Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira

564

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ono što se danas zna o veličini Endelusa, o veličanstvenoj civilizaciji i kulturi, sve to uglavnom počinje sa Abdurrahmanom en-Nasirom. Nesvakidašnje promjene su se zbile s njegovim dolaskom na vlast.

Islamski Endelus se može podijeliti na nekoliko značajnih vremenskih etapa ili perioda.

Prvi period je bio u znaku osvajanja pod vođstvom Musaa ibn Nusajra i Tarika ibn Zijada.

Drugi period je takozvani period namjesništva, koji je trajao 42 godine i u kome su se smjenjivali 22 vladara u Endelusu.

Treći period je bio u znaku dolaska Abdurrahmana ed-Dahila i uspostavljanja emevijske države.

Slijedio je period vladavine njegovih potomaka i cijepanje Endelusa na više državica u vrijeme Munzira i Abdullaha ibn Muhammeda. Ujedno je taj period od Abdurrahmana ed-Dahila do završetka vladavine Abdullaha ibn Muhammeda, od 138. do 300. godine (756.-912.), poznat u historiji islama kao period emirstva. To je zato što vladarska titula nije bila halifa nego emir.

Vladavina Abdurrahmana en-Nasira je trajala ni manje ni više nego 50 godina, tačno pola stoljeća.

Dolaskom na vlast, 300. godine, Abdurrahman en-Nasir je proglasio hilafet u Endelusu, a sebe je proglasio njegovim halifom.

Međutim, period emirstva nije se svodio samo na ratovanje. Zato se, prije svjedočenja o Abdurrahmanu en-Nasiru, treba osvrnuti na najznačajnije karakteristike toga perioda. Posebno je važno podsjetiti da je taj period bio u znaku učvršćivanja islama na tlu Endelusa.

Prije Abdurrahmana ed-Dahila, u Endelusu su bili stalni sukobi između muslimana i kršćana. Stanje se poboljšalo s dolaskom na vlast Emevija. Islamska vlast se učvrstila i mnogi su prihvatili islam. Uspostavljen je i uređen državni aparat, uređena kompletna administracija, ministarstva islamske države te izgrađena kovačnica novca. Tako su se počeli nazirati simboli i znakovi islamske civilizacije u Endelusu.

U tom periodu je osnovana morska flota i izgrađeno brodogradilište, a vojska je doživjela potpunu reorganizaciju i novo ustrojstvo. Postignut je ogroman napredak na vjersko-obrazovnom i znanstvenom planu. Počelo je povezivanje Endelusa sa ostatkom islamskog svijeta. Mnogi alimi, muhaddisi i drugi učenjaci, žedni znanja, odlazili su na istok da bi učili i vraćali se na zapad da bi prenijeli to što su naučili.

Osnovane su mnogobrojne muške i ženske škole i u njima izučavane islamske znanosti i svjetovni predmeti. Sve škole su finansirane iz državne blagajne. Iz njih je izišla plejada učenjaka, poput Zijada Lahmija, Jahjaa Lejsija, Muhammeda ibn Lubabe… Osim učenjaka islamskih znanosti, poznati su bili i znanstvenici iz drugih oblasti, poput legendarnog Abbasa ibn Fernasa. On je prvi proizveo staklo od posebne vrste kamena i prvi je – eksperimentirajući sa pticama – došao na ideju o pravljenju letjelice.

Mnogo je prevođeno na arapski jezik i arapski jezik je postao znanstveni jezik. Izučavan je u školama, a to je imalo velikog uticaja na približavanje islama kršćanima i drugim.

Sudstvo, jedan od najvažnijih segmenata u državi, bilo je potpuno neovisno i na njega nisu mogli uticati vladari islamske države, niti bilo ko drugi. Prilikom svake parnice, dolazilo se pred islamski sud, svejedno ko su bili tužioci ili optuženi.

Period emirstva u Endelusu je poznat i po politici pravednosti i pravičnosti i lijepog odnosa prema podanicima, osim prema huškačima i onima koji su dizali bune protiv islamske vlasti.

Među negativnostima se mogu izdvojiti slaba veza s abasijskim halifom u Bagdadu i raskošan život, što je vodilo raskalašenosti i slabljenju islamskog ahlaka.

Tome je najviše doprinio poznati pjevač Zirjab. Zanat zabavljača je naučio od Ibrahima Musalija, iz Mosula, pjevača i zabavljača halife na dvoru u Bagdadu.

Zirjab se talentom nametnuo i postao popularniji od učitelja. Zato ga je, iz zavidnosti i ljubomore, Musali natjerao da napusti Bagdad. Zirjab se skrasio u Endelusu. Tu je brzo stekao simpatije vladara i postao popularan. On je muslimanske mase, posebno omladinu, izluđivao svojim pjesmama. To je ljude vodilo u raskalašenost i podavanje strastima, a to, opet, slabilo moral i borbeni duh i zapostavljalo džihad u ime Allaha, subhanehu ve te‘ala, i širenja islama. A Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, rekao je da nijedan narod neće ostaviti džihad, a da ne bude ponižen.

Ali, da se vratimo pozitivnim stranama. Jedna od najvažnijih odlika i vrijednosti toga perioda bila je sloboda. Posebno treba istaći vjersku slobodu. Islamski princip da nema prisile u vjeri je provođen u potpunosti i tako će ostati do Sudnjega dana u islamskoj državi.

Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII

Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI

Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV

Endelus: Velika sječa uleme XIV

Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII

Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII

Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI

Endelus: Soko Kurejšija X

Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX

Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII

Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII

Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI

Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V

Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV

I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III

Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II