Piše: Ezher Beganović
Protekla 2013.godina za građane Bosne i Hercegovine bila je prepuna izazova. Bila je to jedna od najtežih poslijeratnih godina. Domaći političari su učinili sve da do maksimuma pogoršaju život u Bosni i Hercegovini. Bosnu i Hercegovinu su učinili taocem svojim privatnih interesa. Zapravo, Bosna i Hercegovina danas nije država. Bosanskohercegovački političari su okupirali Bosnu i Hercegovinu. Domaći političari svih boja oteli su suverenitet Bosne i Hercegovine, podijelili su našu državu u svoje privatne feudalne familijarne posjede a građane učinili svojim robljem. Šta građani BiH u takvim okolnostima mogu očekivati u godini koju već uveliko trošimo, čemu se možemo nadati, ima li svjetla na kraju tunela?
U isto vrijeme prošle godine napisao sam tekst u kojem sam poručio da nam je Bog na pomoći šta nas sve čeka u 2013.godini. Sa žalošću konstatiram da sam bio preblag u svojim procjenama, bh. političari su nadmašili sva moja pesimistična očekivanja. Danas je situacija toliko loša da ne mogu naći adekvatan termin da izrazim svoj strah od onoga šta nas čeka u ovoj, 2014.godini.
U novu 2014.godinu ušli smo u stilu, već prvog dana bh. političari su pokrenuli novu ofanzivu protiv Bosne i Hercegovine. Obzirom da je planirano da se u oktobru ove godine održe opći izbori, naši političari su odmah krenuli u borbu za startne pozicije. Borba se vodi na način da se svako sa svakim obračunava. Nažalost, u tim međusobnim obračunima naši političari koriste sva sredstva. Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić koristi svoje ministarstvo i sigurnosne agencije da se obračunava sa zamišljenim protivnicima. Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir svoju borbu protiv SDP-a vodi na način da zloupotrebljava poziciju predsjednika Federacije BiH, odnosno blokirajući izvršnu vlast , tj. Vladu Federacije BiH. SDA opet koristi snagu u parlamentima da zada „ smrtni” udarac svojim političkim protivnicima. Mirsad Kebo koristi poziciju potpredsjednika Federacije BiH da u ime i za račun Fahrudina Radončića i njegovih mentora ovlada Strankom demokratske akcije, bori se da na mjesto bolesnog Sulejmana Tihića ne dođe Bakir Izetbegović i tako omete glavni izborni adut političke opcije koju personificira Fahrudin Radončić ( Jasno je da snage koje stoje iza Fahrudina Radončića i koje žele da on u budućnosti bude bošnjački politički lider znaju da on tu poziciju ne može dobiti na izborima. Većina Bošnjaka danas ima izraženo negativan stav prema Fahrudinu Radončiću. Recept kako da Fahrudin Radončić postane prvi u Bošnjaka jeste ovladavanje Strankom demokratske akcije. Svaki ozbiljan politički analitičar zna da će na oktobarskim općim izborima SDA imati najviše uspjeha kod Bošnjaka. Zato je bitno ko će zamijeniti Sulejmana Tihića na čelu SDA. Prema planovima Radončićevih političkih mentora taj novi lider SDA bi trebao ovu stranku potčiniti interesima Fahrudina Radončića, odnosno da se omogući Radončiću i njegovoj stranci da zauzme najvažnije političke pozicije u vlasti. Sjetimo se da je Sulejman Tihić na isti način SDA potčinio interesima Zlatka Lagumdžije i SDP-a.). Mirsad Kebo ima zadatak da kao potpredsjednik Federacije BiH i kao nekadašnji istaknuti član Stranke demokratske akcije koristi mehanizme vlasti koje ima da oteža put Radončićevim protivnicima, odnosno da olakša put dolaska željenog lidera na čelo SDA.
Slično se ponaša Željko Komšić, koji poziciju člana Predsjedništva BiH Koristi za jačanje kapaciteta svoje novoformirane političke stranke. Također, uzmimo za primjer ponašanje federalnog ministra za poljoprivredu Jerke Ivankovića Lijanovića, koji je institucije vlasti koje obnaša potpuno podredio ličnim interesima. Lijanović je toliko uspješan u iskorištavanju Vlade Federacije BiH za lične interese da se ponekad stekne dojam da čovjek radi šta hoće. O primjeru Desnice Radivojevića ne treba trošiti previše slova.
Sjetimo se nedavnog usvajanja državnog budžeta u Parlamentu Bosne i Hercegovine i ultimatuma HDZ-a, koji nije htio glasati za budžet dok se u tom istom budžetu ne obezbjedi šest miliona KM za projekte u Mostaru iza kojih stoji njihov stranački interes.
Slična situacija je i u Republici Srpskoj, odnosno slično se ponašaju Milorad Dodik i njegov SNSD na svim nivoima, a ništa nije drukčije ni sa SDS-om. Na sve navedeno treba dodati da je slična situacija na nižim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini naročito u kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Posljedice opisanog stanja su evidentne. Bosna i Hercegovina je blokirana sa svih strana, skoro ništa ne funkcionira, sve je dovedeno u pitanje. U mjesecima koji su pred nama vjerovatno ćemo svjedočiti teškom pogoršanju stanja u zemlji. Zemlja će biti blokirana na svim nivoima, redat će se politički obračuni u koji će se uključiti svi društveno – politički sistemi u državi. Tako će okupatorska čizma bh. političara nastaviti i u 2014.godini gaziti Bosnom i Hercegovinom. Kuda će nas ta okupacija odvesti teško je prognozirati, međutim sa sigurnošću možemo reći da su se bh. političari pokazali kao najopasniji okupatori Bosne i Hercegovine. U ovakvom stanju građanima BiH ne ostaje čak ni nada, jer je nada u ovakvi okonostima, kako reče Marcel Achard, jedan od onih lijekova koji uopće ne liječe, nego samo produžuju patnju.
Primjer građanske (ne)odgovornosti za stanje u zemlji
Punu odgovornost za situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, pored političara, snosimo svi mi, građani Bosne i Hercegvoine. Mnogo je primjera koji ukazuju da su građani BiH neopravdano dozvolili raznim kriminalcima da ovladaju našim društvom i na taj način nam unište živote. Napravićemo malu paralelu između Bugarske i Bosne i Hercegovine. Naime, sredinom prošle godine na prijedlog Vlade Bugarske u Narodnom sobranju izabran je novi ćelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost , izabran je Delijan Peevski, medijski magnat i jedan od najpoznatijih bugarskih kriminalaca. Delijan Peevski je za bosanskohercegovačke prilike je živa kopija Fahrudina Radončića. Isti dan kada je objavljeno imenovanje Peevskog na čelo glavne sigurnosne agencije Bugari su došlipred Narodno sobranje i sve blokirali. Kasnije se okupilo preko deset hiljada građana, nisu htjeli nikoga pustiti dok se Peevski ne povuče sa imenovane pozicije. Vlada Bugarske nije imala izbora, Delijan Peevski je isti dan podnio ostavku. Slična situacija se dogodila i u Bosni i Hercegovini, odnosno sličan čovjek je došao na čelo sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine. Za razliku od Bugara, građani Bosne i Hercegovine su potpuno mirno primili imenovanje bugarskog dvojnika u BiH Fahrudina Radončića na mjesto Ministarstva sigurnosti BiH.
Ovo je primjer koji detektuje građansku odgovornost u BiH. Krajnje je vrijeme da se mijenja taj podanički mentalitet.
