Bismilahir-rahmanir-rahim
Draga braćo i sestre, poštovani prijatelji
Danas 22. januara 2014.g sa ovog svijeta ispraćamo našu majku i sestru, Hadžeru Ćatović Bijedić. Njen život i njena sudbina po ko zna koji put potvrđuju veličinu kur'anskih riječi o potrebi čuvanja svih ljudskih svetinja, posebno ljudskih života i ljudskog dostojanstva.
Draga braćo, kao što znamo Hadžera je simbol bošnjačkog stradanja u XX stoljeću. Sedamdeset i tri dana preživila je u jami Čavkarici 1941.g. bez hrane i vode, okružena leševima najbliže rodbine. Pred njenim očima poubijali su i u jamu Čavkaricu bacili svu njenu rodbinu, komšije i prijatelje oko 450 Bošnjaka. Hadžera je ostala među zadnjima. I nju su „ubijali” i bacili u jamu, ali joj je dragi Allah dao drugačiju sudbinu. Podario joj je snagu da živi još 73 godine i da nam bude trajna poruka i opomena. Za ovaj zločin nikada niko nije krivično odogovarao. Hadžera je simbol stradanja muslimanskog stanovništva Dabra 1941.g. – 1945.g. Ona je simbol nasilja u bilećkom selu Korita koje se desilo 1914.g.
Tada su stradali posebno Dizdarevići koji su bili najbrojniji. Nikada se nisu saznala imena Dizdarevića i Redžića koji su 1914.g. zvjerski ubijeni i bačeni u jamu koja će po njima dobiti ime Dizdaruša. U istu tu jamu u Drugom svjetskom ratu pobacane su kosti nedužnog srpskog stanovništva, pa je zovu i Korićkom jamom. I to je zločin bez presedana i za svaku osudu. U Koritima i okolini od 1914.g. ne živi niko od muslimana. Uništeni su svi tragovi islamske kulturne baštine koji su nastali na ovom području u toku 400 godina naše opstojnosti.
O tim istim namjerama u posljednjem ratu 1992.g. – 1995.g progovorile su neke druge jame na području Nevesinja: jame „Breza”, „Teleća Lastva”, „Lipovača”. U Istočnoj Bosni, pogotovo na području Srebrenice skoro da nema brda i šume u kojoj nije smještena bar jedna masovna grobnica. Ovih dana svjetska javnost se zgražava pred činjenicama masovnog zločina počinjenog u Prijedoru i toj regiji naše domovine. Tomašica je postala nova Čavkarica i sva ta stratišta govore o planu sistematskog iskorjenjivanja Bošnjaka sa njihovih vjekovnih ognjišta.
Niko ne može poreći da se na području istočne Hercegovine u periodu od 1992.g. do 1995.g. nije dogodio genocid. Bošnjaci su fizički uništeni i nasilno protjerani. Njihova imovina i viševjekovna kultura, duhovna baština i graditeljsko nasljeđe su devastirani i opljačkani što predstavlja višedimenzionalni genocid u punom smislu riječi.
Rat je vođen specijalnim metodama: zarobljavanjem, torturom, likvidacijama, blokadom u mahalama i opkoljenim selima, a stanovništvo je tražilo spas u zbjegovima napuštajući prostor, čime su željeli postići i ostvariti plan o etnički čistom prostoru.
Nedužno bošnjačko stanovištvo je beskrupulozno ubijano i mučeno, po automatizmu, ne birajući žene, djecu, starce, niti metode zločina od silovanja i ubijanja, do bacanja u jame. I danas Bošnjaci Nevesinja traže ostatke kostiju svojih najbližih po jamama u Istočnoj Hercegovini. Oni nemaju mira, niti ga mogu imati dok ne pokopaju kosti svojih roditelja, braće, sinova i djece.
Kao što mira nemaju ni kosti šehida Čavkarice s kojima je naša Hadžera 1941. Godine provela 73 dana.
Medžlis Islamske zajednice Trebinje i Muftijstvo mostarsko ljetos su 11. avgusta po prvi put organizirali dženazu namaz svim šehidma Čavkarice. Hadžera je tada još bila živa i blagosiljala je našu ideju da im konačno klanjamo dženazu. Danas kada sa ovog svijeta ispraćamo ovu našu bošnjačku herionu, majku Hedžeru moramo ponoviti ono što smo kazali ljetos i na dženazi šehidma Čavkarice:
{youtube}_EjOlHAQ3T4{/youtube}
Naša je zadaća, naš imperativ:
– Prekinuti kontinuitet stradanja.
– To moramo raditi kroz očuvanje grunta,
– Trebamo zaustaviti nemaran i nepatriotski odnos naše vlasti, državne, federalne i kantonalne i prema dijaspori. To nije odnos kakav tretman zaslužuju ljudi koji nisu svojom voljom napustili ove krajeve i Bosnu i Hercegovinu, a naše vlasti se odnose maćehinski prema njima.
– Da se slučaj stradanja Bošnjaka istočne Hercegovine, s naglaskom na Čavkaricu, naučno rasvijetli,
– Da se izvrši ekshumacija, identifikacija i dostojno pokopavanje u duhu vjerskih standarda i ustaljenih civilizacijskih normi svih stradalih žrtava.
– Da se izvrši obilježavanje stratišta Čavkarica kako bi bilo pristupačno i prepoznatljivo mjesto stradanja.
– Da se odredi datum u godini kada će se u neposrednoj blizini jame obaviti vjerski obred u znak sjećanja na taj monstruozni čin.
U ovim trenucima gorčine i bola valja naglasiti da su Bošnjaci i dalje za toleranciju, poštivanje ljudskih prava i drugačijih vrijednosti ali nikada više neće pristati na šutnju i poniženje, posebno na suicidno ponašanje i bjanko povjerenje bez mogućnosti na vlastitu samoodbranu.
U ovim trenucima naše ogromne boli i tuge moramo pokazati izuzetnu toleranciju i vještinu komunikacije, da stvaramo mir sa svojim komšijama, sugrađanima. Zato pozivamo sve napredne snage da radimo na očuvanju i odbrani Bosne i Hercegovine kako se više nijednom narodu ne bi desio genocid i kako bi se napravila zemlja koja će jamčiti sigurnost i ljudska prava na svakom njenom pedlju, odnosno da uđemo u civilizirane i sigurnosne saveze poput NATO-a i Evropske unije.
Nadajući se da ćemo iz ovog slučaja izvući adekvatne pouke i vjerujući da sudbina jednog naroda uvijek predstavlja jednu cjelinu i da u njoj ništa nije suvišno, odnosno da svaki njen dio ima svoju vrijednost, tako i ovi raštrkani Bošnjaci i ovi trenutno opustošeni prostori za Bošnjački narod imaju veliku vrijednost, molimo Allaha dž.š. da svim stradalnicima Bošnjacima podari mir i svoj rahmet, da našoj Hadžeri zbog iskušenja kroz koja je prošla i zbog njene snage da nam svih ovih godina bude poruka i pouka širom otvori vrata dženti Firdevsa, a nama živima da podari vjeru i snagu da se odlučno i trajno borimo protiv snaga mraka i destrukcije jer je to naše sudbonosno opredjeljenje.
Es-selamu alejkum !
