Piše: Abdullah Nasup
Jedna grupa ruskih intelektualaca bliskih Putinovoj vlasti, začudo, smatra da je u Siriji nemoguće postići trajni mir i stabilnost ukoliko Asad ili njegov režim nastave vladati zemljom.
Posljednji u nisu članaka koji upozoravaju na to objavljen je u listu Nezavisinaya Gazeta. U članku pod nazivom Mir u Siriji izgleda nemoguć, obrazlažući konstatciju iz naslova autor navodi da je mir u Siriji nemoguć jer je Asad „zarobljenik alevijske sekte i mantije iranskih mula“.
U članku se navodi da su „ propali svi ruski pokušaji da se okonča sukob opozicije i Asada, i da se dođe do mirnog rješenja. A ni formiranja ustavne komisije u koju svaka strana gura svoje favorite nije rješenje i ne uzima u obzir stanje i potrebe miliona sirijskih izbjeglica, ali i Kurda“.
U članku ruskog lista navodi se kako Asad nije pokazao ni najmanji pozitivan iskorak prema „Kurdima i sirijskim sunijama, a njegova vlast i dalje prijeti vojnim napadom na područja pod kontorlom Kurda i opozicije“.
Prema autoru članka, iranska intervencija i prisustvo u Siriji je jedan od faktora destrukcije, jer „Iranci smatraju da je Asad njihova marioneta i da im mora dopustiti da se miješaju u unutrašnja pitanja Sirije, napose jer su na njegov opstanak potrošili oko 10 milijardi dolara.“
Autor članka smatra kako možemo očekivati nastavaka bespoštedne borbe između Asada i opozicije, kao i vanjskih igrača (SAD, Rusija, Turska, Iran), jer svi nastoje ostvariti vlastite interese koji su često ne samo različiti od interesa ostalih aktera, nego i u potpunoj oprečnosti, tako da „kraj rata u Siriji nije ni na vidiku“.
„Izlaz iz političkog škripca u Siriji počiva na izlasku svih stranih formacija iz te zemlje, a prije svih, iranskih plaćenika“, piše ovaj ruski intelektualac i predlaže da se na međunarodne sirijske granice kao i na linije razgraničenja unutar zemlje postave snage UN-a.
„Preko trnja do mira“ naslov je članka koji potpisuje Aleksander Aksjonik u ruskom izdanju Foreign Affairsa.
Aksjonik opširno govori o sirijskom sukobu i iznosi stav da potpuna pobjeda jedne od sirijskih strana u sukobu neće donijeti potpuni i trajan mir, te da je za „trajan i pravičan mir potrebno da se riješe pitanja zbog kojih je izbio rat“.
On smatra da je Rusija u Siriji ostvarila sve svoje srateške ciljeve, te smatra da sljedeći ruski napori trebaju biti usmjereni na postizanje političke pogodbe u kojoj bi sunije i Kurdi dobili prava koja su im uskraćivana prije rata.
„Velike količine neprijateljstva i mržnje nastale nakon tolikih žrtava, neće se moći otkloniti bez velikog i konstantnog napora“, piše autor i pita se hoće li ustavna komisija biti prvi korak u tim naporima ili će mir u Siriji ostati „nedostižan kao i u većini bliskoistočih sukoba“.
