Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U 183. ajetu iz sure El-Bekara, u kojem se direktno naređuje post: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas”, spomenut je glavni cilj posta: ”da biste se grijeha klonili (da biste bili bogobojazni)”.
A šta je zapravo bogobojaznost i koje su osobine bogobojaznih? Bogobojaznost (et-takwa) je kruna imana, istinskog vjerovanja. U njoj su sublimirana sva svojstva iskrenog i potpunog vjerovanja (iman). Stoga, nije čudo da su svi Allahovi poslanici i učenjaci u svim generacijama, preporučivali i oporučivali bogobojaznost. Bogobjaznost znači, kako ju je definirao Abdullah ibn Mes'ud, r.a.: ”Da se pokoravaš Allahu, a da ne budeš nepokoran, da veličaš Allaha, a da Ga ne zaboravljaš, da Mu zahvaljuješ na blagodatima, a da ne budeš nezahvalan.” Alija, r.a., takvaluk je opisao kao: ”Strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo sa malo nafake i pripremanje za dan povratka Allahu.”
Kur'an na mnogim mjestima spominje i oporučuje bogobojaznost, kao i Poslanik, s.a.v.s., u svojim hadisima, poput Poslanikovih, s.a.v.s., riječi upućenih Muazu ibn Džebelu: ”Boj se Allaha ma gdje bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo i ono će ga izbrisati i lijepo se ophodi prema ljudima.” (Tirmizi i Ahmed)
Svojstva bogobojaznih
U Kur'anu se spominju mnoga svojstva bogobojaznih, a mi ćemo ovom prilikom citirati dvije skupine ajeta u kojima su sadržne vrlo bitne osobine bogobojaznih i na osnovu njih možemo pratiti vlastito stanje te saznati da li smo dostigli uzvišeni stepen i deređu bogobojaznosti i da li smo ostvarili cilj posta kao ibadeta.
Prvu skupinu ajeta čini pet prvih ajeta iz sure El-Bekara: ”Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje Tebi i u ono što je objavljeno prije Tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.” (El-Bekara, 1.-5.)
Druga skupina ajeta je iz sure Ali Imran: ”I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savladuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine:
i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.
Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Ali Imran, 133.-136.)
Na osnovu ovih ajeta zaključujemo da je prva osobina bogobojaznih vjerovanje u gajb, vjervanje u onostrano, u ono što ljudi ne mogu vidjeti dunjalučkim očima, kao što je vjerovanje u Allaha, u meleke, u spuštanje Objave, u zagrobni život itd. Istinska vjera nezamisliva je bez vjerovanja u gajb.
Druga osobina bogobojaznih je klanjanje namaza za koji je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Moja radost je u namazu.”
Na osnovu ovoga hadisa, mogli bismo mirne duše kazati da se u istinski život svakog čovjeka ubrajaju one minute i trenuci koje je proveo u namazu.
Postoje predaje koje potvrđuju da su sva dobra djela zapravo plodovi namaza. I da nije namaza, ljudski organi ne bi činili druga dobra djela, niti bi se klonuli loših djela. Skoro da nema stranice u Kur'anu, a da se u njoj ne spominje klanjanje namaza.
Allah, dž.š., naređivao je Svojim poslanicima namaz u stanju njihove najveće bliskosti sa Allahom. Kada je Ibrahim, a.s., ostavio svoju suprugu Hadžer i sina Ismaila u neplodnoj mekanskoj dolini, učio je dovu: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali..” (Ibrahim, 37.)
Kada je Allah, dž.š., razgovarao sa Musaom, a.s., objavio mu je: ”Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” ( Ta-ha, 14.)
Kada je Isa, a.s., progovorio kao novorođenče, prve riječi su mu bile: “Ja sam Allahov rob” – ono reče – “Meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.” (Merjem, 30.-31.)
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naređen je namaz dok je na mi'radžu, noćnom putovanju u nebeske sfere, razgovarao sa Allahom dž.š.
Izgradnja islamske civilizacije i kulture vezana je za mesdžid i namaz. To je tajna zašto su muslimani najodabraniji ummet i zašto iz ovog ummeta izviru rijeke svakog dobra, jer klanjači ispunjavaju Zemlju nūrom, ljubavlju, samilošću i dobročinstvom. To je ummet koji zajedno sa cijelim kosmosom obavlja namaz i veliča Stvoritelja, Allaha, dž.š.
Također, tu leži i tajna naše dekadence. Kad god je ummet ostavio namaz, doživio je moralni, duhovni, kulturni, naučni i ekonomski pad i postao je najponiženiji narod na Zemlji.
Sljedeća osobina bogobojaznih je bezrezervna spremnost da, u ime Allaha, dijele imetak i kad su u izobilju i kad su u neimaštini, jer su sigurni da Allah daje nafaku. Ubijeđeni su da dijeljenje neće umanjiti, već oplemeniti imetak i donijeti berićet.
