SAFF

Čečeni se u Ukrajini bore na obje strane

Facebook
Twitter
WhatsApp

Prema neslužbenim podacima, jedan od njezinih zadataka je likvidacija Ise Munaeva, Čečena koji je emigrirao u Europu za vrijeme druge vojne kampanje u Čečeniji i sada se u ukrajinskom vojnom sukobu bori na strani Kijeva. Novinarka je razgovarala s četvoricom boraca ovog bataljona. Dvojica su joj otkrila samo nadimke: General i Stinger, a druga dvojica su rekla svoja prava imena: Aptio i Vaha.

“Došli smo ovamo oslobađati ljude”, kaže Stinger. I ne čekajući da postavim pitanje nastavlja: “Od koga? Od ukrajinskih kaznenih ekspedicija! Svevišnji je svjedok onoga što mi ovdje radimo. Mi ratujemo kao što drugi igraju kompjutersku igricu. Rat je naš život. Naš bataljon “Smrt” je dio većeg bataljona “Bedem” i odgovoran je direktno Zaharčenku.

“Narod Čečenije je izabrao Rusiju”, kaže Vaha.

“Ali Čečeni su ratovali protiv Rusije”, počinjem ja.

“Točno tako”, odgovara Stinger.

Izvor: Marina Ahmedova

“U dva čečenska rata poginulo je mnogo civila…”

“Što vi želite pitati?”, ponovo se ubacuje Stinger. “Zašto smo mi poslije svega toga za Rusiju? Ja, Vaha i Aptio smo bili djeca kada je počeo prvi čečenski rat. Pravili smo zapaljive koktele, zalijetali se na tenkove i ubacivali koktele kroz otvor u kabinu. Vjerovali smo da tako branimo domovinu. Mi smo pobijedili u tom ratu i primorali Rusiju da povuče trupe 1996.

Ali poslije toga, kada smo stekli neovisnost, događalo se isto što se sada događa ovdje”, kaže Vaha. “Razne grupacije i klanovi su ratovali jedni protiv drugih. Narod je živio vrlo loše… ”

“Sve je vrlo jednostavno”, objašnjava Stinger. “Rusija je poslije drugog rata postupila korektno. Nije nas ponižavala, nije demonstrirala da je ona pobjednica, nije ograničavala čečenski jezik, našu vjeru i tradiciju. Danas je Grozni najljepši grad. Rusija je učinila sve da stabilizira našu ekonomiju.

“Ima Čečena koji su podržali Kijev”, kaže Aptio. “Samo što mi njih ne smatramo za Čečene. To su izrodi. Ljudi kao što je Isa Munaev pobjegli su iz Čečenije za vrijeme drugog rata. Basaev i Hatab su njihovi, oni su krenuli u drugu regiju Rusije, u Dagestan, a onda su pobjegli. Zbog njih su naši rođaci i prijatelji poginuli. Vlast je za vrijeme neovisnosti predana njemu i njemu sličnima. I što su oni napravili od Čečenije? Što? A mi više nemamo braću i sestre…

“Nećete naći nijednog čovjeka u Čečeniji koji nije izgubio brata, sestru, rođake”, kaže Vaha. “Mi ih se svakog dana sjećamo s bolom i ogorčenošću.”

“Jeste li oprostili Rusiji?”, Pitam ih, i u sobi za stolom nastane tajac.

“Nakon prvog rata narod je sam shvatio da se bez Rusije ne može. Narod je shvatio da je Rusija jedini oslonac muslimanskog svijeta. Mi smo priznali Rusiju da bismo preživjeli. Ja osobno sam oprostio Rusima sve”, konačno odgovara Stinger. “Sigurno znam da je i on oprostio”, pokazuje na Aptija. “I on je oprostio”, pokazuje na Vahu. “Ja sam državljanin Rusije. Mi ništa ne zamjeramo Rusiji. Mi nju volimo. Ali znate kome mi nismo oprostili i nećemo oprostiti? Onima koji su počeli drugi rat. Svim tim Basaevima, Hatabima i Munaevima.

“Rusija nikad nije ratovala protiv islama”, kaže Vaha. “A Europa jest. I sada su oni poslali Kijevu čovjeka kao što je Isa Munaev.”

“I plaća mu da priča prazne priče”, ubacuje se Stinger. “On tvrdi da uz sebe ima petsto Čečena, ali to su gluposti. Nema ih više od dvadeset.

 

“Otkud vi znate?”, Pitam ja.

“Mi smo vojni obavještajci”, odgovara Stinger. “Zašto se vi toliko čudite što mi ratujemo za Donjecku Narodnu Republiku? Ne čudi vas što Poljaci, Bjelorusi i Estonci ratuju kao plaćenici na strani Kijeva. Donjecka Narodna Republika je čekala Čečene, zvala ih je u pomoć. A Čečeni su narod koji zna ratovati.

“Jeste li ovdje po naredbi Ramzana Kadirova?”

“Mi ovdje nismo po Ramzanovoj naredbi”, odgovara Aptio. “Točno je da smo prije bili u aktivnoj službi. Svi smo mi ratni veterani, i svi smo se povukli iz aktivne službe. Naš bataljun je dobrovoljački. Nas nitko ne plaća. Kad bi Ramzan naredio, cijela Čečenija bi bila ovdje. Ali on zasada odvraća Čečene od toga.”

“Zašto smo ovdje? Zato što Ukrajina bez ikakve kontrole bombardira mirno stanovništvo Donbasa sustavima ‘Grad’. Svi smo mi prošli kroz to. I znat ćemo pomoći, u to smo sigurni, da se ovdje zavede red”, tvrdi Stinger. “Ne zbog novca, niti zbog nagrada. Kunem se Allahom! Nitko nam ništa ne plaća. Možda će nas naš vođa nekako nagraditi kad se vratimo kući. Uglavnom, mi ćemo ovdje doprinijeti tome da Novorusija dobije svoju himnu, i da ljudi ovdje i dalje govore ruski. Možda danas ni mi ne bismo marili za Donbas da nije bilo rata u Čečeniji… Ali mi smo danas ovdje, i ja sam iskusan ratnik. Samo što plačem kada vidim ovo bezakonje, kada se bombardiraju škole, bolnice i stambene zgrade.”

“Zbog čega smo otvorili ‘vruću liniju’?”, nastavlja Stinger. “Kako bismo dobivali operativne informacije. Znate li što kaže 90% onih koji telefoniraju? Dajte kruha… Narod je ovdje gladan. Mi smo kroz to prošli, mi znamo što je to glad. Kada odemo na teren, podijelimo u selima po sto, sto pedeset gajbi kruha.”

“A odakle vam novac za pomoć?”

“Od kuće, naravno”, osmjehuje se Stinger. “Iz Čečenije.”

“Mi nikada nismo smatrali da su Ukrajinci hrabri ratnici”, kaže Aptio. “Ispostavilo se da smo bili u pravu. Oni se masovno predaju. U Ilovajsku je tri hiljade Ukrajinaca bježalo od nas. Ali mi ne želimo da nas se narod boji. Mi želimo da nas se neprijatelji boje. ”

Izvor: Ruski vjesnik

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA