Domovina se ne mrzi i ne odbacuje zbog nepravedne vlasti

473

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Spominje se da je grupa mačaka odbacila jednog starog mačka, jer je puno pričao bez znanja i mnogo jeo, a malo radio. Stari mačak potražio je utočište kod psa i želio je da mu on pomogne da se osveti mačkama. Pas je to prihvatio, okupio je svoje prijatelje pse i postavio je starog mačka na čelo da im bude vodič. Varka im je uspjela, mačke su bile iznenađene tim napadom i doživjele su težak poraz na vlastitoj teritoriji.

Stari mačak je počeo mahati repom u znak zahvalnosti psima što su mu pomogli da pobijedi skupinu mačaka sa kojima je nekada živio. Tada su mu psi rekli: “O budalo, znaj da te psi neće zadržati u kući (domovini) iz koje su te mačke istjerale. Da je tvoj ”narod” u tebi vidio ikakvo dobro, ne bi te otjerao, da si ti bio pouzdan i povjerljiv ne bi nikada otkrio mjesto gdje žive mačke i ne bi ih izdao, a da si bio jak, ne bi kod nas potražio utočište. Zato se pridruži svojima, a što se tiče pasa, znaj i zapamti da oni nisu sorta koja osniva dobrotvorna društva.”

Pouka iz ove priče je da domovina može naškoditi jednom od svojih sinova, ali dobročinstvo prema domovini je dužnost čak i ako je nepravedna. Jer, domovina nije isto što i vlast! Isto kao što nam je  naređeno dobročinstvo prema našim roditeljima, svejedno da li oni izvršavali svoje dužnosti prema nama ili ne. Ako roditelji zapostavljaju svoju obavezu odgoja i obrazovanja djece i ne izvršavaju je kako bi trebalo, to ne znači da mi nismo dužni činiti im dobročinstvo. Isti je slučaj i sa domovinom. Baš kao što se ničim ne može opravdati neposlušnost prema roditeljima, isto tako se ničim ne može opravdati izdaja domovine.

Historija je svjedok da izdajnici domovine nisu bili poštovani čak ni od neprijatelja za koje su radili da bi zabili nož u leđa svojoj domovini.

Napoleon je u jednoj od bitaka protiv Austrije angažirao austrijskog oficira koji ga je detaljno obavještavao o svakom pokretu austrijske vojske i zahvaljujući izdaji tog oficira, Napoleon je uspio poraziti austrijsku vojsku. Kada je oficir izdajnik došao primiti nagradu za svoju izdaju, Napoleon se nije podigao sa svoje stolice da mu izrazi dobrodošlicu, već je uzeo kesu zlatnika i bacio je ispred njega. Iznenađen takvim postupkom, austrijski oficir je rekao: ”Ja sam mislio da ću imati privilegiju i čast da se rukujem sa uvaženim carom.” Na to mu je Napoleon odgovorio: “Zlato i novac pripadaju tebi i onima poput tebe, a što se tiče moje ruke, znaj da se ja ne rukujem sa izdajnicima svoje domovine.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio nas je najvećoj lekciji u historiji o dobročinstvu prema domovini. Njegov narod ga je utjerivao u laž, optužili su ga da je vračar i da je lud, izolirali ga iz društva, zlostavljali njegove drugove, a sve to su na kraju htjeli okruniti njegovim ubistvom. No, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je i pored svega toga, kada je morao napustiti svoju domovinu Mekku, zaustavio se na periferiji Mekke i okrenut prema voljenoj domovini, rekao: ”Allaha mi, ti si mi najdraže mjesto na Zemlji i da me moj narod nije protjerao iz tebe, nikada te ne bih napustio.”

Zatim je dugo vremena trajao sukob između Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovog naroda, jer su njegovi sunarodnjaci po svaku cijenu željeli ugasiti svjetlo islama i zaustaviti njegovo širenje, ali je Uzvišeni Allah pomogao Svoga Poslanika, s.a.v.s., i vjernike i odredio je da Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je iz Mekke izašao krišom pod okriljem noći, uđe u voljeni grad usred bijela dana sa svojom pobjedničkom i oslobodilačkom vojskom kojoj se njegov narod nije mogao suprotstaviti. A onda kada je imao priliku da im se osveti za sva zlodjela koja su počinili, rekao im je: ”Idite, vi ste slobodni!” Osim opraštanja u situaciji kada se ima moć kazniti i osvetiti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio je i da nas nauči da se domovina ne mrzi i ne odbacuje, bez obzira na nepravdu koju smo u njoj osjetili i doživjeli.