Da li vjernici danas pravilno postupaju

179
ismetpurdic

   Piše: Ismet Purdić

Hvala pripada Allahu Opskrbitelju i Upravitelju, Zaštitniku vjernika, Pomagaču pravovjernih i vojski dobra i pravde, a salavat i selam izgovaramo i upućujemo poslaniku odabranom Muhammedu miljeniku, Poslaniku milosti i Kruni vjerovjesništva, Muhammedu ibn Abdullahu, njegovim ashabima i svim vjernicima do Dana sudnjega.

Braćo u vjeri, živimo u vremenu kriza; morala, pravde, vrijednosti, znanja i imetka, te imamo priliku da puno i brzo zaradimo za Ahiret i vječni život, ali isto tako da posrnemo i propadnemo ako ne budemo se čvrsto uhvatili za Uže Allahovo – hablullah; za Kur'an, za sunnet Njegovog poslanika, s.a.v.s., za ispravno znanje, ibadet i dobročinstvo. Ovo je naša duhovna hrana, naše svjetlo i snaga.

Svjedoci smo mnogobrojnih razilaženja i nepromišljenog ponašanja i postupanja: jedni ne znaju, a oni koji znaju ne podučavaju, ne primjenjuju ili koriste blago znanja za interes i prolazno blještavilo dunjaluka.

Oni na vlasti i položaju, ne gledaju na emanet preuzeti, ne savjetuju se sa stručnima i iskusnima, sa dobronamjernima, a oni dobronamjerni i znani, ne udružuju se, ne uvezuju, ne mole i ne upućuju dove za promjenu, ili, jednostavno, ne žele da mijenjaju i popravljaju stanje. Svi navedeni, a i mi smo među njima trebali bi drugačije postupati, slijediti put promjene i dobra, put uspjeha i spasa, a to je put vjere. Kur'an je izvor, more, riznica, i garant uspjeha, no mi s njim najmanje vremena provodimo, misleći i umišljajući da nam je sve preče i važnije, A nije, tako mi Allaha Velikoga.

U čemu je razlika?

Danas ćemo napraviti osvrt na trku za materijom, a to je zapravo osnova i pokretačka snaga onih koji nijjeta za Ahiret nemaju i onih koji ahiretsko prodaju za dunjalučko, koji misle da mogu i tamo i ovamo pomalo. A to nije tako. Ko hoće samo dunjaluk, dobit će ga, ali s mukom i teško, a ko hoće Ahiret, dobit će ga uz Allahovu pomoć i milost, a dunjaluk će ići za njim – lahko i jednostavno i još uz blagoslov i berićet od Svevišnjega. U tome i jeste razlika.

Ljudi kao da ne znaju, a mi vjernici kao da ne vjerujemo, da je kader davno zapisan, sve je određeno. Što ćemo steći, zaraditi, popiti i pojesti – to je određeno i ne možemo ga povećati niti umanjiti, trudili se da steknemo više ili ne. Međutim, vjernik u to vjeruje i po tome postupa pa je smirena srca i čista nijeta i amela. Ono što dobije, na tome zahvali, zekat izdvoji, siromaha nahrani, dobro podrži i ide dalje. U imetku svome pronađe blagoslov i berićet. Na drugoj strani, neznalica i nevjernik, ne vjeruje u kader, i onda se lomi i izgara, imetak teško stiče, jer to je Allahov dar i dobro, kako da ga dadne onome ko se od Njega okreće. Daje mu ga da se muči: dok ga stiče, kad ga troši i kad ga čuva. Muslimanu je imetak dar i milost, uživa u njemu i stiče Ahiret. Primjećujemo li, neznalica i nevjernik se samo pate, pate i pate a na koncu će tim imetkom biti i mučeni i zbog njega će gorjeti u Vatri. To će im čak biti i gorivo džehennemsko. Uzvišeni poziva i prijeti: „Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono štoste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!” (Et-Tevba, 34-35)

Sada poslušajmo kako Allah opskrbljuje vjernike i pazi na njih, čuva ih i na dobro navodi u dobru upošljava. Uzet ćemo primjer i kazivanje iz sure Kehf gdje se navodi da je Musa, a.s., želio upoznati čovjeka koji ima znanje koje nije dato Musau, pa ga je po naputi Svemogućeg upoznao i slijedio, da bi blago znanja uzeo i po njemu se vladao. Biješe to Redžulun salih – Dobri čovjek, pobožnjak, neki kažu po imenu Hidr, mada je nama bitna poruka. Uvjet učenja za Musaa, a.s., biješe da ne pita ni o čemu sve dok ga učitelj o tome ne izvijesti. I tako krenuše. Nedugo, zbog nestrpljenja Musaa, a.s., ali nama za ibret, na trećem slučaju kojeg je vidio i zavjet svoj prekršio prekida se druženje. Mi se vezujemo za zadnji događaj. Musa, a.s., i znalac su došli u naselje koje odbi ih nahrani – ove dobre goste, no i pored toga ovaj pobožnjak i znalac podiše i popravi urušeni zid koji se nalazio u tom naselju, pa ga Musa, a.s., prekori: “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.” (oni su odbili da nas ugoste i nahrane), a učitelj mu reče: “Sada se rastajemo ja i ti, pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti… Što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”.

