Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Abdurrahman en-Nasir! Abdurrahman Treći je na vlast došao na vrlo čudan način. Vladar prije njega je bio Abdullah ibn Muhammed. Njegov nasljednik je bio njegov sin Muhammed. Ali, i drugi sin Mutarrif je želio vlast i htio je se domoći. Izabrao je najgori način. Mučki je ubio rođenog brata. To se dogodilo još za života njihovog oca Abdullaha. Abdullah je otkrio da je sin Muhammed ubijen rukom sina Mutarrifa. Utvrdivši gorku istinu, Abdullah naređuje da se pogubi Mutarrif. Tako je Abdullah ostao bez sinova, time i bez nasljednika na vladarskom tronu. Prijestolonasljednika je morao tražiti među unucima. Našao ga je u mlađahnom Abdurrahmanu, sinu ubijenog Muhammeda. Iako je imao samo 22 godine, pokazat će se da je njegov izbor opravdan.
Dolaskom na vlast, Abdurrahman Treći okreće novu stranicu povijesti Endelusa. Uopće nije priznavao abbasijskog halifu i sebe je proglasio halifom.
Karta vremena pokazuje stanje u islamskom svijetu kad je Abdurrahman Treći en-Nasir preuzeo vlast nad Endelusom:
Naslijedio je podijeljen i raskomadan Endelus. Stari vođa ustanka Ibn Hafsun je suvereno vladao jugom. Sevilja je bila u rukama porodice Benu Hadžadž. Merida, glavni grad na zapadu, bila je u rukama Abdurrahmana el-Džillikija. Toledo je držala porodica Benu Zenun. Jedna trećina Endelusa, ona na sjeveru, bila je u rukama kršćana.
Ni ostali dijelovi islamskog svijeta nisu bili u zavidnijoj situaciji. Abbasijski halifa je samo prividno imao vlast. U stvarnosti je islamsko carstvo bilo podijeljeno na mnoštvo država i njima upravljale i vladale razne dinastije. Halifa svih muslimana bio je samo slovo na papiru.
Islamski historičari spominju plemenita svojstva Abdurrahmana Trećeg i njegovo iskreno vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te‘ala. Ali, posjedovao je osobine koje je naslijedio od emevijskih vladara: ljubav prema raskošnom životu, slavi i ceremonijama. Bio je to spoj nespojivog. Abdurrahman Treći je bio takav.
Jednom je tražio od kadije Munzira ibn Seida, koji je bio oličenje učenosti i pobožnosti, da okupi ljude na musallu da bi klanjali namaz i uputili dovu Allahu, subhanehu ve te‘ala, jer je dugotrajna suša nanijela veliku štetu. Kadija Munzir je okupio ljude, ali među prisutnima nije bilo i halife. Kadija se razljutio i oštro upitao njegovoga saradnika zašto i Abdurrahman nije došao. Saradnik je odgovorio da je ostavio halifu u dvorcu i da ga nikad nije vidio s većim strahopoštovanjem i bogobojaznošću: bio je zabrinut i preplašen, zauzet samim sobom. Obukao je trošno odijelo, uzeo abdest i, plačući, uputio dovu Allahu:
“Ja Rabbi, moj perčin je u Tvojoj ruci. Ja Rabbi, zar ćeš kazniti moje podanike radi mojih grijeha, a Ti si Najmilostiviji?! Ništa Ti nije kod mene skriveno i ja Te molim da mi oprostiš grijehe!”
Kad je ovo čuo kadija Munzir, rekao je:
“Allah će nam spustiti kišu radi toga mladića! Ja u to nimalo ne sumnjam! Jer, kad se poboji i uplaši silnik na Zemlji, smiluje se Silni Gospodar na Nebesima!”
Ljudi se nisu ni razišli sa musalle, a kiša se spustila.
Abdurrahman Treći se nije proslavio samo kao vladar i vojskovođa. Bio je i veliki graditelj. On je, odmah po dolasku na vlast, počeo sa izgradnjom Endelusa. Najgrandioznije njegovo djelo je grad Ez-Zehra. Izgradio je taj grad na pustom mjestu blizu Kordove, a u gradu podigao dvorac koji će biti vladareva rezidencija. U to vrijeme je dvorac nazivan Daru-r-Revda‘â.
U dvorcu je sagradio poseban sprat za zoološki vrt, sa posebnim dijelom samo za ptice.
Historičari spominju da su zidovi dvorca bili sagrađeni od zlata i mermera, a krov od zlata i srebra.
U njegovom središnjem dijelu je postavljen veliki i skupocjen dragulj koji je dobio od bizantskog cara.
Na svakoj strani dvorca su bila po osmera vrata. Njihove bočne strane su načinjene od slonove kosti i ebanovine, doukrašene zlatom i draguljima.
Sunce je tako ulazilo na sva vrata da je rasipalo zrake po sredini glavne dvorane i po zidovima. To je činilo očaravajući prizor.
Jedno od čuda dvorca bio je i bazen. Veći šadrvan je izrezbaren u zlatu. Drugi, manji, tzv. zeleni bazen, bio je ukrašen slikama životinja. Bilo je 12 takvih slika od crvenog zlata, protkanog skupocjenim draguljima i biserima s likom lava, na jednoj strani, a gazele, na drugoj, pa zmija i orao, a sa strana dva goluba, paun, kokoš i horoz. Likovi ovih životinja su izrađeni da bi se kroz otvore na njihovim ustima provela voda.
Izgradnjom dvorca je rukovodio njegov sin Hakem.
Opisujući veleljepni dvorac, islamski historičari ističu da nikad ništa slično nije sagrađeno kao Ez-Zehra.
Ljudi su hvalili halifu En-Nasira i ponosili se njime. Svi, osim kadije Munzira ibn Seida. On je osuđivao rasipanje i takvu gradnju, za šta su utrošene velike pare i bogatstvo islamske države.
Kad ga je halifa pozvao da iskaže svoje mišljenje o Ez-Zehri, kadija je rekao:
“Nisam mogao povjerovati da će te prokleti šejtan toliko zavesti i obmanuti! Pored svih blagodati koje ti je Allah dao i odlikovao te nad tvojim savremenicima, ti si dozvolio da se spustiš na stepen nevjernika!”
Skočio je halifa En-Nasir. Prekinuo je Munzira:
“Zar mene porediš sa nevjernicima?! To je pretjerana drskost! Šta si to rekao?!”
Suznim očima, kadija Munzir je odgovorio:
“Zar si zaboravio na riječi Uzvišenog: ‘Krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje su se penjali i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju i ukrase od zlata bismo im dali’ (Ez-Zuhruf, 33.-35.)? Ti si sagradio krov od srebra, a vidiš da je Allah tako opisao nevjernike ”.
Iskreni i uvjerljivi govor je dirnuo Abdurrahmana. Sad su se suze slivale niz njegove obraze dok je govorio:
“Neka te Allah nagradi, Munzire, za sve što činiš za islam i muslimane!”
Naredio je da se zlatni i srebreni krov zamijeni običnim.
Abdurrahman en-Nasir je promijenio krov svoga dvorca. Svoju narav nije nikad. Nastavio je graditi prelijepa zdanja. Tom posebnošću, tim svojim duhom i osobinama, u Endelusu je izgradio najveću civilizaciju.
Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII
Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
