Ako je iko sumnjao da će Rusija na evropskom tlu ostaviti vakum tamo gdje ga je ostavila Amerika, gadno se vara i treba samo pogledati prema Balkanu. Otkako je Washington izgubio interes za ovu regiju, Rusija je upravo ovdje vidjela mogućnost da pojača svoj utjecaj, piše Foreign Policy.
Glavni cilj nije Hrvatska, koja je članica Evropske unije i NATO-a; nije to niti Srbija koja već ima dugu povijest veza s Moskvom. Umjesto toga Kremlj se okrenuo BiH, zemlji usmjerenoj prema Zapadu, ali koja je itekako podložna destabilizaciji naročito kako se bliže izbori u oktobru.
Bosna je administrativno podijeljena između dviju decentraliziranih subjekata: Federacije Bosne i Hercegovine, koja ima uglavnom bošnjačko i hrvatsko stanovništvo, te Republiku Srpsku, koja ima srpsku većinu. Ruska politika koristi potonje i njihove separatističke instinkte.
To podrazumijeva naizgled bezazlene akcije kao što je podrška srpskom stanovništvu pravoslavne vjere u Republici Srpskoj. U oktobru će se tako u Banja Luci postaviti kamen temeljac za novu pravoslavnu crkvu pod pokroviteljstvom Rusije u čast ruskog cara Nikole II, koji je došao u odbranu Srbije u Prvom svjetskom ratu. Nakon završetka crkve, ovdje će mise služiti naizmjence srpski i ruski svećenici.
Međutim, najintenzivnija suradnja između bosanskih Srba i Rusije usmjerena je kroz snage sigurnosti Republike Srpske. Prema Daytonskom sporazumu iz 1995. Republici Srpskoj nije dopušteno imati vlastitu vojsku, ali mogu imati vlastitu policiju a ona ima vrlo bliske odnose s Moskvom.
Tokom službene posjete ruske delegacije Banja Luci 2016. godine, razgovori su bili usredotočeni na uspostavu partnerstva između Republike Srpske i ruske policije o pitanjima koja uključuju prikupljanje obavještajnih podataka, antiterorizam i borbu protiv cyber kriminala.
Republika Srpska se također složila da će slati pripadnike srpskih specijalnih jedinica u Moskvu na obuku. Od tada, ruski obavještajni ificiri (bivši članovi Savezne sigurnosne službe) često održavaju predavanja i predaju tečajeve na policijskoj akademiji Republike Srpske i na univerzitetu u Banja Luci na fakultetu za sigurnosne studije, koji služi kao odjel za planiranje politike regionalne policije.
Članovi fakulteta ne skrivaju svoje pro-ruske stavove. Predrag Ćeranić, dekan fakulteta, bivši je oficir obavještajne službe i autor knjige “Koga smetaju mali Rusi” što se odnosi na Srbe. Ćeranić je u intervjuu za Foreign Policy izjavio:
“Razvoj situacije na Bliskom Istoku i takmičenje između Rusije i Zapada reflektiraju se na Balkanu. Bliski Istok i Balkan su strateški važni za velike sile i rat na Bliskom Istoku utiče na suparništvo između njih na Balkanu”.
Razmjena vojnog znanja i druženje među sigurnosnim osobljem također teče i u suprotnom smjeru, iz Republike Srpske prema Rusiji. Bivši vojni oficiri RS često putuju i rade u Rusiji. Na primjer, bivši kapitan Tihomir Ivanović iz Banje Luke trenutno je predavač na jednoj od moskovskih državnih vojnih akademija.
Njegov sin također studira teologiju i diplomaciju u Moskvi i sudjeluje u aktivnostima pravoslavne crkve u Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji.
U međuvremenu, pod izgovorom protuterorizma, Republika Srpska nedavno je ojačala svoju policiju na način koji nalikuje izravnoj militarizaciji, ponekad i uz pomoć Rusije. Na primjer, Ministarstvo unutarnjih poslova RS-a ove je godine kupilo 2.500 dugih cijevi iz tvornice Zastava, srbijanskog proizvođača u Kragujevcu.
