“Četnici” među nama

3618

Autor: Ayhan Demir – Yeni Akit / ayhan_demir@hotmail.com

Zapadnjaci nas (Osmansko carstvo) nisu mogli podijeliti, samo su isparčali našu teritoriju. Naša porodica je raseljena, ali međusobna ljubav i veza među nama nije pukla. Naprimjer, nismo mogli ići u Bosnu, ali smo zato osnovali Yenibosnu (“Nova Bosna”, op.p.). Navedimo još jedan primjer: u Turskoj ima više parkova, ulica, kulturnih centara koji nose ime Alije Izetbegovića nego što ih ima u Bosni i u Sandžaku.

Danas između nas postoje neke granice, na papiru možemo izgledati odvojeno. Ali, kada jedan član naše porodice iskusi nepravdu, mi to računamo kao nepravdu prema nama samima.

U najmanjem događaju, naša porodica se opet sastaje, manje ili više. Iako smo sad razdvojeni od Palestinaca, Albanaca, Bošnjaka; naša srca ipak kucaju zajedno.

U našoj nacionalnoj himni stoji “Ne daj zlobnicima da svrate u moju domovinu”. Mi, posmatramo kao svoju braću, sve muslimane od Indonezije do Bosne, a sva mjesta na kojima žive naša braća posmatramo kao svoju domovinu. Poznajemo kao svoju domovinu. I svakoga ko napada našu domovinu, našu braću, smatramo zlobnikom.

Kao članovi turskog muslimanskog naroda, mi u svakoj prilici kažemo slijedeće: Odbrana Anadolije počinje od Azerbejdžana, Bagdada, Jerusalema, Bosne. I to nisu samo prazne riječi. Sudbinu Sarajeva ne razdvajamo od sudbine Istanbula, niti sudbinu Kudsa (Jerusalema) od sudbine Burse. Kada je počela srpska agresija, mnogi muslimani su osjetili u sebi poziv na reakciju, ostavili su svoje poslove i požurili u odbranu Bosne. Otišli su i pomogli osigurati mir tamo.

Naravno, ovo nije jednostrana ljubav i zanimanje. Kad god se mi nađemo u nevolji, Gaza ili Novi Pazar nam šalju podršku  – dovu. Nema potrebe ići daleko. Reis islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat ef. Fejzić je prije par godina objavio fetvu u kojoj stoji: “Farz je doviti za Tursku.”

Svi smo zajedno vidjeli kako je dočekan predsjednik Erdogan u Sandžaku. Novi Pazar je bio okićen kao neki grad u Anadoliji. Na sve strane su se mogle vidjeti zastave i plakati sa mladim mjesecom i zvijezdom. Na jednom od tih plakata je pisalo: “Ovdje smo te poželjeli Predsjedniče!”

Dajmo još jedan primjer. Kada je turska fudbalska reprezentacija pobijedila Hrvatsku na Evropskom prvenstvu, Bošnjaci su izašli na ulice sa turskim zastavama, iskazujući tako svoju radost.

Naravno sve ne može ići bez problema. Katkad, svjesno ili nesvjesno, dolazi do pokušaja potkopavanja našeg bratstva.

Kad smo već naveli primjer iz svijeta fudbala, nastavimo tim putem. Ako ne griješim, bila je 2008. godina. Fudbalske reprezentacije Turske i Bosne su se našle u okršaju. U toku utakmice, već od prve minute, bosanski igrači su bili izviždani i izvikani od strane naših “navijača”. Nakon prvih deset minuta, odustali smo od gledanja utakmice.

Prema nama, nacionalno znači vjersko. Očigledno je da su ovi baksuzi, siromašni i historijskim znanjem, kao što su neupućeni i u nacionalne i vjerske osjećaje.

Odmah da kažem kuda ciljam sa ovim: Jedan kolumnista je rekao riječi koje su ponizile našu bosansku braću, riječi kojima nema mjesta u našoj vjerskoj i nacionalnoj tradiciji. Te riječi  kao da nisu izašle iz usta, već je otvoren ventil pokvarenosti. U ovo vjerujemo: “Muslimanu je namaz farz pet puta, a ahlak (moral) je farz 24 sata na dan”.

Ono što je ovaj čovjek rekao, uradio je u svakom pogledu nedostatak ahlaka. To je tačno. Ali i ništa ne odgovoriti na to je ista stvar. Sve dok mi budemo samo nijemi posmatrači, ovakve pozicije u javnosti će biti popunjeni takvima kao ovaj. Najjednostavnije pravilo: Insan bez ahlaka, čak iako je odabran za najprivlačnijeg na svijetu, ipak je ružan. A ružnom je i njegova sjena neprijatelj. Dok smo kod toga: oni koji su u svojim predizbornim kampanjama obećavali da će poslati nazad našu sirijsku braću koja su kod nas našla utočište, nisu ništa bolji od čovjeka koji je izrekao nemoralne stvari na televiziji.

Ovi ljudi ne stideći se lome sve i svakoga ko im se nađe na putu, čak i najsvetije pojmove i najpoštovanije ličnosti, nanijeli su, i dalje nanose veliku štetu pravu bratstva.

Šta trebamo uraditi? Ovo: trebamo odstraniti iz naših života “Četnike među nama” – one koji ne poštuju nikakvu ljubaznost koja je svojstvena čovjeku i bratskom odnosu među ljudima.

* Autor je analiticar za podrucje Balkana. Pise za turske dnevne novine Yeni Akit, te casopise Itibar i Cins.

Saff