SAFF

Da li je ”meso” svih islamskih učenjaka jednako otrovno?

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Muhamed Abdur-Rahman Sadik

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sintagmu: ”Meso uleme je otrovno”, spomenuo je islamski učenjak Ibn Asakir u svom djelu Tebjἶn kezib el-mufterā, rekavši: ”Znaj, dragi brate, Allah uputio tebe i mene ka onome što vodi Njegovom zadovoljstvu i učinio nas od onih koji Ga se istinski boje, da je meso uleme otrovno i da je Allahova kazna zagarantovana onome ko atakuje na njihovu čast. Onaj ko pusti svoj jezik pa sramoti i kleveta ulemu, Allah će ga prije smrti kazniti smrću srca. Zato: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63.)

Spomenutu sintagmu neki ljudi shvataju tako kao da govor, stavove i mišljenja islamskih učenjaka nije dozvoljeno podvrgavati reviziji i korekciji, i da su oni, za razliku od svih drugih ljudi, zaštićeni od pogreške i grijeha te da taj visoki stepen imaju zahvaliti svome znanju. A to znači da su islamski učenjaci iznad kritike i korekcije, i da se njihov govor prihvata zdravo za gotovo bez ikakve rasprave i preispitivanja.

Neki opet smatraju da se gornji izraz odnosi isključivo na ulemu, a ne na druge ljude, pa onda olahko napadaju na čast i dostojanstvo drugih ljudi. Međutim, ni jedni ni drugi nisu u pravu.

No, to ne znači da ovaj uvod ima za cilj umanjiti vrijednost i prava islamskih učenjaka, niti je on poziv da ih se bez razloga napada i osuđuje, već nam je cilj objasniti ovo pitanje na način da izbjegnemo bilo koji vid pretjerivanja i ekstremizma. Ta, islam nas uči da je ogovaranje ljudi, općenito, kao jedenje mesa mrtvog brata, a kamoli meso istinskih i povjerljivih islamskih učenjaka, koji su nasljednici Allahovih poslanika i svjetiljke upute u tminama dunjalučkog života.

Ko omalovažava ulemu propao mu je Ahiret

Šejh Ibn Baz, rekao je: “Student islamskih nauka (talibu-l-ilm) ima izuzetnu vrijednost i značaj, a istinski učenjaci su odabranici na ovome svijetu. Vrijeđanje uleme donosi loše posljedice i onome ko to čini donosi poniženje i gubitak u životu i porodici.” A Ibn Mubarek je rekao: ”Ko omalovažava ulemu propao mu je Ahiret.”

Vrste uleme u Kur'anu

Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali Imran, 18.) Zatim: ” A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, Silan, i On prašta.” (Fatir, 27.)

Na osnovu ovih ajeta zaključujemo da Kur'an stavlja naglasak na nekoliko važnih svojstava istinskih učenjaka, kao što su:

– Učenjaci samo Allahu priznaju Jedinost i Božanstvenost.

– Učenjaci su najbogobojazniji ljudi i njihova bogobojaznost se posebno ističe kroz ljubav i veličanje Allaha.

– Islamski učenjaci su najponizniji i najpredaniji Allahovi robovi i najubjeđeniji u Allahovo obećanje.

– Istinski alimi su u potpunosti ubijeđeni da je Allahov put jedina i apsolutna istina, a da su svi drugi putevi koji su u koliziji sa Allahovim putem, šejtanski putevi kojima on zavarava i obmanjuje svoje sljedbenike. Zbog toga oni ne poistovijećuju nijedan drugi put sa Allahovim putem, niti skreću sa jedinog ispravnog puta.

– Istinski učenjaci priznaju prednost jednih nad drugima, ali ne samo na temelju znanja koje su naučili i koje ponavljaju, već srazmjerno znanju koje su postigli, zatim, srazmjerno pozivanju u Allahovu vjeru na temelju tog znanja, usklađivanju vlastitog života sa tim znanjem i srazmjerno njihovom trudu i pomaganju Allahove vjere.

To su neka svojstva islamskih učenjaka koji su nasljednici Allahovih poslanika, a  zbog kojih zaslužuju poštovanje i uvažavanje i zbog kojih se ne smiju omalovažavati, ogovarati, niti umanjivati njihova vrijednost, već ih treba braniti i ne dozvoliti drugima da ih ogovaraju. A kada sa njima raspravljamo onda to trebamo činiti na najljepši način, uvažavajući i poštivajući njihov status učenjaka.

Šejh Salih ibn Usejmin, rekao je: ”Ogovaranjem islamskih učenjaka podcjenjuje se znanje koje posjeduju i kojem podučavaju ljude, usljed čega ljudi ne prihvataju znanje koje im učenjaci prenose, a to je očigledna šteta za vjeru.”

Ulema na koju je upozorio Kur'an

Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu: ”Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti – njih čeka patnja nesnosna.” (El-Bekara, 174.)

Zatim: ”I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.” (El-A'raf, 175.-176.)

Dakle, Kur'an upozorava na neka loša svojstva onih koji se smatraju i nazivaju alimima i učenjacima, a ta svojstva su:

– Mijenjanje Allahovog govora kako bi ga prilagodili svojim hirovima i strastima i kako bi ostvarili podršku i naklonost ljudi.