Braćo moja, znane i znanje na prvom mjestu. Zatim slijeđenje učenjaka, znanja i nura sunnetskoga. Slijeđenje i ustrajavanje u tome. Strpljivosti nam također treba. Ovo je prava priča i poruka za nas i naše stanje. Promjena neće doći iznenada, sama od sebe. Kazna božija, samo kazna dolazi iznenada – ako se grijeh konstantno čini, a mi to opravdavamo, pregledavamo i ne suzbijamo.

Nuhova lađa je samo za vjernike

Promjena će doći kad dobro zavlada. A kako će zavladati i prevladati ako mi u dobru ne ustarjavamo i svakodnevno popuštamo. Pred nama je čudo kur'ansko, ovo kazivanje o promjeni i čuvanju dobrih, o nagradi dobročinitelja i Allahovim uredbama i redanjima stvari i stanja. Allah Uzvišeni šalje neznance, strance da poprave zid narušeni u narodu grješnome, jer da su bili dobri ugostili bi ova dva dobra čovjeka. I vidi još. Jetimi – siročad, nejač, djeca koja sebi ne mogu pomoći, a kamo li da u okruženju zla i grijeha čuvaju svoje blago, Allah Svemilosni pazi na njih, ne ostavlja ih u zaboravu. A zašto? Zato što je njihov otac bio dobar čovjek. Ali nije imao ono bosansko „srce dobro” – što sa svakim može: uz rakoju i tamburu, i uz hodžu i hadžiju, i uz znalca i džahila, ma ne. Da je to dobrota, danas bi nama dobro bilo. Nema ravnanja istine i laži, zablude i hakka. To se mora razlučiti. Pa možemo li uživati u mirisu ruže na đubretnjaku? To je apsurd. Ludorija, Obmana šejtanska. Na lađu Nuhovu nije se mogao ukrcati kafir makar i Nuhov sin bio. Pa Allah Uzvišeni Nuhu kaže: „On nije od tebe. On nije tvoj. On je hrđavo djelo!” – On je grijeh, kufr, oličenje neposluha i prkosa Stvoritelju svemira. Pa kuda čemo mi braćo. Vratimo se na ovo kazivanje iz sure Kehf. Slavljen neka je Allah, On mudrošću i snagom Svojom štiti vjernike i dobročinitelje. Šalje im pomoć koju niko i ne primjećuje. Uvezuje vjernike i udružuje u dobru. Ma čujte šta Allaha kaže: „Rahmeten min Rabbike” – Iz milosti Gospodara Tvoga. On iz milosti daje vjernicima i čuva ih. A ujedno Musaa i učenog pobožnjaka čini milošću Svojom prema ta dva mala sirota dječaka. Naš Poslanik je kako Kur'an kaže: „Milost svjetovima”, evo recepta da ja i ti, moj brate, budemo milost Allahova tako što ćemo štititi dobro, pomagati dobročinitelje i podržavati sve što je korisno i hairli. Moramo hodati stazama zemaljskim, kako je hodao Musa, a,s, i Dobri pobožnjak, i podizati zidove dobra da se grijeh ne širi i da ne bude „poplave nemorala i nepravde”, da se zlu stane u kraj. Ako tako ne budemo postupali, onda će „gradom” zavladati loši ljudi koji na putnika namjernika, ma ko da bio, gledati neće, jetime neće paziti, već će gramzljivo uzimati i otimati od svih, pa i od nas. Ali mi se nećemo dati i ne damo se. Morao biti oprezni, braćo moja, pojavili su se kradljivci vjere. Ako nam vjeru ukradu, iman pogaze, onda smo izgubljeni. Imetak i vlast, ugled i „srce dobro” neće nam koristiti. Ne trebamo se brinuti o dunjaluku, sve je Allahovo, on najbolje daje vjernicima, naše je samo da vjerujemo i budemo na strani Allahovoj, na Njegovoj lađi. Tada za nas neće biti straha, ni tuge, ni žalosti, ni zida koji će moći da nas zaustavi. La ilahe illelah je naš znak, naša snaga, zaklon i sigurnost, a dobro djelo oružje koje sve pobjeđuje. Udružimo se u dobru i čestitosti, u vjeri i imanu. Milost božija je tu, ona je blizu, Allah Uzvišeni poručuje „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A'raf, 55-56)