Endelus: Pad Granade

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Poslije predaje Malage, Ferdinand se ustremljuje na preostale gradove i utvrđenja koja su pripadala Ez-Zegalu. Prema utvrđenju Basti, Ez-Zegalovoj prijestolnici, kreće sa 50 hiljada vojnika. Ez-Zegal bježi, ali branioci odolijevaju. Nakon četiri mjeseca uzaludne opsade i velikih gubitaka, Ferdinand naređuje spaljivanje vrtova, parkova i voćnjaka.

I tako se ponašao goropadni vođa.

Muslimani izlaze iz utvrđenja da zaštite svoja imanja. Dolazi do žestokih okršaja u vrtovima i voćnjacima. Ferdinand pribjegava lukavoj strategiji. Naređuje da četa po četa upadaju u vrtove i da se, nakon što ih zapale, vrate na odredište.

Na kapije Baste dolazi i Izabela. Ubjeđuje muslimanske vođe da predaju grad. Ona im obećava sigurnost i pravo na izbor hoće li ostati ili otići iz grada.

Dvadeset hiljada kršćana je poginulo u toku opsade Baste.

Ez-Zegal je u vrijeme pada Baste bio u Gvadiksu. On se sa kraljevskim parom dogovara da im ostatak teritorije kojom on upravljao – proda za pet miliona zlatnika.

Es-Sagir je vladao drugom polovicom Granade. Ali, zbog straha i kukavičluka, on nudi savez Ferdinandu i Izabeli. Kraljevski par nije htio čuti za bilo kakav savez bez predaje Granade. Ferdinand šalje posebno pismo ostalim uglednicima i vojnim komandantima Granade i traži njihov pristanak da se grad preda. Oni to glatko odbijaju.

Muslimanski narod je želio braniti Granadu do kraja.

Ferdinand i Izabela pokreću odlučujući napad.

Muslimani su čekali da Es-Sagir mobilizira vojsku i pripremi odbranu, ali on nije ništa poduzimao. Tada na scenu stupa Musa ibn Ebi Gassan. Objavljuje džihad protiv kršćana i ljudi se okupljaju oko njega.

Čekajući ishod sukoba, Es-Sagir se zatvara u svoj dvorac. Musa ga ostavlja na miru i okreće se borbi protiv okupatora. Sa muslimanskom vojskom izlazi izvan gradskih zidina. Branioci namjeravaju napasti! To i čine…

U nekoliko navrata je žestoko potukao kršćane i vraćao se u grad sa bogatim ratnim plijenom, sve dok kršćani nisu ustuknuli.

Granada je ponovo živnula. Muslimanima je vraćeno samopouzdanje. Daju punu podršku Musau ibn Ebu Gassanu i odazivaju se u džihad.

Ferdinand i Izabela opremaju novu vojsku. Sa 25 hiljada vojnika ponovo kreću na Granadu. Ferdinand koristi isprobanu metodu paljenja parkova, vrtova i voćnjaka ispred grada. Ali mu ni to ne pomaže. Ne uspijeva provaliti u Granadu.

Ko zna koliko bi još truda Ferdinand uložio i koliko bi ljudi izgubio u osvajanju Granade, da nije bilo izdajnika poput Ez-Zegala? Njegova želja za vlašću i osvetom nije imala granica. On je želio da i Es-Sagir izgubi vlast, kao što ju je i on izgubio. Bez obzira na cijenu. Priključuje se Ferdinandu i obećava mu pomoć u osvajanju Granade.

I, to mu je pošlo za rukom.

Sa 150 konjanika inscenira bježanje ispred kršćana. “Bježi” prema najvećem utvrđenju, a kršćani ih “gone”. Muslimani, kako bi ih zaštitili, braći otvaraju kapije. Ez-Zegal sa konjanicima ulazi u utvrđenje. I… I, iza sebe otvaraju sve kapije koje su mogli otvoriti. Kršćanska vojska munjevito upada.

