da nijedna strana kompanija za naftu i plin neće moći vršiti eksploraciju i proizvodnju bez učešća Sonatracha kojem se u svakom projektu garantira 51% kolača.
Problemi naftnog sektora u Alžiru
Političko natjecanje za upravljanje Sonatrachom, prisutno posljednjih nekoliko godina,, te izostanak reformi i ulaganja, oslabilo je alžirski naftni sektor i proizvodnja anfte je smanjena. Alžir je 2007., proizvodio 1,99 miliona barela nafte dnevno, dok je 2017. godine proizvodio 1,54 barela dnevno.
Sonatrach i alžirsko ministarstvo petrola svjesni su neophodnosti reformi. U januaru je bivši izvršni direktor kompanije sastavio konačni nacrt reformskih mjera u oblasti nafte i plina, kako bi se uklonila stroga ograničenja rada stranih kompanija, a što je uzrok izostanka stranih investicija u ovoj energetskoj oblasti. Međutim, masovne narodne demonstracije i povlačenje Bouteflike s dužnosti predsjednika obustavili su proces reformi i prije nego što je započeo.
Sonatrach u neizvjesnu budućnost
Nakon što Alžir, poslije tranzicijskog perioda, dobije novu vladu, ko god završi na vlasti morat će pokušati da putem reformi zaustavi pad alžirske proizvodnje nafte, kao i da poveća proizvodnju plina, budući da će energetski sektor (to jest, Sonatrach) ostati glavni generator ekonomskog bogatstva i poveznica različitih interesnih grupa koje će nastaviti krojiti alžirsku politiku.
No, nezavisno od toga ko će preuzeti vlast, struktura alžirske političke scene mogla bi evoluirati samo malo. Mogće je da će periodično različite frakcije moći ovladavati scenom, smatra Stratfor, ali sistem i uloga Sonatracha u njemu, vjerovatno će ostati isti kao i do sad. I zbog toga će sve nove reforme, koje sljedeća alžirla vlada bude uvodila, vjerovatno biti ograničene samo na minimum i neće rezultirati korjenitim reformama potrebnim za potpuni oporavak sektora nafte i ekonomije u Alžiru.
