Druga supruga Poslanika, a. s.: Sevda, kćerka Zem'atova

547
Yellow20Tulip

Saff, br.: 55

“O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!

U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna” (Kuran: Ahzab, 32-34)

Nakon smrti Hatidže, r. a., prva žena s kojom se Poslanik, a.s., oženio i s kojom je živio bila je Sevda, kćerka Zem'atova, Allah njome bio zadovoljan. Potiče iz roda Amirij, iz plemena Kurejš. Njena majka je bila Eš-Šumus Sevd-Kajs, iz plemena Benu-Nedžar.

Veoma rano je prihvatila islam. Bila je udata za Es-Sekrana bin Amra bin Abdušemsa. I on je bio prihvatio islam te je sa svojom suprugom učinio hidžru u Abesiniju[1], nakon što su pritisci i mučenja postajali sve teži i teži. Ovo je bilo u drugoj hidžri u Abesiniju. Njih dvoje su ostavili imetak, porodice i sve ostalo te se iselili radi Allahove vjere.

Njen suprug je ubrzo potom umro. Prije njegove smrti pričala mu je da je dva puta sanjala čudne snove, a on ih je objasnio tako da će ubrzo umrijeti i da će se ona udati za Poslanika, a. s. Postoje predaje da je umro u Abesiniji i druge koje kažu da je umro neposredno po dolasku u Mekku. Bilo kako bilo, Sevda se vratila u Mekku i tamo, nakon ‘iddeta, uistinu se udala za Poslanika, a. s.

Posredovanje pri sklapanju braka

Nakon smrti Hatidže, r. a., ashabi su se sustezali da Poslaniku, a. s., predlože da se oženi sa bilo kojom ženom, jer su znali kolika je bila njegova ljubav spram nje. Svi su na njemu vidjeli veliku tugu zizazvanu gubitkom osobe koja mu je bila supruga, pomoćnik u džihadu, majka njegove djece, domaćica njegove kuće… O ovome se tiho i s tugom razgovaralo. Ipak, vjernica Havla Sevd-Hakim smogla je hrabrosti i krenula Poslanikovoj, a. s., kući. Ona je bila “Zašto se ne oženiš, o Allahov Poslaniče?”

“A sa kime poslije Hadidže?”, s tugom je upitao.

“Bi li se želio oženiti djevojkom ili udavanom ženom?”

“Na koga misliš od djevojaka, a na koga misliš od udavanih žena?”

“Mislim na djevojku, kćerku tebi najdražeg Allahovog stvorenja (misli se na kćerku Ebu-Bekra, r. a.) ili na udavanu ženu Sevdu Sevd-Za'meh. I jedna i druga su ti povjerovale i slijede te u vjeri.”

“Otiđi do njih i spomeni im mene”, kaza Poslanik, a. s.

Dostojan suprug

Ona je otišla do Sevde i rekla joj:

“Sevdo, raduj se dobru i sreći koju ti je Allah podario!”

Sevda je upita:

“O kakvom dobru govoriš?”

“Poslao me je Poslanik, a. s., do tebe da te prosim za njega?”, reče Havla.

“Rado na to pristajem”, odgovori Sevda. “Idi do moga oca i spomeni mu to!”.

Havla dalje pripovjeda:

“Ušla sam kod njega i pozdravila sam ga pozdravom džahilijjeta. A njezin otac je bio mušrik. Rekla sam:

“Divno jutro!”[2] I potom: “Poslao me je Muhammed, sin Abdullahov, unuk Abdul-Mutalibov, da isprosim Sevdu.”

“On je dostojan suprug. [ta kaže Sevda na to?”

“Ona bi to voljela”

“Pozovi je.”

Kad dođe, otac je upita:

“Muhammed, sin Abdullahov, želio bi se oženiti s tobom. [ta ti misliš o tome? Bi li željela da te udam za njega?”

“Da”, odgovori Sevda.

“Neka Muhammed dođe!”, reče on.

Poslaše po Poslanika, a. s., i on se njome oženi[3].

Posredništvo u sklapanju braka

U isto vrijeme, Poslanik, a. s., zaručio se i sa Aišom.

Kad se Sevdin brat vratio s puta (a on je bio mušrik koji je bio od nosilaca širka i kufra te eziječenja muslimana), od tuge što se Poslanik, a. s., oženio njegovom sestrom, stao je sebi posipati zemlju po glavi.

U ovom slučaju s Havlom, r. a., vidimo da je posredništvo u sklapanju braka ili, pak, u samom upoznavanju i pomaganju na širenju ovog sunneta među muslimanima veliko dobro i od Poslanika, a. s., preporučeno djelo. S druge strane, Sevda je, nakon smrti njezinog muža i zaštitnika, ostala u kući kufra i ezijeta. Nije tamo imala nikakve podrške niti tople riječi. Samo je neprekidno vrijeđana, i to od onih koji su joj krvlju bili najbliži. Kako su to bolni dani bili!