Tako je palo još jedno jako muslimansko uporište. Muslimani u gradu proklinju Ez-Zegala i mole Allaha da ga kazni.

Stigla ga je njihova kletva.

Ez-Zegal je tražio od Ferdinanda da mu dozvoli odlazak u Magrib. Ferdinand mu je dozvolio. Ez-Zegal se, sa ogromnim bogatstvom od prodate muslimanske zemlje, obreo u gradu Fesu. Obaviješten o svemu, kad je emir Fesa čuo za njegov dolazak, naredio je da mu se sve oduzme. Potom su mu iskopali oči i bacili ga u tamnicu. Tek poslije intervencija uglednih ljudi iz Magriba, emir Fesa ga je pustio iz zatvora, ali mu imovina nije vraćena.

Ez-Zegal postaje najpoznatiji prosjak u Fesu.

Poslije Ez-Zegalove izdaje, narod Granade ukazuje povjerenje Es-Sagiru, koji do tada nije izlazio iz svog dvorca. On iskorištava priliku i ponovo staje na čelo muslimana Granade. Uspijeva poubijati kršćansku stražu u tri velika utvrđenja i vratiti ta utvrđenja.

Muslimani sa okupiranih područja izražavaju podršku Es-Sagiru i spremnost za borbu protiv kršćana. Ferdinand uviđa tu opasnost i naređuje protjerivanje svih muslimana koji žive na teritoriji pod kršćanskom vlašću. Počinje novi veliki egzodus…

Uporedo, Ferdinand ponovo napada Granadu, sada sa 60 hiljada vojnika. Es-Sagir je odmah htio predati grad. Ispriječio mu se Musa ibn Ebu Gassan. Rekao mu je:

“Znaj da smo mi spremni našim tijelima napraviti bedem oko Granade!”

Ne bi li muslimane što više iscrpio i iznudio predaju, Ferdinand svojima naređuje da iskopaju kanal ispred gradskih bedema.

Musa ne odustaje od borbe. Sa svojim vojnicima dolazi do kanala i poziva kršćane na dvoboj. Kršćani šalju svoje najbolje i najhrabrije junake na dvoboj sa muslimanima… Nijedan se nije vratio.

Ferdinand prekida tu opasnu “igru”.

Ali, izbija sukob u kome su muslimani poraženi i izgubili dvije hiljade ljudi. Bilo je to tako što je Izabela, slušajući o ljepotama Granade, postala nestrpljiva i htjela sa brežuljaka pogledati te ljepote. Kad su muslimani ugledali kršćansku vojsku i nosiljku u kojoj je bila Izabela, izišli su im ususret i započeli borbu. Ubili su mnogo kršćanskih vojnika, ali je kršćanima ubrzo stigla pomoć i muslimani bivaju poraženi.

Razbijene muslimanske skupine se vraćaju u grad. Es-Sagir traži hitan sastanak sa članovima šure. Zaključuju da je najbolje rješenje predaja grada. Ali ne i Musa ibn Ebi Gassan. On sam izlazi u borbu protiv kršćana. Bori se poput lava. Ubija mnogo njihovih vojnika. Ostaje i bez sablje. Sav u ranama, dolazi do male rijeke. Tu ga skoljavaju i ubijaju.

Sve je bilo jasno poslije smrti Musaa ibn Ebi Gassana.

Hamid Zugabi ne da Malagu

Bračni par zločinaca XLVIII

Kršćansko bezakonje protiv muslimana XLVII

Na prijestolje sa presudom o vlastitoj smrti XLVI

Kršćani se o svom jadu zabavili XLV

Odsječeni i od Magriba XLIV

Endelus: Pod sjenama sablji branilaca Granade XLIII

Endelus: Napuštanje Valensije XLII

Pad Kordove, smrtni krik nije imao ko čuti XLI

Sramni poraz halife En-Nasira XL

Velika pobjeda kod Alarkosa XXXIX