Izvor: www.medzlisprozor.com
Krajem godine obično se sumiraju rezultati i prave osvrti na postignuto. Nažalost, postignutim se često ne mogu podičiti ni zreli i poslovni ljudi. Zato nekada naši mališani, s punim pravom, zavrijeđuju da im se posveti dužna pažnja. Jedna od takvih je i Amila Beganović iz Prozora. Iako još uvijek nije napunila 11 godina (rođena 2003.godine), Amila ima itekako mnogo razloga da minulu godinu smatra iznimno uspješnom.
Naime, ova vrijedna i svestrana djevojčica već nekoliko godina trenira karate u karate klubu Empi iz Prozora. Do realizacije te ideje došlo je spontano, a i sami Amilini roditelji, Sakib i Suada, ističu kako im je bilo gotovo nemoguće zamisliti svoju kćerku u odori bilo koje od borilačkih vještina. Razlog leži u činjenici da je Amila iznimno mirno i povučeno dijete. Ipak, pokušali su i nisu pogriješili.
Njeni treneri su od samog početka tvrdili kako je Amila veliki talenat u karateu, a već nakon nekoliko javnih nastupa i roditelji su shvatili isto te su počeli značajnije ulagati u njenu karijeru. Naravno, ni Amila nije ostala dužna te je na posvećenu pažnju uzvratila sa 14 medalja osvojenih tokom 2013.godine. bronze je osvajala u Zenici, Bihaću i Čitluku a srebrenim odličjima okitila se u Ilijašu, Konjicu i Zagrebu.
Najbogatija je, ipak, kolekcija zlatnih medalja – njih ukupno osam, osvojenih u Ljubuškom, Širokom Brijegu, Prozoru, Pločama, Grudama, Stopcu, Konjicu te na Dječijoj ligi Hercegovine.
Sredinom 2013.godine Amila je položila i za zeleni pojas i to, naravno, kao najbolja u svojoj kategoriji. O njoj samo riječi hvale imaju i njeni vjeroučitelj Esmir Čajdin i muallim Nihad-ef. Ahmetović. Čajdin ističe kako je Amila odlična učenica petog razreda sa posebnim afinitetom ka učenju ilahija. U sklopu školskih takmičenja u učenju ilahija i kasida Amila je redovno najbolja.
Njen muallim o Amili govori samo u superlativima a jedan od glavnih razloga vidi u njenim roditeljima. Amila, zbog čestih nastupa na turnirima, nije u prilici da bude redovna u mektebu. Međutim, njeni roditelji uredno najave svaki njen izostanak i informišu se o gradivu koje se u mektebu prerađuje. Uprkos svemu, Amila sve uredno stiže i jedna je od najboljih polaznika u svom uzrastu.
Dodamo li tome i podatak da, uprkos svim spomenutim obavezama, Amila uči svoju drugu hatmu u mektebu te uči napamet suru Jasin, dojam je potpun.
Ova mirna djevojčica na ovaj način priča jednu posebnu i divljenja vrijednu priču o sebi, svojim roditeljima, svome mektebu, ali i svome gradu. Ukoliko nastavi ovim tempom, a nemamo nijednog jedinog razloga da sumnjamo, njeno vrijeme tek dolazi i za nju će se, ako Bog da, tek čuti. No, i ovo je dovoljno da sve nas već sada učini izuzetno sretnim i ponosnim.