– Prikrivanje i tajenje Allahovog govora kako bi ostvarili neku dunjalučku korist ili otklonili neku štetu od sebe.

– Smatranje dozvoljenim nepravedno jedenje tuđeg imetka i poigravanje sa svetošću kur'anske zabrane uzurpiranja tuđeg imetka, kako bi ostvarili neke ovosjetske blagodati.

– Odvraćanje od Allahovog puta zbog svog nedosljednog ponašanja i zbog izdavanja pravnih decizija (fetvi) koje nemaju nikakvog utemeljenja u Allahovoj objavi.

Muhammed, s.a.v.s., o islamskom znanju i učenjacima

Prenosi se od Ebu Derde, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Ko krene putem traganja za znanjem, Allah će mu olakšati put ka Džennetu. Zaista meleki podastiru svoja krila onome ko traga za znanjem, zadovoljni onim što čini. Za alima mole (istigfar čine) oni na nebesima i oni na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Prednost učenjaka nad pobožnjakom je kao prednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika, a poslanici nisu ostavljali u nasljeđe ni dinare ni dirheme, već znanje, pa ko ga uzme, uzeo je veliko blago.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Ko uči znanje sa kojim se stiče Allahovo zadovoljstvo, isključivo radi ovosvjetske koristi, on neće osjetit ni miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu Davud)

U drugoj predaji od Eu Hurejre, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ako vidite učenjaka da se puno druži sa vladarem, znajte da je on lopov.” (Dejlemi)

A imam Ahmed, El-Bezzar i Ibn Hiban u svom Sahihu, bilježe hadis od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kojem je Muhammed, s.a.v.s., kazao: ”Bit će (poslije mene) vladara, ko ih bude posjećivao i pomogao u njihovoj nepravdi i lažima, on nije moj niti sam ja njegov i neće se napojiti sa moga izvora. A onaj (učenjak) koji ne bude posjećivao takve vladare i ne bude ih pomagao u nepravdi i lažima, on je moj i ja sam njegov i ja ću ga napojiti sa moga izvora.”

Vrste učenjaka kod šejha Ibn Usejmina

Šejh Salih ibn Usejmin, rekao je: ”Nisu svi islamski učenjaci iskreni i povjerljivi. Postoje tri vrste učenjaka: učenjaci vjere (ulema mille), dvorski učenjaci (ulema devle) i narodni učenjaci (ulema umme).”

Učenjaci vjere su oni koji se čvrsto drže vjere islama i kur'ansko-sunnetskih propisa i zakona i ne boje se ničijeg prijekora zbog toga.

Državni ili dvorski učenjaci uglavnom gledaju šta će reći vladar i izdaju pravne decizije i fetve u skladu sa hirovima vladara. Oni pokušavaju značenja tekstova Kur'ana i Sunneta prilagoditi i uskladiti sa hirovima i strastima vladara. Takvi su sigurni stradalnici.

Što se tiče narodnih učenjaka, oni opet gledaju čemu teže šire narodne mase, pa ako narod želi ohalaliti sebi neku stvar, oni im to, kao vjerski učenjaci, ohalale, a ako narod nešto želi učiniti haramom i zabranjenim, oni požure da taj stav potkrijepe vjerskim dokazima i da dotičnu stvar proglase zabranjenom (haram).”

Ima mnogo onih koji nose zvanja učenjaka i za koje ljudi tvrde da je, pošto su učenjaci, njihovo ”meso” također otrovno, a možda i ne znaju da su oni izdavali i izdaju potpuno zabludjele fetve koje nemaju nikakve veze sa vjerom, poput fetvi bivšeg egiptaskog muftije Ali Džume, te zbog toga nipošto ne zaslužuju da se nazivaju ulemom.

Ovdje ćemo spomenuti neke od tih fetvi:

– Fetva o dozvoljavanju prolijevanja muslimanske krvi, čak i poticanja ubijanja muslimana,

– Fetva da je dozvoljeno prodavati alkohol,

– Fetva o tome da kip ”Sfinge” predstavlja lik Allahovog poslanika Idrisa, a.s.,

– Fetva da muž treba nazvati telefonom svoju ženu prije nego se vrati kući, jer postoji mogućnost da se kod nje nalazi drugi čovjek, pa da na vrijeme može napustiti njenu kuću.

– Fetva da je dozvoljeno gledati u otkrivenu ženu i uživati u njenim čarima,

– Fetva da engleska kraljica Elizabeta potječe od Poslanikove, s.a.v.s., loze,

– Fetva da je dopušteno uživati sa zarobljenicama u ratu,

– Fetva da pušenje duhana u toku ramazana ne kvari post,

– Fetva o dozvoljenosti ugrađivanja himena radi vraćanja djevičanstva i obmanjivanja budućeg mladoženje, i mnoge druge tzv. fetve.

Stoga kažemo da je ogromna razlika između istinskih islamskih učenjaka i šarlatana sa doktorskim diplomama koji izdaju ovakve i slične fetve i da takvi ne mogu ponijeti epitet uleme, niti se na njih odnosi spomenuta sintagma: ”Meso uleme je otrovno.”

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA