Granit Xhaka: U Srbiji su tri godine mučili mog oca u maloj ćeliji

2191

Vezni igrač reprezentacije Švicarske Granit Xhaka impresivno je zakucao loptu u gol Srbije, slavio ga je onako kako može slaviti samo čovjek koji je upravo dao golčinu reprezentaciji države koja mu je oca zbog učešća u demonstracijama utamničila i mlatila tri i po godine, te reprezentaciji zemlje čiji je zločinački režim njegovu porodicu dva puta poslao u izbjeglištvo.

Trčao je kao u transu, urlao euforično i rukama na prsima pokazivao sada već cijelom svijetu poznat znak.

Ali Xhakina porodica nije zasnovana na teritoriju dvoglavog crnog albanskog orla, nego onog bijelog, srbijanskog.

Otac osuđen na šest godina zatvora

Roditelji su mu Albanci, ali iz Kuršumlije, na jugu Srbije. Njegov otac 1986. je kuću na tri i pol godine zamijenio strogim zatvorom i tijesnom ćelijom, prenosi Index.hr.

Otac je nakon tri i po godine torture pušten, ali porodicu je slijedilo dvostruko progonstvo.

Kao 22-godišnji student prištinskog univerziteta učestvovao je u demonstracijama protiv srpske tiranije nad kosovskim Albancima. Uhapšen je i osuđen na šest godina zatvora. Njegov daidža prošao je daleko gore, dobio je 15 godina robije.

Ragip Xhaka je zbog dobrog vladanja izašao nakon tri i po godine, poslije čega se sa ženom Elmaze preselio na Kosovo, jer je znao da s etiketom “albanskog nacionalista” i pedigreom političkog zatvornika nema šta tražiti u Srbiji.

Ali ni u Podujevu kod Prištine nije bilo perspektive pa se obitelj početkom ratnih devedesetih seli u Švicarsku.

Prvi sin Taulant tamo im se rodio u martu 1991., a drugi, Granit, u septembru 1992.

Ćeliju dijelio sa četiri zatvorenika

Granit Xhaka 26 godina kasnije vezni je igrač Arsenala i Švicarske, zvijezda za koju se plaća 35 miliona funti odštete, a ovako je u novembru prošle godine govorio u intervjuu za The Guardian:

-Često od oca tražim da mi priča kako je bilo u zatvoru. Toliko mi je puta pričao, ali i dalje znam da mi nije sve otkrio. Uvijek su tu trenuci tišine, kada osjećam da guta nešto jer ne želi ispljunuti cijelu istinu. Mislim da se tamo događalo ono čega želi poštedjeti svoju djecu. Znam da je ćeliju dijelio sa još četiri zatvorenika i da je smio izaći na zrak samo deset minuta dnevno. Rekao mi je da su prvih mjeseci u zatvoru uvjeti bili dobri, ali onda je krenulo batinanje…- kazao je Granit Xhaka.

Objašnjava zašto su mu roditelji idoli:

-Roditelji su u Švicarskoj radili po dva posla da bi bratu i meni mogli platiti autobusnu kartu do Kosova. Otac je kroz sve to pokazao nevjerojatnu snagu, a brat i ja imali smo sreće naslijediti je od njega. Bio nam je idol, uzor koji nas je učio da moramo biti jaki kako bismo postigli nešto u životu. To smo i napravili, brat je nogometaš Basela i reprezentativac Albanije, a ja igram za Arsenal i Švicarsku. I Kosovo.

Ili naša majka, koja je s ocem bila samo tri mjeseca kada je uhapšen i osuđen. Usprkos tome što je bila mlada djevojka, čekala ga je tri i po godine, sve dok se nije vratio iz zatvora. To je meni nezamislivo ikada, a posebno danas – objašnjava Xhaka.

Xhaka zato često razmišlja o tome šta su njegovi roditelji radili kako bi sinovima omogućili koliko-toliko normalan život u egzilu:

-Oboje su po danu radili jedan posao, a po noći su čistili urede. Sjećam se da su tako bratu i meni platili put rodbini na Kosovo. Ali od Basela do Prištine putovali smo autobusom.

Utakmica života

Dva desetljeća kasnije, njegova lopta do srpske mreže putuje 104 na sat na utakmici u kojoj od 90 dodavanja ima 81 uspješno, čak 15 oduzetih lopti i počinje akciju za dramatičan pobjednički gol Švicarske protiv Srbije, koji zabija još jedan Albanac, Xherdan Shaqiri. Njegovi roditelji također su u Švicarsku, i to s njim kao bebom, pobjegli iz bijede i represije na Kosovu.

Ali Xhakini otac i majka porodicu su prije prisilnog bijega zasnovali s druge strane granice tadašnje autonomne pokrajine, u Srbiji.

Dakle, da nije bilo Miloševićevog zločinačkog režima, Granit Xhaka danas bi golčine od 104 na sat zabijao za Srbiju, a ne u njenu mrežu slaveći to urlanjem “Granit Kosovo”.