Piše: Dr. Dima Tarik Tahbub, islamtoday.net
Preveo i prilagodio: Semir Imamović
U prošlosti su neprijatelji islama jasno pokazivali svoje neprijateljstvo i distanciranje (razlikovanje) od muslimana i svi pioniri liberalizma u arapskom svijetu su ulogu ”Velikog šejtana” i ”zmijske glave”, u regionu, isključivo čuvali za Ameriku i njene produžene ruke, i zato se na svaku njenu incijativu, makar ona bila usmjerena ka dijalogu, gledalo sa velikom dozom skepticizma i opreza. Danas su se ta mjerila promijenila. Neprijateljstvo prema islamu i njegovim principima, uz blagoslov zapadnih centara moći, je, umjesto izvanjske (strane), dobilo svoju unutrašnju (domaću) formu i protagoniste, a ulogu Zapada u borbi protiv pojedinca i grupa, kojima je prišivena ta zastrašujuća etiketa terorizma, koja je dovoljna da bi se nekome oduzela ljudska i građanska prava, da bi se fizički i psihički zlostavljao i proglasio legitimnom metom, preuzeli su Arapi.
Objavljivanje Liste terorističkih organizacija, s ”arapskim” muhurom, koja predviđa zabranu svih političkih, humanitarnih i ideoloških organizacija, nije ništa drugo do nasljeđe američke prljave politike u regionu i namjerno stvaranje konfuzije, s ciljem zabluđivanja širokih narodnih masa, koje bi nakon svih iskušenja, progona, zlostavljanja, kojima bi, pod plaštom borbe protiv navodnih terorističkih organizacija, bile ciljano izložene, došle u situaciju da sažaljavaju svrgnute diktatorske režime i žale za njihovom vladavinom. Lista doduše sadrži imena ekstremističkih organizacija, čije djelovanje su osudile sve umjerene muslimanske organizacije, na čelu sa Muslimanskim bratstvom (kojem to nije bilo dovoljno da i samo ne bude uvršteno na ovu listu), i u tome nema ništa sporno, međutim, kreatori Liste, su iz neobjašnjivih razloga i rukovođni iracionalnom mržnjom, na Listu uvrstile islamske učenjake, humanitarne radnike, pa i neke istraživačke organizacije, samo zbog toga što pojedini njihovi članovi vjeruju u ideju ”živog islama” (islama kao sistema života), koji se temelji na oslobađanju čovjeka od svih lažnih božanstava i svih vrsta robovanja čovjeku.
Ovakav pristup nas podsjeća na španske inkvizicijske sudove, koji su proganjali ljude samo zbog njihovog drugačijeg vjerovanja, ideološkog usmjerenja, pa čak i oblačenja i izgleda. Da, to su savremeni arapski inkvizicijski sudovi! Jedan arapski autor je šaljivo je prokomentarisao kriterije, koji su korišteni u pravljenju Liste:
– Svaki čovjek koji formalno izgovori šehadet (i samo to), je musliman;
– Ako, uz to, obavlja namaz i ostale farzove, onda je religiozan (mutedejjin);
– Ako je religiozan i traži provedbu Šerijata, onda je islamista;
– Ako je islamista, i nosi posebnu odjeću i pušta bradu, onda je selefija;
– Ako je selefija i odbacuje dominaciju Zapada nad muslimanima, onda je selefijski džihadista;
– Ako se bori na Božijem putu, onda je terorista. Sve spomenute kategorije su, u Poslanikovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, imale samo jedno ime – musliman.
Opasnost ovakvih klasifikacija krije se u činjenici da one predstavljaju redefinisanje islama i poigravanje sa njegovim principima. Arapske države koje upravljaju ovim procesima, smatraju sebe eksluzivnim predstavnicima i tumačima tzv. ”modernog” islama, za njih je dobar musliman onaj koji uči dovu za vladara, jede, pije, spava, uživa u životu, a što se tiče izvršavanja islamskih obaveza, to je za njih isključivo personalna (privatna) stvar, između čovjeka i njegovog Gospodara, u koju se država ne želi miješati. Međutim praksa je pokazala da čak i praktikovanje vjere u privatnom životu može biti predmetom zanimanja sigurnosnih službi, pa tako osobe koje redovno obavljaju namaz u džematu bivaju stavljene pod nadzor obavještajnih službi, uz obrazloženje da bi često kretanje u vjerskim krugovima kod njih moglo razviti ideološke sklonosti i pokrenuti ih u pravcu islamskog aktivizma, zapravo jednog od njegovih najvažnijih vidova – javnog naređivanja dobra i odvraćanja od zla.
Nedavna istraživanja javnosti, koje je objavio vašingtonski Institut za blisko-istočnu politiku, pokazala su da 52 % Saudijaca, 53 % Kuvajćana i 44 % Emiraćana podržava Hamas i Muslimansko bratstvo, što je bio dovoljan znak za uzbunu u arapskim vladama, koje su u stavljanju spomenutih organizacija/pokreta na crnu listu i inkriminaciji svih oblika podrške tim organizacijama/pokretima, vidjele jedini način za kidanje veza između arapskih naroda i umjerenih arapskih političkih i vojnih pokreta.
Objavljivanjem rata muslimanskim učenjacima, akademskim ličnostima, piscima, istraživačima i aktivistima, kojima mišljenje, knjiga, sruka, dokaz, pero, list papira, projekat, istraživanje služi kao jedino sredstvo za spas čovjeka, arapske vlade svjesno ili nesvjesno guraju omladinu u ralje ekstremizma i zatvaraju sva vrata dijalogu, kompromisu, mudrosti i lijepoj riječi.