Zatim, osobina bogobojaznih je da se u srdžbi savladavaju. Rečeno je: ”Mudar je i pametan onaj ko može sobom vladati u trenutku nastupa srdžbe i bijesa.”
U tom smislu je i hadis: ”Najbolji vjernik je onaj koji održava rodbinsku vezu sa onima koji je prekidaju, koji udjeljuje onima koji njemu uskraćuju i koji oprašta onima koji ga vrijeđaju.” (Ahmed)
Sljedeća osobina bogobojaznih je i opraštanje i tolerancija. Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Opraštanjem se ne povećava ništa osim ponosa.” (Ahmed, Muslim, Tirmizi)
I na kraju, bogobojazni su poznati po tome što mnogo spominju i veličaju Allaha i strahuju za sebe zbog svojih grijeha.
Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., ušao kod jednog mladića koji je ležao na smrtnoj postelji, pa ga je upitao: ”Kako se osjećaš?” Odgovorio je: ”Allahov Poslaniče, nadam se Allahovom oprostu i strahujem zbog svojih grijeha.” Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Neće čovjek spojiti ova dva svojstva, a da mu Allah neće dati ono čemu se nada i da ga neće spasiti od onoga od čega strahuje.” (Ibn Madže)
Bogobojazni muslimani su berićetni poput palme
Bogobojaznost je svojstvo potpunog imana i ona vjernika i vjernicu čini snažnim, postojanim, stabilnim, uspravnim, aktivnim, korisnim i nepokolebljivim na putu ka njihovom konačnom cilju, na putu ka Allahu i džennetskoj nagradi. Bogobojazni su poput lijepog stabla koje Kur'an ovako opisuje: ”Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u Zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.” (Ibrahim, 24.-25.)
A Muhammed, s.a.v.s., je bogobojazne vjernike uporedio sa palmom, rekavši: ”Postoji stablo koje je berićetno kao musliman, to je palma.” (Mutefekun alejhi)
Najberićetnije stablo je stablo palme i njen berićet se poredi sa berićetom i dobrotom vjernika. Korijen palminog stabla je duboko u zemlji, čvrst i postojan i onaj ko bi želio da to stablo iščupa iz korijena, to će mu, ustinu, teško poći za rukom.
Takav je i istinski musliman, korijen njegovog vjerovanja je dubok i dalek, on seže sve do vremena prvog čovjeka na Zemlji, Adema, a.s., on seže do Nuha, a.s., Ibrahima, a.s., do svih Allahovih poslanika, njihovih iskrenih sljedbenik, do šehida i dobrih ljudi. Njegovo vjerovanje je postojano u svakom vremenu i u svakoj situaciji. Musliman na tim principima odgaja i njeguje stablo svoga života i svoje porodice i njih ne može iščupati nikakav vjetar i oluja smutnje i iskušenja.
Musliman i musimanka odolijevaju iskušenjima i fitnama poput palme. Nikada i nikome se, osim Allahu, dž.š., ne povijaju do zemlje, nikome se, osim Allahu, ne klanjaju, nikada se ne predaju bez obzira na kakve muke i iskušenja bili stavljeni, oni se bore sa životnim orkanima, olujama, vjetrovima i valovima, ali ne paniče, ne kukaju i ne gube nadu nikada.
I kao što plama rađa slatkim, ukusnim, zdravim i korisnim plodovima, tako isto musliman i muslimanka nikada ne odustaju od dobrih djela koja će dati ukusne, dobre, zdrave i korisne plodove, za njih same, za njihove porodice, za muslimane, ali i za društvo u cjelini.
To mu'minsko stablo, uz Allahovu pomoć, daje plodove u svako doba godine. Za vjernike nema sušnog perioda kad je riječ o dobrim djelima.
Njih ne sprječavaju smutnje i iskušenja u činjenju dobrih djela, jer oni liče na palmu koja svoju snagu i izdržljivost pokazuje baš onda kada naiđu najači vjetrovi. U teškim i tegobnim vremenima, vjernicima se povećava strpljivost, izdržljivost, solidarnost sa braćom muslimanima, spremnost na žrtvu i odricanje i međusobno pomaganje. Što duže žive sve više hajra čine i sve više plodova daju.
Oni nikada ne očajavaju, jer su ubijeđeni u Allahovu pomoć i podršku, i kada ih iskušenja i brige skole, oni ne govore: ”Gospodaru, mi imamo veliku brigu”, nego: ”Brigo, mi imamo Velikog Gospodara!”
Zato nije čudo što je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru i kada mu je došao melek Džibril da mu ponudi pomoć, rekao Džibrilu: ”Ako je od tebe ne treba mi pomoć, ako je od Allaha, onda treba.”
Allaha molimo da nas obaspe berićetom ramazana i da nas u ovom mubarek mjesecu zaogrne odjećom bogobojaznosti (takvaluka), jer ko bude opskrbljen odjećom bogobojaznosti, on je zasigurno ostvario cilj posta i njemu je Džennet zagarantiran.
Saff.ba
