SAFF

Diplomate sa šamijama

Facebook
Twitter
WhatsApp

Potočari, upravna zgrada Memorijala, noć prije 11. 7. ove godine.
Predamnom neki stranac prilazi majki Muniri Subašić, ona poluvrisnu od sreće kada ga ugleda ispred sebe, izgovori mu ime glasno i otegnuto, raširi ruke kao da najmilije svoje dočekuje, onda jednom se rukuje, drugom grli, pa poljubi dva puta tog stranca. Munira se smije i pomoću prevodioca pita: “Pa, kako si? Kako su tvoji, kako familija?”.
Stranac već osvojen navalom iskrenosti i tim “nediplomatskim pristupom”.
Munira nastavlja: “Jesi li gladan, jesil’ večer'o?”.
Od svih onih fraziranih pitanja i doskočica s kojima se susreće u svom poslu, pored svog onog pametovanja, dočeka ga neko iskreno pita da li je jeo, da li je večerao!
Pazi! Čovjek posivio od bezličnih i neiskrenih diplomatskih susreta, od onog ispraznog i bespotrebnog govora po bijelom svijetu, nesvjesta mu se od vizit-kartica koje se sada vade iz onih skupih kutijica, onda dođe u Srebrenicu i otkrije novu dimenziju diplomatije, ona koja otvara i osvaja ljudska srca i mami suzu. Poslije svih tih obrazovanih i pozicioniranih zvaničnika, kada neko upozna majke Srebrenice, doživi pozitivni šok.
Hillary Clinton je prepričavala da su je Srebreničanke pitale za zeta. Čule majke naše negdje na vijestima da se udala bivšeg predsjednika kćerka, i umjesto da pitaju “da li ima napretka u relaksaciji odnosa sa Kubom?”, one priupitale državnog sekretara SAD – Clintonovu ženu, kakav joj je zet, da li je zadovoljna s njim.
Majke su više postigle nego sva DKP BiH.

Preuzeto sa Facebook profila Suada Karamustafića (foto: Anadolu Agancy)

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA