Piše: Abdullah Nasup
Početkom nove školske godine, 4. septembra 2018. godine, okupacioni predsjednik Općine Jerusalem, Nir Barkat, prisustvovao je svečanosti u mješovitoj školi u dijelu Jerusalema zvanom Babus-Sahira. Ova škola izgrađena je na mjestu porušene palestinske škole koja je pripadala palestinskom vakufu. Palestinska djeca koja pohađaju ovu školu pjevala su na hebrejskom jeziku dok se Barakat pobjednički smješkao.
No, ova škola nije jedina škola koju pohađaju palestinska djeca po izraelskom nastavnom programu i na hebrejskom jeziku u Jerusalemu. Od početka okupacije 1967. godine, izraelske vlasti su nastojale da Palestincima u Jerusalemu nametnu svoj nastavni program koji ne samo da se treba odvijati na hebrejskom jeziku, nego uključuje izučavanje historije, geografije, kulture i sličnih predmeta iz izraelske vizure, uz potpuni izostanak govora o palestinskom kulturnom i historijskom nasljeđu.
U tom cilju okupacione vlasti koriste različite metode. Ponekad se palestinskim školama pruža finansijska pomoć kako bi prihvatili da rade po izraelskom programu, jer u tom slučaju izraelske vlasti osiguravaju besplatan školski prijevoz učenika i druge pogodnosti. A ponekad se taj program jednostavno nametne palestinskim školama koje su pod ingerencijom izraelskih vlasti pod prijetnjom zaposlenicima da će biti otpušteni ukoliko se ne povinuju izraelskim odlukama.
Zbog velikog poreza koji je nametnut palestinskim školama u Jerusalemu i nemogućnosti palestinske samouprave da poboljša stanje, navedene metode polučuju rezultate.
U maju ove godine okupacione vlasti su donijele odluku o tome da se za budžet Jerusalema izdvoje dvije milijarde izraelskih šejkela, a veliki dio sredstava će biti usmjeren upravo u “izrailizaciju” palestinskih škola, odnosno za podsticanje palestinskih škola da prihvate rad po izraelskom nastavnom programu. Donesena je odluka da se iz navedenog budžeta izdvoji 68,7 miliona šejkela za podršku odgojno-obrazovnim ustanovama koje rade po izraelskom nastavnom programu, uz dodatnih 57,4 miliona za potrebe popravki i rekonstrukcije škola koje rade po izraelskom programu, te 67 miliona za unajmljivanje zgrada i objekata za potrebe tih škola, dok će se 15 miliona šejkela izdvojiti u svrhu podsticanja palestinskih učenika da pohađaju škole koje rade po izraelskom nastavnom programu na hebrejskom jeziku.
Ekonomsko stanje većine Palestinaca je izuzetno loše, nezaposlenost je velika, a u Izraelu im se pruža mogućnost zaposlenja uz bolje plate, pod uslovom da govore hebrejski jezik. Stoga se mnogi Palestinci odlučuju da pohađaju škole po izraelskom nastavnom programu, kako bi se kasnije mogli lakše upisati na izraelske fakultete, a potom i imati bolje šanse pri zaposlenju.
Zbog loše finansijske situacije većina palestinskih roditelja nije u stanju da svoju djecu šalje izvan Jerusalema u palestinske škole, te su prisiljeni da ih uključe u obrazovni sistem koji im je blizu, a to je izraelski.
Izraelsko ministarstvo obrazovanja je koristeći siromaštvo stanovnika Istočnog Jerusalema uspjelo da u veliki broj palestinskih škola uvede izraeski nastavni program.
Prema podacima palestinske Organizacije za prava građana, palestinskom obrazovnom sistem u Jerusalemu nedostaje oko 1.000 učionica, a veliki je nedostatak i u domenu nastavnih sredstava i pomagala, što negativno utječe na odvijanje obrazovnog procesa. Napuštanje škole i prestanak pohađanja nastave u Istočnom Jerusalemu je preko 50%, a najčešći razlozi napuštanja škole su finasijska nemogućnost nastavka obrazovanja, neadekvatan abmijent škole, poput prenapučenosti učionica, te zaposlenje u izraelskim kompanijama.
Treba napomenuti da se obrazovni proces u Istočnom Jerusalemu odvija pod ingerencijama tri instance, a to su UNRWA (UN-ova agencija za pomoć i rad za palestinske izbjeglice); Ministrastvo obrazovanja palestinske samouprave, koje rukovodi vakufskim školama; Ministarstvo obrazovanja Izraela i okupaciona općina Jerusalem.
Prema podacima Nezavisne agencije Fejsal el-Husejni, 44,5% palestinskih učenika u Jerusalemu pohađa škole koje su pod ingerencijama izraelskog ministarstva obrazovanja, a samo 14% škole pod ingerencijama ministrastva palestinse samouprave. Ostali pohađaju škole UNRWA-e ili različite privatne škole.
