Piše: Emir Seid / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Shodno veličini i uzvišenosti obreda dolazi i veličina njegovog početka. Pogotovo ako se radi o obredu (ibadetu) koji u svojoj suštini znači bijeg od ovog prolaznog svijeta i njegovih varljivih ukrasa, te žurenje da se odazove na Allahovu zapovijed, natječući se sa drugim vjernicima u stjecanju Allahovog zadovoljstva.
Glas ezana (ibrahimovskog poziva na hadž) još uvijek odjekuje diljem zemlje, a njegov duh pulsira u dušama muslimana i povezuje ih sa Ibrahimom, a.s., koji je nekada davno stajao kod Kabe u Mekki, u središtu zemlje, i oglasio ljudima hadž, pa se muslimani, koje je Allahov prijatelj (Halilullah) Ibrahim, a.s., nazvao ovim velikim imenom, iz generacije u generaciju odazivaju na taj poziv i dolaze da obave hadž, skrušeno izgovarajući: ”Odazivam Ti se, moj Allahu, odazivam! Odazivam Ti se! Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se! Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Ti nemaš sudruga.”
To je odazivanje na poziv koji ni hiljade godina nije uspjelo prekriti a da ga vjernici ne čuju i da se ne odazovu. I to odazivanje izraženo je u iznimno rijetkoj formi u ibadetu, jednom riječju: ”Lebbejke” – ”Odazivam Ti se!” To je riječ u kojoj su sublimirana najuzvišenija značenja.
Riječ ”lebe'e” ( لبأ), kako dolazi u rječniku arapskog jezika, označava prvo mlijeko koje ovca dobije u vime nakon što se ojanji, to su prve kapi blagorodne kiše i prvo dobro koje prethodi nebrojenim drugim dobrima i blagodatima. To je odazivanje sa neopisivom čežnjom, radošću i širokogrudnošću, kako je to pojasnio šejh Eš-Ša'ravi u svojoj knjizi El-Hadž el-mebrur. Naime, objašnjavajući značenje telbije i riječi: ”Lebbejke”, Eš-Ša'ravi je rekao: ”Ta riječ znači izražavanje dobrodošlice Allahovoj naredbi hadža i priznavanje da vjernička duša voli svaku vjersku obavezu sa kojom je Allah zadužio vjernike. Zaduženja obično teško padaju ljudskoj duši, jer ograničavaju i sputavaju čovjeka u smislu da mu se naređuje da uradi neku stvar u određeno vrijeme, ili pak da ostavi neku stvar, bez obzira da li on tu stvar volio ili mrzio. Stoga je pokornost Allahovoj naredbi dokaz snage imana i vjernik sa najvećom ljubavlju prihvata obavezu i zaduženje od Allaha, bilo da se radi o izvršavanju naređenog ili ostavljanju zabranjenog.”
Telbija simbolizira priznavanje i potvrđivanje Allahove jedinosti (tevhid) i ona utjelovljuje značenje i smisao ibadeta kroz potpunu poniznost i skrušenost hadžije, kao i kroz njegovu potpunu ljubav prema Allahu, dž.š.
Telbija je najljepši početak i uvod u ibadet koji zahtijeva veliku borbu vjernika sa samim sobom da ne upadne u zamke dvoličnosti, pretvaranja i samodopadljivosti i ona vjernike stalno podsjeća na tevhid i iskrenost, te potpunu poslušnost i pokornost Allahu kroz hadžske obrede i ibadet koji je čist od bilo kakvih natruha licemjerstva.
Namaz počinje tekbirom, što je još jedan sinonim za tevhid, a hadž počinje telbijom koja je također sinonim ove velike i uzvišene riječi. Nema ibadeta bez iskrenosti i potpune predanosti Allahu jedinom. Stoga muslimani i muslimanke obrede hadža počinu telbijom koju iz dubine duše ponavljaju kako bi otklonili sve riječi poteškoće i umora iz vokabulara onih koji čeznu za susretom sa Bejtullahom i koji se nadaju potpunom oprostu grijeha nakon obavljenog hadža.
