SAFF

Crni rob, a evlija

Facebook
Twitter
WhatsApp

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka da je rekao: ”Posjetio sam Mekku u vrijeme  velike suše, pa su ljudi učili dove za kišu u Mesdžidul-haramu. Ja sam bio sa jednom skupinom kod vrata ”Benu Šejbe” kad se pojavio crni rob na kojem su bila dva komada grube lanene tkanine. Jednim dijelom je prekrio tijelo, a drugi je prebacio preko ramena, a zatim se sklonio u stranu i čuo sam ga kako uči dovu, govoreći: ‘Moj Allahu, ljude je iscrpilo i umorilo mnoštvo grijeha i loših djela, pa si nam Ti uskratio kišu kao opomenu i odgojnu mjeru. Molim Te, o blagi i milostivi Bože, od Kojeg nam ne dolazi osim dobro i lijepo, spusti kišu ovog trenutka!’

I nije prestajao govoriti: ‘Ovog trena, ovog trena!’, dok se nebo nije naoblačilo i dok kiša nije počela padati. Zatim je sjeo na svoje mjesto i zahvaljivao Allahu, a ja sam plakao. Kad je krenuo iz Mesdžidul-harama ja sam ga pratio kako bih saznao gdje živi. Nakon toga otišao sam kod Fudajla ibn Ijada, pa kad me je ugledao, rekao je: ‘Šta je s tobom, zašto si tako zabrinut?’ Odgovorio sam: ‘Drugi su nas pretekli kod Allaha, moj Fudajle, i Allah ih je izabrao za svoje evlije.’ Upitao je: ‘A ko je taj, o kome se radi?’ Ispričao sam mu priču o crnom robu i njegovoj dovi, a on je jecajući pao na pod. Zatim je rekao: ‘Odvedi me tom crnom robu.’ Rekao sam: ‘Nemam sad vremena, raspitat ću se o njemu.’

Sutradan sam klanjao sabah i otišao do kuće u koju je ušao crni rob. Pred kućom je sjedio starac i kad me je vidio prepoznao me je, pa je rekao: ‘Dobro došao, Ebu Abdur-Rahmane! Kakva te je potreba meni dovela?’ Rekao sam: ‘Tražim crnog roba.’ On je na to rekao: ‘Ja ih imam nekoliko, pa ti sebi odaberi koji ti se sviđa.’ Zatim ih je zovnuo i pred nama se pojavio mlad i snažan crni rob, pa mi je vlasnik rekao: ‘Evo, uzmi ovoga.’ ‘Ne treba mi taj’, odgovorio sam. Onda su izlazili jedan po jedan sve dok nije izašao crni rob kojeg sam vidio u Mesdžidul-haramu. Obradovao sam se i rekao sam: ‘Hoću ovoga roba.’ Njegov vlasnik je rekao: ‘Ne, njega ne želim prodati.’ ‘Zašto’, upitao sam? Odgovorio je: ‘On mi donosi berićet u  kuću i ništa me ne košta.’ Upitao sam: ‘A kako se hrani?’ Rekao je: ‘Zaradi dirhem od pletenja i kupi sebi hranu, a ako ne zaradi, taj dan ništa i ne jede. Drugi robovi su mi rekli da on noću vrlo malo spava i noć provodi u klanjanju noćnog namaza. Kada je slobodan ne provodi vrijeme sa njima u ispraznim razgovorima, već je zauzet ibadetom, pa mi je nekako prirastao srcu.’

Rekao sam mu: ‘Uredu, idem onda kod Sufjana Sevrija i Fudajla ibn Ijada neobavljenog posla.’ Tada je on rekao: ‘Meni puno znači tvoj dolazak. Uzmi ovog roba sa sobom.’

Poveo sam roba sa sobom i krenuo sam prema Fudajlovoj kući. Dok smo išli on me je u jednom trenutku zovnuo: ‘Gospodaru!’ ‘Odazivam ti se!’, rekao sam, a on mi je rekao: ‘Nije tvoje da robu govoriš: -Odazivam ti se! Rob je preči da to govori.’ ‘Imaš li neku potrebu?’, upitao sam. Odgovorio je: ‘Ja sam slabog i krhkog tijela, i ne mogu ti kako treba služiti, a imao si priliku kupiti puno snažnijeg roba od mene, zašto to nisi učinio?’ Rekao sam mu: ‘Ja te nisam ni kupio da mi služiš, već da te oslobodim, da ti kupim kuću i oženim te, i ja želim tebe služiti a ne ti mene.’ Tada je on zaplakao, pa sam upitao: ‘Zašto plačeš?’ Odgovorio je: ‘Nisi to učinio osim nakon što si vidio i otkrio neke blagodati koje mi je Allah podario zbog mog ibadeta, inače bi sigurno izabrao snažnog i zdravog roba.’ Rekao sam mu: ‘Nema potrebe da to spominjemo.’ Na to je on rekao: ‘Tako ti Allaha, odgovori mi na pitanje?’ Rekao sam: ‘Da, to je zbog toga što sam vidio da je Allah uslišao tvoju dovu za kišu.’ On je rekao: ‘Mislim da si ti dobar čovjek, jer Allah ne otkriva stanja Svojih odabranih robova osim onima koje voli i sa kojima je zadovoljan.’ Zatim je rekao: ‘Možeš li me malo sačekati da naklanjam nekoliko rekata nafila-namaza koji su mi ostali od jučer?’ Rekao sam mu: ‘Skoro smo stigli do kuće Fudajla ibn Ijada.’ Odgovorio je: ‘Ne, hoću da klanjam ovdje, u mesdžidu.’ Zatim je ušao u mesdžid i klanjao je sve dok nije ispunio ono što je želio, a onda se okrenuo prema meni i rekao: ‘O Ebu Abdur-Rahmane, imaš li neku potrebu?’ ‘Zašto?’, upitao sam. Rekao je: ‘Jer želim otići.’ ‘Kuda?’, upitao sam. ‘Na onaj svijet’, odgovorio je. Rekao sam: ‘Ne čini to, dopusti da ti služim!’

Rekao mi je: ‘Život je bio lijep dok je moj odnos prema Allahu bio samo između mene i Svevišnjeg Allaha, a onda, kad si ti to otkrio i vidio, vidjet će i drugi, a ja nemam potrebe za tim.’ Zatim je pao licem na sedždu, a potom sam čuo kako govori: ‘Allahu moj, usmrti me ovog trenutka, ovog trenutka!’ Prišao sam mu i vidio sam da je već bio umro.

Tako mi Allaha, nikad ga se nisam sjetio a da se nisam rastužio i da dunjaluk nije bio prezren u mojim očima.”

(Izvor: Ibnul-Dževzi, El-muntezam fi tarihil-muluk vel-umem, VIII/223-225.)

 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA