Piše: Mithad R. Ćeman
Kao dijete oduševljavao sam se saobraćajnim rješenjima u komplikovanim gradskim prilazima. To me je uvijek tjeralo na razmišljanje o napretku ljudske civilizacije. U tom haosu i gužvi ipak se znao red u situacijama gdje se nekada automobili kreću jedan prema drugom, ali samo jednostavnim signaliziranjem žmigavcima davalo se na znanje ostalim učesnicima saobraćaja gdje se planira kretati, te bi se po ranije ustanovljenim i naučenim pravilima, prilagodili tome. Taj osjećaj zadovoljtva i divljenja zbog ljudskog reda i progresa javljao se svaki put kada bi porodično gledali dokumentarnu emisiju pod nazivom „Poslije 2000,”. U toj emisiji iznosili su naučna rješenja i ideje za koje se pretpostavljalo da će olakšavati život pojedinaca i društva generalno poslije famozne dvijehiljadite. Sve to mi je budilo osjećaj sigurnosti a i sreće zbog toga što ću ulaskom u novi vijek živjeti u boljem, organizovanijem i humanijem društvu. Nisam bio dovoljno svjestan da ljudski um „napreduje” i u suprotnom smjeru, jer istovremeno su pojedinci, skupine, a Boga mi i Vlade nekih država, naporno radile na uništavanju, ubijanju i protjerivanju onih koji im se ne sviđaju. Nažalost, kasnije će mi se objelodaniti nazivi država tih Vlada, među kojima je i Vlada države koja trenutno geograrfski obuhvata i mjesto moga porijekla, a riječ je o Vladi Crne Gore.
Generator genocidima
Gorski vijenac je bila obavezujuća literatura u Srednjoj školi pa sam pored isčitavanja istog bio prinuđen odabrati određeni citat i naučiti ga napamet. Bijah još tinejdžer i izabrah govor Vuka Mandušića koji mi je nekako izgledao najmanje uvrijedljiv a u kojem se govori o naricanju mlade za svojim djeverom Andrijom, milim sinom Milonjića Bana, koji je na posljetku ubijen od Turakah u Dugu krvavu.
Tada pročitani djelovi utijecat će na profiliranje moga identiteta, osobito nakon analize Gorskog vijenca pred mojom profesoricom srpskog jezika, koja je ujedno bila i moj razredni starješina, Stana Šćepanović-Garčević. Tokom čitanja vjerovao sam da je Gorski vijenac obavezna literatura zbog svog karakterističnog književnog stila i određene doze „umjetničke ljepote” koju, iskreno, ja nisam uspjevao prepoznati, a da su ideje i stavovi navedeni u toj knjizi davno umrli, pogotovo kroz bratstvo i jedinstvo koji su „zaživjeli” među južnim Slovenima. Tada sam pročitao najružnije riječi u svom životu kojima su se mnogi divili zbog tog, meni i dalje odsutnog, „umjetničkog stila”: „Odža riče na ravnom Cetinju, zaudara zemlja Muhamedom…”
Kažem da sam pogubnost i pravu odvratnost ove knjige uvidio tek na času kada smo je analizirali i kada se počelo pričati o istrazi poturica i „ugroženosti” kojoj su stanovnici Crne Gore bili izloženi zbog toga što su mogli izabrati islam kao vjeru. Spoznaja pogubnosti ove knjige se povećavala onda kada sam saznao i za broj genocida koji su izvršeni nad Bošnjacima kojima je nažalost u značajnoj mjeri doprinosio Njegošev spjev.
Novi ajnšpric mržnji
Međutim, s obzirom da koncentracija straha od muslimana koju proizvodi ova knjiga više nije dovoljna za nove pokolje i prognanstva koje nam se spremaju, sada na nešto suptilniji način, Vlada Crne Gore se potrudila pronaći i markirati nove pritoke riječi straha, koju prepoznajemo i u izjavi njihove Agencije za nacionalnu bezbijednost (ANB) koja je za portal Televizije Crne Gore izjavila „da u skladu sa zakonskim nadležnostima, prikuplja podatke o djelovanju islamističkih struktura tzv. vehabijske ideloške orijentacije, koji su potencijalna opasnost po nacionalnu sigurnost.”
