Piše: Dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vjerovatno ste čuli ili čitali o ljudskom talentu, o ljudskim intelektualnim, fizičkim i vokalnim sposobnostima i nadarenostima …, a da li ste možda čuli ili čitali o ljudskom duhovnom talentu i nadarenosti?
Da li ste čuli za ljudski talenat i nadahnuće mudrosti koje čovjeku omogućava da sa malo, kratkih i jednostavnih riječi, izrazi iznenađujuće impresivna značenja, od kojih neka liče na mudrosti kojima su bili nadahnuti Allahovi poslanici. Na takvu vrstu mudrosti i znanja aludira ajet: ”On daruje znanje (mudrost) onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim.” (El-Bekara, 269.) Mudrost najprije zaiskri u ljudskom intelektu, zatim je srce izgovori, razum je (pr)očisti, a onda ta mudrost sa jezika poteče.
Postojali su i postoje ljudi koji posjeduju dar snažne intuicije i pronicljivosti, poput Omera ibn Hattaba, r.a., za kojeg je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”U prijašnjim narodima bilo je pronicljivih i nadahnutih ljudi, a ako u mom ummetu ima takvih onda je to Omer ibn Hattab.” (Buharija i Muslim)
Čini se kao da takvim ljudima meleci dostavljaju i prenose govor, koji je, naravno, izvan okvira poslanstva, ali je izraz nadahnuća i zadivljujuće intuicije i pronicljivosti.
Često puta je Omer, r.a., govorio: ”Ja mislim da je tako i tako”, i bilo je onako kako je Omer, r.a., mislio.
Vizija prošlosti, pronicljiv i dubokouman pogled, duhovna budnost, ekstrapolacija, ”čitanje” i razumijevanje detalja koji se odnose na događaje u danima koji dolaze, sve su to osobine duhovno nadarenih pojedinaca, koje su skrivene za većinu ljudi. U narodu je poznata izreka: ”Taj i taj gleda u nevidljivi svijet (gajb) kroz tanahni veo.”
Ljubav kao nadahnuće
U duhovnu vrstu nadarenosti spada i dar ljubavi, a to znači da voliš Allaha, da voliš dobre ljude, da voliš i želiš dobro ljudima, onima koje poznaješ i onima koje ne poznaješ, da svaku noć zanoćiš bez predrasuda, bez mržnje i bez želje za osvetom ikome.
Ova ljubav nije u koliziji sa suprotstavljanjem zulumćarima koji čine nasilje nad slabima i nemoćnima.
Takva ljubav implicira, također, da tebe Allah voli i da te omili melecima na nebesima i ljudima na Zemlji, kao što dolazi u predaji: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, On pozove meleka Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli.’ I Džibril ga zavoli, a zatim dozove ostale stanovnike nebesa i kaže im: ‘Allah, dž.š., voli tog i tog čovjeka, pa ga i vi zavolite!” I zavole ga stanovnici nebesa, a zatim se ta ljubav prenese i na stanovnike Zemlje, tj. na ljude.” (Buharija i Muslim)
U duhovnu nadarenost ubrajaju se istinita snoviđenja, posebno u vrijeme pojedničanih i globalnih kriza. Poslanički snovi su istina, a slični njima su istiniti snovi dobrih i pobožnih ljudi. O tome govori sljedeći hadis: ”Pred Sudnji dan skoro da nijedan musliman neće imati loše i neistinite snove. Najistinitije snove imat će oni muslimani koji budu najiskreniji u govoru.” (Buharija i Muslim) U to ulazi i nadarenost i sposobnost preciznog i ispravnog tumačenja snova, kojem je bio podučen i Jusuf, a.s.:”Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti.” (Jusuf, 6.) Dakle, postoji duhovna vrsta nadarenosti i ona ima svoje uzroke. Iako su različite vrste duhovne nadarenosti Božanski dar, one se mogu povećavati i smanjivati, nastajati i nestajati, shodno našem duhovnom stanju i odnosu prema ibadetu. Vidjeli smo da je istinit govor uvjet za istinite snove.
Nadahnuće bogobojaznosti i sposobnost razlikovanja Istine od zablude
U duhovnu nadarenost i nadahnuće ubraja se svakako i dar bogobojaznosti i pokronosti Allahu, dž.š., koja donosi svjetlo u srce i sposobnost razlikovanja istine od zablude (furkan), na šta aludira ajet: ”O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete Istinu od neistine moći rastaviti.” (El-Enfal, 29.)
Osim toga, ”furkan” znači sposobnost raspoznavanja istinitog i lažnog govora, sposobnost stavljanja svakog šerijatskog propisa na mjesto koje mu pripada, bez pretjerivanja i podcjenjivanja, sposobnost ćutanja u situaciji koja zahtijeva ćutanje, bez obzira na pritiske sa strane ..
Konačna posljedica bogobojaznosti je izlaz iz svake situacije, kao što dolazi u ajetu: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2.) A izlaz zapravo znači pobjedu koju Allah daje nekim Svojim robovima, otklanjajući im tjeskobu i nevolju i olakšavajući da se izađe iz nevolje, kako pojedinačno, tako isto i kolektivno.
Suze u osami, u toku namaza, također spadaju u duhovnu nadarenost i one raznježuju srce i čine ga spremnim i sposobnim za prihvatanje Božanskog nadahnuća, kao što dolazi u ajetima: ”I molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (El-Enbija’, 90.); ”I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava stahopoštovanje.” (El-Isra’, 109.)
Kao i nadahnutost asketizmom (zuhd) i nevezivanje (pretjerano) za dunjaluk i njegove prolazne ukrase, ali bez nanošenja bilo kakve štete samom sebi i svojoj porodici i bez suprotstavljanja ljudskoj prirodi i Allahovom Šerijatu. Takva vrsta asketizma pojačava pronicljivost i telepatiju, kao što je bio slučaj sa Omerom, r.a., koji je sa minbere Poslanikove džamije u Medini govorio muslimanskom vojskovođi Sariji, koji je ratovao u Iraku: ”Sarija, brdo, brdo!”, upozoravajući ga na neprijateljsku zasjedu iza brda, i Sarija je čuo Omerov glas. (Ebu Bekr ibn Hallad, El-fevaid, I/215.) Istinski asketizam ili zuhd, podrazumijeva jedenje halal imetka, a ostavljanje harama i svega onoga što mu nalikuje. Muhammed, s.a.v.s., govorio je Sa'd ibn Ebi Vekkasu: ”Jedi čistu (halal) hranu, bit ćeš od onih čije dove Allah uslišava.” (Taberani, El-evsat)
Možda je uslišavanje dove samo trag i posljedica nadahnutosti dovom i izgovaranje određenih riječi u određeno vrijeme. Omer, r.a., govorio je: ”Moja briga nije uslišavanje dove, već sama dova. Jer, ako budem nadahnut učenjem dove u njoj se krije i njeno uslišavanje.”
Ove Omerove riječi su primjer nadahnutosti mudrošću i one nalikuju govoru Allahovih poslanika. Izvor im je isti.