U Republici Srpskoj također je u toku rasprava o stvaranju ruskog “humanitarnog” centra sličnog onom već osnovanom u srpskom gradu Nišu. Službeno, njegova je svrha pomoći lokalnoj samoupravi u prirodnim katastrofama poput poplava i požara. Međutim, centar u Nišu, sumnja se, služi kao ruski obavještajni centar i neslužbena vojna baza – a Rusija je, za svoje osoblje koje je tamo stacionirano, zatražila i diplomatski imunitet.
Rusija i Republika Srpska također njeguju i bliske veze između njihovih organizacija ratnih veterana.
U kancelarijama udruženja veterana u Banja Luci vidljivo je na vrhu vrpca Sv. Georgija, zaštitnika ruskih separatista u Ukrajini i njihovih pristaša. Takve su organizacije bile uključene i u regrutiranje lokalnog stanovništva u Ukrajinu i Siriju kao strani borci preko ruskih privatnih vojnih tvrtki kao što je grupa Wagner.
Ratni veterani iz Banja Luke i njihova udruženja usko je povezana sa srpskom paravojnom organizacijom Srpska čast, čiji su čelnici obučavani u Rusiji.
Rusija i dalje ne uživa veliku podršku u Bosni, pa čak ni u Republici Srpskoj. Njihova glavna institucija u Banja Luci ‘Russkiy Mir Fondacija’ “nema dovoljno financijskih sredstava za dobro funkcioniranje”, rekla je Ljilja Petrović Zečić, direktorica Nacionalne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske u kojoj je smještena ruska fondacija.
“Njihove su aktivnosti vrlo ograničene, a ljudi ne pokazuju veliko zanimanje za rusku kulturu, osim za ruske filmove koji se prikazuju na RTRS”, dodala je.
“Instituta Goethe koji je također ovdje smješten kao i ostali zapadni kulturni centri imaju više novaca i puno su popularniji.”
Ipak, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ima dosta razloga da zaigra na pro-rusku kartu, naročito ako se bliži oktobar i vrijeme izbora uprkos tome što su mnogi njegovi savjetnici otvoreno pro-zapadno orijentirani.
Dodik ima talent za objedinjavanje bosanskih Srba oko nepriznavanja njihovih žrtvi tokom zadnjeg rata i opću međunarodnu marginalizaciju.
Srpski zvaničnici u Sarajevu snose dio krivice za udaljavanje svojih kolega iz Republike Srpske. Uz sve veće nezadovoljstvo svojom vladom među bosanskim Srbima, Dodikova najbolja prilika za ostanak na vlasti je ako sebe predstavi garantom nastavka autonomnosti ove regije u odnosu na navodne ambicije ‘elitističke’ centralne vlasti u Sarajevu i njihove simpatizere sa Zapada.
Proziva svoje protivnike u Republici Srpskoj kao agente Zapada, a istovremeno se javno povezuje s Rusijom – koja se predstavlja kao protivnik geopolitičke agresije Zapada, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti – sve to otvara najizravniji put Dodiku da postigne svoje neposredne političke ciljeve.
Dodik je u više navrata pohvalio Ruse kao najbliže prijatelje bosanskih Srba i pozvao ih da igraju veću ulogu u regiji. Rusija je, sa svoje strane, insstirala na održavanju disfunkcionalnog političkog statusa Bosne, upravo zato što garantira autonomiju bosanskih Srba.
Za sada su političke i ekonomske veze između Moskve i Banja Luke još uvijek uglavnom simbolične.
Najformalnija suradnja između vlade događa se na sastancima nepriznatih država koje organiziraju Rusi, a riječ je o Abhaziji i Južnoj Osetiji, ali to niko ne shvaća ozbiljno.
Republika Srpska raspravljala je o kupovini vina iz Abhazije, ali nikada nije uspjela službeno sklopiti posao. No, veze će se nastaviti produbljivati ako Dodik pobijedi na predsjedničkim izborima u oktobru.
Ruska strategija ne uključuje nagle poteze. Ali može dovesti u situaciju Sarajevo i njihove zapadne pobornike da ne pokidaju veze Banja Luke i ostatka Bosne jer bi u suprotnom rusko ponašanje moglo postati nepredvidljivo. A Zapad bi mogao pak shvatiti da je postalo prekasno za bilo kakvu reakciju.
(Slobodna Bosna)