Iako Agencija ne daje više podataka o načinu, broju ili drugim pojedinostima te prijetnje portal TVCG neslužbeno doznaje gdje je centrala i gdje žive ti novi strašni „Turci” od kojih bi se po njima trebala pribojavati Vlada a i stanovnici Crne Gore. „Prijetnja” dolazi iz Plava, Rožaja i Bijelog Polja. Zanimljivo, upravo oni gradovi u južnom dijelu Sandžaka, sadašnjoj Crnoj Gori gdje su Bošnjaci većinski narod, i to je prva zanimljivost.
Druga zanimljivost je da ova prijetnja dolazi tačno 100 godina poslije velikog stradanja i genocida nad Bošnjacima koji su se desili u Plavu i Limskoj dolini (Bijelo Polje, Berane i blizina Rožaja). U godini u kojoj obilježavamo vijek nasilnog pokrštavanja, protjerivanja, i na posljetku genocida nad Bošnjacima a i nad ostalim muslimanima toga kraja najavljuju se novi progoni ovaj put pod plaštom borbe protiv vehabizma.
Treća zanimljivost je ta da i vrapci na grani znaju da su upravo ti Bošnjaci zaslužni zbog toga što je Crna Gora danas nezavisna država. Bošnjački glasovi na referendumu su bili ključni da Crna Gora ostvari pravo na odcijepljenje od Državne zajednice Srbije i Crne Gore? Iako su Bošnjaci u novoj državi očekivali sigurnost, veća prava, ostvarivanje prekogranične regije Sandžak, o čemu postoje i pisana obećanja, na kraju dobijamo etikete i stigmatiziranje od organa koji trebaju raditi na ostvarenju bezbijednosti svih građana a ne samo dijela njih. A moramo znati da je u današnjem kontekstu maltene nemoguće ostvariti takvo stanje pa da dio stanovnika države uživa dok drugi dio stradava.
Balkanska verzija inkvizicije i lova na vještice
Na trenutak se zapitah šta je bilo opravdanje pokrštavanja, protjerivanja i genocida prije 100 godina ako su to danas vehabije? Postidjeh se poslije te misli. Prije 100 godina nije trebalo opravdanje ni za šta, samo je trebalo ljudsvo, oružje i mržnja, a Gorski vijenac se postarao za ovo posljednje. Danas su druga vremena. Danas i najveće države i vojske moraju naći opravdanje za svoje intervencije i pokolje, razne biološke, psihološke, nuklearne i ne znam koje već agresije.
I nekadašnja kršćanska inkvizicija je imala uredne sudove. Svi optuženi su izvođeni pred sud koji je utemeljenim i opšteprihvaćenim kriterijima dolazio do zaključka da li je neko vještica ili ne. Sudovi su bili toliko „utemeljeni” i „nepristrasni” da ko god je bio optužen bio je i osuđen.
Vlada Crne Gore ne želi da izmišlja toplu vodu, ona želi ići utabanom stazom i provjerenom metodom svoje braće krstaša iz Evrope. Fino će proglasiti vehabizam prijetnjom a zatim će samo dokazati da je dotična osoba vehabija. Postavlja se pitanje koje sudove i kriterije će oni koristiti prilikom optužbe, tj. osude? Naravno, pozvaće se na zvaničnu Islamsku zajednicu koja će biti primorana nekome nalijepiti etiketu, a samim tim i smrtovnicu.
IZ mora biti faktor očuvanja bezbijednosti muslimana
Islamska zajedica, kao vrhovna, glavna a često i jedina institucija svih muslimana, ima obavezu da ostvari jedinstvo muslimanskog saffa ali i osigura bezbijednost od političke satanizacije i raznoraznih stigmatiziranja, te zlonamjernih klasifikacija ljudi. U regionu je već bilo pokušaja zloupotrebe naše IZ-e u političke svrhe radi obračunavanja sa neistomišljenicima ali naše tamošnje vođe su pokazale visoku svijest a i hrabrost, te su prozrele namjere medijskih pritisaka. Naravno ništa drugo se ne očekuje ni od IZ-e Crne Gore niti od sadašnjeg ali ni od budućeg Rejsa Mešihata Crne Gore. Valja opravdati funkciju, znanje i zvanje, kako pred Allahom, tako i pred ljudima.
