Hutba
Postavlja se pitanje: ako su Bošnjaci, a jesu, u toku agresije na BiH, pokazali nesvakidašnju hrabrost u odbrani svojih svetinja, kako je moguće da danas na političkom frontu nema više tih hrabrih gazija koji su neustrašivo jurišali na četničko-ustaške tenkove i rovove.
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite. (Ali Imran, 200.)
Nedavno izbacivanje predsjednice Udruženja ”Majke enklave Srebrenica i Žepa”, Munire Subašić iz zgrade UN u New Yorku, zbog njenog dostojanstvenog i hrabrog držanja i nošenja transparenta sa natpisom ”Republika Srpska – genocidna tvorevina”, izazvalo je veliku pažnju i burne rekacije svjetske javnosti. Međutim, ta bura se brzo stišala, i sve se brzo zaboravilo. Hrabri gest majke Munire ostat će, nažalost, u očima međunarodnih, ali i mnogih domaćih, društveno-političkih faktora, upamćen više kao incident nego kao očajni pokušaj ucviljene žrtve da još jednom pokuša skrenuti pažnju svjetskoj javnosti na zulum i nepravdu koja se čini prema državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima kao žrtvama srbo-četničke agresije, ali i da dostojanstveno i hrabro dođe na lice mjesta, da svojom čistom nogom kroči u ”Vukovu jazbinu” i upre prstom u one koji pokušavaju da, kako je sama rekla: ”laž predstave kao istinu i da žrtvu proglase krivom”, i da pokaže četničkim ideolozima i licemjernoj Međunarodnoj zajednici, koja je bila agresorski saveznik u ratu i u miru, da, za razliku od Bošnjaka, prije svega političkih vođa, Bošnjakinje, koje su izgubile po jednog, dvojicu, trojicu i čak petericu sinova, nikada neće odustati od borbe za odbranu svoje države, vjere i časti.
Da bogdo imamo više nana Fata i Munira Subašić, a manje radončića, lagumdžija, tihića…
Postavlja se pitanje: ako su Bošnjaci, a jesu, u toku agresije na BiH, pokazali nesvakidašnju hrabrost u odbrani svojih svetinja, kako je moguće da danas na političkom frontu nema više tih hrabrih gazija koji su neustrašivo jurišali na četničko-ustaške tenkove i rovove.
Zar su svi izginuli i nestali, pa smo došli u situaciju da je u miru odbrana časti spala na hrabre Bošnjakinje kao što je nana Fata Orlović, Bakira Hasečić i majke Srebrenice.
Naravno da gazije nisu izginule, ali, nažalost, nakon agresije i potpisivanja sramnog Dejtonskog sporazuma koji je legalizirao zločin i genocid i Republiku Srpsku kao monstruoznu kreaciju tog zločina, pala je komanda: ”Na lijevo krug!”, usljed koje se desio strašan i katastrofalan zaokret. Oni što su bili dolje, duboko u podrumima, duboko u pozadini, daleko od prve vatrene linije, sad su gore, na vlasti, na pozicijama, u ministarskim foteljama, da rukama, ogrezlim u kriminalu i korupciji, opustoše državno bogatstvo i da svojom poltronskom i suicidnom politikom pomognu neprijateljima BiH da dovrše svoje zločinačko djelo. A oni koji su bili gore, po brdima, po kotama, na prvim borbenim linijama, koji su svojim životima branili Bosnu i Hercegovinu, sad su dolje, gurnuti duboko i daleko na margine života, odbačeni, bez posla, bez prava glasa, bez perspektive i bez nade.
I umjesto da bošnjački političari i druge vođe nastave časnu borbu na političkom frontu za našu državu i slobodu koja je skupo plaćena, i da tako osvjetlaju obraz i pokažu ponos i dostojanstvo, oni su radije pristali na predaju i prodaju i države i časti i ponosa, samo kako bi sačuvali gole živote i mrvice vlasti koje još uvijek imaju u svojim rukama…
