Prvi predsjednik Predsjedništva Republike BiH, rahmetli Alija Izetbegović Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, u uglednoj begovskoj porodici koja je sprva živjela u Beogradu, ali se 1868. godine, kako hroničari kažu, „pod srpskim terorom“ morala odseliti na mirnije mjesto. Izbor je pao na Bosanski Šamac.
Sam početak života Alije Izetbegovića vezan je za dvije rijeke koje su se vidjele s prozora njegove rodne kuće – Bosnu i Savu. Ime ove prve ostat će kao usud njegovih zrelih godina, kada je sa svojom Strankom demokratske akcije (SDA) osvojio vlast i ušao u Predsjedništvo RBiH, nakon čega je uskoro počeo krvavi rat za stvarno osvajanje nezavisnosti i zadržavanje teritorijalnog integriteta. Naime, ako se u mladosti borio za islamske ideje, onda se za kraj Izetbegovićevog života može reći da je bio zaokupljen borbom za prava bošnjačkog naroda i domovinu Bosnu i Hercegovinu. I inače, cijeli život Alije Izetbegovića, od najranije mladosti pa sve do smrti, obilježen je borbom za ideje i ideale.
Tako je, zajedno s nekoliko istomišljenika, artikulaciju svojih političkih opredjeljenja pokušao pronaći kroz organizaciju Mladi muslimani (MM). Prvi pokušaj da se ovo udruženje registrira po tadašnjim zakonima bio je u martu 1941. godine. Ovo, naravno, propada, jer već u aprilu dolazi do njemačkog napada na Jugoslaviju.
Po završetku Drugog svjetskog rata, a na zaprepaštenje tadašnjih komunističkih vlasti, organizacija nastavlja raditi s obnovljenim entuzijazmom.
Mladomuslimanski aktivisti dobili su za početak diskretno (pred)upozorenje, a kada ono nije urodilo plodom, dan je nalog za njihovo hapšenje. Tada se Alija Izetbegović prvi puta obreo u zatvoru. Budući da se nalazio na odsluženju vojnog roka tadašnje SFRJ, vojni sud osudio ga je na tri godine strogog zatvora, u koji je otišao marta 1946. godine, a iz kojeg je izišao 1949. godine.
Valjalo je, ni kriv ni dužan, iza zatvorskih rešetki proboraviti punih hiljadu dana i isto toliko noći. Bizarna je i ironična činjenica da je Izetbegović radio na budućoj zgradi UDBE, u kojoj su se kasnije odmarali i njegovi udbaši, ljudi koji su ga isljeđivali tokom istrage.
Poslije Boračkog jezera, Alija biva premješten u Sarajevo, u kojem ironija nastavlja plesti svoju priču. Ovdje, naime, zajedno s ostalim zatvorenicima, Izetbegović gradi zgradu Centralnog komiteta Komunističke partije (CK KP)! Moguće je da je poenta odgojne mjere i bila u tome da politički neprijatelji komunizma grade njegove hramove.
Pravo je čudo da je Izetbegović u isto vrijeme, pored rada u firmi i studiranja, te brige o familiji, uspijevao pisati ozbiljne i opširne tekstove o islamu. Godine 1969. napravio je nacrt za tekst Islamske deklaracije, koju je tokom 1970. završio i objelodanio. Ovaj neveliki tekst (oko 40 stranica) izazvao je živo interesiranje tek nakon Sarajevskog procesa koji će uslijediti 1983. godine, kada je Izetbegović po drugi put osuđen za tzv. islamski fundamentalizam.
Iako napisana u Jugoslaviji, odnosno u BiH, Islamska deklaracija pažnju nije usmjerila na ovdašnje političke prilike, nego prema tzv. islamskom svijetu koji je u knjizi tretiran kao koherentan duhovni (pa i političko-administrativni) prostor. Islamska deklaracija prevedena je kasnije na sedam stranih jezika i u svojim je okvirima postala jedan od najčitanijih političkih tekstova tog vremena.
S druge strane, iznenađenje predstavlja činjenica da je jednu drugu knjigu – Islam između istoka i zapada – Izetbegović napisao još pred zatvor 1946. godine, a objavljena značajno kasnije. U knjizi, koja je ovaj put prevedena na čak devet jezika, autor se opet bavi islamom i njegovim mjestom u svijetu. Izgledalo mu je da se nalazi upravo negdje između istočnih i zapadnih mišljenja, baš poput geografske pozicije muslimanskog svijeta koji na globusu zahvata prostor „između istoka i zapada“. Otud i ovakav naslov.
Nova tamna sjena na život Alije Izetbegovića nadvila se 1979. godine, kada je u svom omiljenom lovištu Koprivnica kod Bugojna predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito primio Raifa Dizdarevića i Branka Mikulića, istaknute funkcionere tadašnjeg Saveza komunista. Prema Izetbegićevim mamoarima, Centralni dnevnik sarajevske televizije prenio je Brozovu naredbu ovoj dvojici da se „najoštrije obračunaju s pokušajima oživljavanja kleronacionalizma i panislamizma u BiH“!
Izetbegović se sam prepoznao u ovim riječima. Već je čuo kucanje nepozvanih na vratima…
Dvadeset i trećeg marta 1983. godine, rano ujutro, Aliju je probudilo lupanje na vratima stana u Ulici Hasana Kikića, gdje je stanovao na broju 14, na trećem spratu. Kada je otvorio vrata, grupa mračnih likova, ne skidajući obuću upala je u njegov stan, pokazujući nalog za pretres. Potom je uslijedilo detaljno rovarenje po kući, zavlačenje iza ormara, skidanje roletni, izvlačenje ladica. Zajedno s Izetbegovićem, tada su pohapšene i isljeđivane stotine muslimana širom BiH. Počeo je famozni Sarajevski proces.
Prvooptuženi Izetbegović bio je osuđen na beskonačno dugih 14 godina zatvora. Komentirajući presudu, on je rekao da je „volio Jugoslaviju, ali ne i njenu vlast“. Završni citat njegove završne riječi odavao je čovjeka koji je bio spreman žrtvovati doslovce sve za svoje ideale:
„Bio sam musliman i to ću i ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer, islam je za mene drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu i slobodi, jednom riječju, za sve ono za što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti.“
Alija Izetbegović je nedvosmisleno jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog bosanskohercegovačkog doba, prvenstveno simbolizira borbu Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokratiju, ljudska prava, i slobodu svakog čovjeka.
Po izlasku iz zatvora na poziv svog prijatelja Adila Zulfikarpasica odlazi u Zürich. Godine 1989. osnivaMuslimansku stranku u Jugoslaviji (MSUJ). Ta stranka nije dugo opstala pa u maju 1990. osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Nakon prvih visestranackih izbora ulazi u Predsjednisvo BiH, te biva izbaran za prvog predsjednika Predsjednistva (sedmoclano tijelo kojeg su cinila po dva predstavnika Muslimana, Srba i Hrvata te jedan predstavnik ostalih etnickih grupa).
Uslijedili su sudbonosni dani za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je predvodio naš narod u teškim danima borbe za opstanak. Svi oni koji istinski vole Bosnu i Hercegovinu poštuju lik i djelo predsjednika Alije Izetbegovića.
Molimo Allaha da mu podari dženetske nagrade, amin!