Nakon dana izgnanstva sa mužem, slijedili su joj dani hudovstva i ezijeta od svoje porodice.

Počast na Putu istine

Nakon što je Poslanik, a. s., sklopio brak sa Sevdom, Mekkom su počele kružiti priče kako je ona stara i da nije lijepa, kako nije dostojna Muhammeda, a. s., te da nije dostojna nasljednica Hatidže, r. a. Historičari koji komentiraju ovo, kažu da je Sevda zaista bila starija žena te da je razlog Poslanikove, a. s., ženidbe s njom, prije svega, milost i dobročinstvo!

Nijedna žena nikada nije bila Hatidžina “nasljednica” i sva ogovaranja samo su produkt šejtanskih intriga usmjerenih protiv ličnosti Poslanika, a. s. Historičari, također navode i to da je Havla Poslaniku, a. s., spomenula Sevdu radi samilosti prema ovoj starijoj ženi vjernici u Allaha i Njegova Poslanika, a. s. Poslanikova, a. s., ženidba s njom zapravo je počast njezinoj pripadnosti islamu, njezin džihad i njezino zalaganje za Put istine. Od hudovice Sekrana bin-Amra, ona je dobila mjesto u kući vjerovjesništva i postala majka vjernika.

Bila je draga i mila pomajka

Sevda, r. a., bila oko tri godine jedina Poslanikova, a. s., nakon Hatidže, r. a.. Vakidi bilježi da se ovaj brak dogodio u ramazanu desete godine po Poslanstvu. S njom je Poslanik učinio Hidžru, tj. bila je Poslanikova supruga u toku Hidžre. Hidžru je učinila sa kćerkama Allahova Poslanika, a. s., Ummu Kulsum i Fatimom. S njima su bili i Aiša i njena majka Ummu Ruman. Kad su stigle u Medinu, prva kuća koja je napravljena odmah do mesdžida bila je upravo njezina.

Poslanik, a. s., kasnije se oženio i s drugim ženama te su i druge kuće napravljene oko mesdžida.

Nakon nekog vremena života u Medini, kad je ostarjela do te mjere da nije imala potrebe za mužem, dozvolila je Poslaniku, a. s., da noći koje bi boravio s njom provodi kod Aiše, r. a. Tim povodom je objavljen kur'anski ajet: “Ako se neka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lahkomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite” (Kuran: En-Nisa, 128).[4]

Kćerkama Allahova Poslanika, a. s., bila je draga i mila pomajka.

Bogobojazna, a voljela šalu

Voljela je šalu i često je znala nasmijati Poslanika, a. s. Također, i s njom su se šalili. Tako su Hafsa, r. a., i Aiša, r. a., jedne prilike rekle da se Dedždžal već se pojavio, a ona se prepala i zatvorila u kuću. Kad je došao Poslanik, a. s., ona mu je uplašeno rekla: “Pojavio se Dedždžal!” Poslanik, a. s., pouči je o Dedždžalu i obavijesti je da se još nije pojavio.[5]

Prenosi se da je bila veoma krupnog rasta i stasa. Bila od onih osoba koje su mnogo klanjale noćni namaz i koje su mnogo postile. Dakle, bila je bogobojazna i skromna.

Također se bilježi da je, jedne prilike, Sevda, r. a., bila kod Aiše, r. a., a kod koje je bio i Poslanik, a. s. Kad je došlo vrijeme jela, Aiša, r. a., ponudila je Sevdu da jede, a ona je rekla da neće. Na te riječi, Aiša, r. a., lice joj namaza hranom, a ona njoj učini isto to. Poslanik, a. s., nasmija se i reče im da operu lice, jer je čuo da dolazi jedan ashab.[6]

Sevda, r. a., ubraja se i u prenosioce hadisa od Allahova Poslanika, a. s.,

Umrla je u Medini, u ševvalu, 54. godine po Hidžri[7].

Esmir M. Halilović

[1] Radilo se o drugoj seobi iz Mekke u Abesiniju

[2] Džahilijetski pozdrav u to vrijeme.

[3] Ibid, str.: 212.

[4] U nekim predajama stoji da je ona izgubila potrebu za muškarcem te je zbog toga Poslanik a.s. htio rastaviti a u nekim ~ak stoji da je rastavio a potom vratio.

[5] El-Bidaje we nihaje, Ibn Kesir, VI – tom, str.: 327.

[6] “Fedailu – sahabe” od Ahmed b. Hambela, I – tom, str.: 349.

[7] Vidjeti: “Sijeru ‘alami nubela” od Zehebija, II – tom, str.: 267.