Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti
Uvaženi članovi Nobelove fondacije i Švedske akademije – Nobelovog komiteta za književnost,
ovim putem obraćam vam se u ime Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” kao najstarije i temeljne kulturne ustanove Bošnjaka, s tradicijom od 1903. godine, i prenosim vam našu najoštriju osudu dodjele Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu, kao i zahtjev da Nobelov komitet, odnosno Švedska akademija povuče ovu svoju odluku.
I u daljoj i u bližoj prošlosti, Nobelove nagrade u pojedinim slučajevima bile su dodjeljivane osobama čiji su rad i djelovanje bili kontraverzni ili neprimjereni ugledu i značaju koji podrazumijeva Nobelova nagrada. Pa ipak, uprkos ovom, Nobelova nagrada kao institucija uspjela je više od jednog stoljeća očuvati svoj visoki dignitet i integritet, što joj je osiguralo status najznačajnije nagrade za doprinos nauci, kulturi i miru u savremenom svijetu. No, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu čin je koji dovodi u pitanje sav dosadašnji ugled i značaj Nobelove nagrade kao takve i prijeti njenom konačnom i nepovratnom urušavanju.
Općepoznato je da je Peter Handke gotovo već tri desetljeća angažirani apologeta ličnosti, politika i ideologija koje su odgovorne za rat u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini. Također, općepoznato je da je Peter Handke niz puta negirao ili minimizirao ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, naročito nad Bošnjacima, uključujući i zločin genocida počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, a čija je historijska činjeničnost potvrđena brojnim pravosnažnim presudama Haškog tribunala i niza drugih sudova. Handke je to uvijek činio sa statusom i autoritetom istaknutog pisca, ali je to istovremeno činio i svojim spisateljskim djelom, a naročito u svojem publicističko-esejističkom i putopisnom radu, kako je to npr. slučaj u putopisnom eseju Pravda za Srbiju.
Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida.
Nije, dakle, moguće piscu i njegovu spisateljskom djelu dodijeliti Nobelovu nagradu zbog njegove “jezičke inventivnosti”, a zaboraviti ukupno spisateljsko djelo i djelovanje pisca i njegov apologetski angažman na strani ratnih zločina i zločinaca. Uz desetine hiljada žrtava ratnih zločina i koncept svjetske pravde i mira, na ovaj način iznevjerena je i oporuka samog Alfreda Nobela, koji je nagradu vezanu za svoje ime predvidio kao nagradu za izuzetna postignuća u nauci, kulturi i upravo djelovanju u korist mira, i to “en idealisk riktning”, tj. u idealnom smjeru ili u smjeru ideala. Spisateljsko djelo i djelovanje Petera Handkea možda plijeni svojom “jezičkom inventivnošću”, ali je daleko od oporuke i ideala Alfreda Nobela i suštinskog smisla Nobelove nagrade za književnost, štaviše – nalazi se na sasvim suprotnoj strani.
Dodjelom Nobelove nagrade za književnost Nobelov komitet počinio je dosad neviđeni presedan koji iznevjerava sve temelje na kojima počiva institucija Nobelove nagrade kao takve. Zato, Nobelov komitet, odnosno Švedska akademija mora počiniti još jedan presedan, tj. povući Nobelovu nagradu koja je dodijeljena Peteru Handkeu. Poznato nam je da takva procedura nije predviđena Statutom Nobelove fondacije, ali nam je isto tako poznato da je Nobelova fondacija dužna poštovati volju Alfreda Nobela, kao i da Statut ne podrazumijeva dodjelu Nobelove nagrade onima koji negiraju ili minimiziraju ratne zločine i podržavaju ratne zločince. Samo tako, tj. ako povuče svoju odluku o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, Nobelov komitet, odnosno Švedska akademija može sačuvati dignitet i integritet Nobelove nagrade kao takve i staviti se na onu stranu koja je strana oporuke i želje Alfreda Nobela – stranu istine i dobra, pravde i mira, odnosno stranu ideala kojima mora težiti čovječanstvo i koje ne smije rušiti Nobelov komitet (zlo)upotrebljavajući ime Alfreda Nobela.
Vjerujemo i nadamo se da ćete činom presedana povlačenja Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu napraviti častan presedan kojim ćete barem donekle ublažiti sve one negativne učinke koje je proizveo prethodni presedan dodjele Nobelove nagrade piscu koji je nikako ne može zaslužiti.
