Da li je postojao vjerovjesnik po imenu Danijal?

858

Autor: Šejh Muhamed ibn Salih el-Munedžid
Preveo i prilagodio: mr. Semir Imamović
Veliki broj muslimanskih historičara navodi u svojim djelima da je „Danijal“ bio vjerovjesnik, koji je živio u vremenu babilonskog kralja Nabukodonosora, kojeg povijest pamti kao jednog od najokrutnijih vladara, i vladara koji je do temelja porušio Bejtul-makdis, počinio strašne zločine nad Izraelćanima i spalio Tevrat. Historičari spominju da je ovaj vjerovjsenik navjestio dolazak Poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, i Isaa, alejhi selam.

Rekao je Ibn Tejmija: „Danijal je, u svojim navještenjima, spomenuo poslanika Muhameda po imenu, rekavši: „U tvom luku je ogromna snaga, a strijele tvoje poje se naredbom tvojom, o Muhamede.“ U knjizi koju je pronađena zajedno s njegovim tijelom, a u kojoj je Danijal zabilježio „vizije budućnosti“, koje su mu Allahovom voljom spuštene, prema svjedočenjima muslimana koji su je pročitali, spominje se detaljan opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta, o životima, dijelaktima i budućim događajima. To su potvrdili mnogi islamski učenjaci, a jedan od njih je Ebul-Alije, koji je bio direktni učesnik tih događaja.“ („El-Dževabus-sahih“, 5/275–281). Prema poznatom predanju, kojeg je naveo Bejheki u „Delailun-nubuvve“, a spominje ga i Ibn Kesir u „El-Bidaji ven-nihaje“, od Halida ibn Dinara a on od Ebul-Alije, muslimanska vojska je nakon zauzimanja Tustera, u Hurmuzanovoj posebnoj riznici, pronašla krevet sa tijelom vjerovjesnika Danijala i knjigu u kojoj su opisani budući događaji i spomenute neke osobine Poslanikovog ummeta.U predaji se, također, navodi da su muslimanski vojnici o svemu obavijestili halifu Omera ibn el-Hattaba, i da im je on naredio da iskopaju trinaest kaburova i u jedan od njih zakopaju vjerovjesnika Danijala, a zatim ih sve zaravanaju, kako ljudi ne bi svetkovali njegov kabur.

Sljedeća predaja koju je zabilježio Ibn Ebi Dun’ja otkriva nam neke važne detalje iz života ovog vjerovjesnika. Naime, Ebu-Zinad, jedan od (direktnih)prenosilaca ove predaje, kaže: „Vidio sam u ruci Ebu Burde, sina Ebu Muse el-Eš’arija, prsten na kojem bio izrezbaren lik čovjeka koji sjedi između dva lava (ili lava i lavice) koji ga ližu. Taj prsten je pripadao čovjeku čije tijelo je pronađeno, a za kojeg su stanovnici ovog mjesta (Tustera) vjerovali da je „Danijal“. Uzeo ga je Ebu Musa na dan njegovog ukopa. Pričao mi je Ebu Burda da je Ebu Musa pitao učenjake tog mjesta o značenju izrezbarenih likova, a oni su mu rekli: „Jedna grupa astrologa i učenih ljudi došla je kod vladara, u čijem vremenu je živio Danijal, i rekli su mu: „U ovoj noći rodit će se dječak, takvih i takvih osobina, koji će uništiti i pokvariti tvoju vlast. Na to će vladar: „Tako mi Boga, neće se ove noći roditi nijedan dječak, a da ga ja neću ubiti.“ Ipak, Danijala, koji je rođen te noći, nisu ubili nego su ga bacili u jamu sa lavovima. Mužjak i ženka lava, kojima je bačen, mu nisu naudili, nego su ga cijelu noć lizali, i u takvom stanju dočekao je sutrašnji dan. Kada je došla njegova majka, vidjela je da je živ i da mu lavovi nisu naudili. Tako je Danijal spašen. Kako bi se zahvalio Allahu i kako bi se uvijek sjećao te blagodati, Danijal je na svom prstenu izrezbario lik čovjeka između dva lava koji ga ližu.“ („El-Bidaje ven-nihaje“, 2/379.) Prenosi Ibn Ebu Šejbe sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: „Kada su muslimai osvojili Tuster pronašli su tabut sa tijelom čovjeka čiji je nos bio dugačak koliko jedan pedalj. Rečeno im je da su stanovnici ovog mjesta, kada god bi ih pogodila suša, iznosili njegovo tijelo vani i molili Boga da im spusti kišu. Ebu Musa, je o svemu obavijestio halifu Omera, a on mu je napisao: „To je sigurno jedan od vjerovjesnika, jer zemlja i vatra ne mogu uništiti tijela vjerovjesnika. Uzmite njegovo tijelo i pokopajte ga na mjestu za kojeg neće znati niko osim vas dvojice.“ Tako smo i uradili, ja i Ebu-Musa smo ga zakopali na nepoznato mjesto.“ (Musned ibn Ebi Šejbe, 4/7)

Pogledati također:
– Siretu ibni Ishak, str. 66;
– Tarihu Bagdad, 1/361.;
– Tarihu Dimešk, 8/32.;
– El-Mesalik vel-memalik, str. 92.;
– E‘alamun-nubuvve, str. 66.