Piše: Senaid Zaimović, Saff, br. 24.
Obuhvatiti sve hazardne igre u jednom novinskom članku nije moguće pogotovo ako se imaju namjeru detaljno i sistematski obraditi. U tekstu koji slijedi prikazao sam samo neke, nama najpoznatije, igre, a sve ostale imaju isti status u Šerijatu kao i spomenute. Pošto je predmet svih hazardnih igara imetak, odnosno novac, počet ću članak o važnosti čuvanja imetka i stanovišta Šerijata prema njemu.
Imetak i važnost njegova čuvanja u islamu
Obaveza čuvanja imetka je jedan od viših ciljeva Šerijata. Islam je postavio pravila i metode sticanja i investiranja imetka. Zabranio je sve puteve koji vode bespravnom uništavanju imetka. Zbog toga su propisani; legalna kupoprodaja, krediti, najamnina, pokloni I dr. kao ispravni i legalni načini poslovanja sa imetkom. Zabranjeni su svi vidovi nedozvoljenog sticanja imetka u što na prvom mjestu spada uzimanje kamate, kocka, monopol, mito, kupoprodaje zasnovane na prevari, krađa, trgovina drogama i drugim opojnim sredstvima. Imetak ima specifično mjesto u islamu i svoj hurmet isto kao vjera, život, čast i razum. Na to upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorene prilikom Oprosnog hadža: “Nasrtaj na vaše imetke, živote i uglede vam je zabranjen isto kao što vam je zabranjeno bilo kakvo neprijateljstvo u ovom današnjem danu, u ovom mjestu i u ovome gradu.” Pravi i jedni vlasnik svega na Dunjaluku i Ahiretu jeste Uzvišeni Allah. Naše raspolaganje imetkom jeste samo vid upraviteljstva. Mi smo Allahovi namjesnici na Zemlji. Uzvišeni kaže: “Udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje” (El-Hadid, 7.)
Tema o hazardnim igrama a prije svega o kocki je veoma bitna. U Kur'anu su spomenute zajedno sa alkoholom. Alkohol je majka svih zala. Kocka nije ništa manje opasna od alkohola. Štete su ogromne kako po pojedinca tako i po društvo. I jedna i druga u sebi sadrže materijalne, moralne, zdravstvene pa i političke štete. Da, i političke! Pretpostavimo da smo mi muslimanska zemlja, neprijatelj može da zavlada nama putem alkohola i kocke ili da nas stavi u zavisan položaj time što ćemo uvoziti ova dva zla iz njegove države. Kocka i ostale hazardne igre su danas veoma raširene. Sredstva informiranja spominju sve više ovih imena za iste igre. Mnogi su počeli misliti, zbog upornog prisustva ovih zala u medijima, da se radi o dozvoljenim sredstvima za sticanje imetka. Hazardne igre su danas povezane sa mnogim sportskim igrama i takmičenjima što je dovelo do toga da se poželjne igre miješaju sa zabranjenom kockom. Zbog toga je potrebno pojasniti i razdvojiti sport od onoga što mu ne pripada. To mi je namjera učiniti u drugom dijelu teksta.
Hazardne igre su opasne po pojedinca i društvo. One su same po sebi zločin. Ali zločin koji je uvod mnogim drugim zločinima kao što su ubistvo, samoubistvo, krađa, mito, prostitucija, nered u porodicama itd. Da ne govorimo o štetnim odrazima ovih igara na zapostavljanje vjere i vjerskih dužnosti. Glavna tema jeste kocka, u sklopu čega ću objasniti stav Šerijata i prema drugim zabranjenim i sumnjivim igrama kao što su igre na sreću-lutrija, opklada, kartanje, šah, sportska takmičenja itd.
Kocka
Primijetit ćemo da je kocka zašla u sve pore društva. Prisutna je u kući, školi, klobovima, na trgovima, u hotelima, vozovima, brodovima, avionima. Postala je ciljem mnogih jer su u njoj vidjeli put za brzo sticanje imetka. Mnoge zapadne zemlje su pokušale da zabrane kocku i ona je načelno zabranjena ali se i pored te zabrane otvaraju kasina u kojima se kocka i dan i noć. Metode kockanja su uznapredovale u odnosu na one koje su bile poznate u prvo vrijeme. Pojavom elektronskih aparata kocka je dobila nove vidove prakticiranja. Igre na sreću su preplavile čitav svijet i od njih se prave spektakli i kulturni događaji. Kada bismo htjeli da definiramo kocku onda bismo rekli: “Kocka je svaka igra između dvije ili više osoba kojoj je predmet novac, kojeg pobjednik u igri uzima od pobijeđenog.” Kocka je i svaka igra na sreću koja odvraća čovjeka od spominjanja Allaha i obavljanja namaza. Kocka je širi pojam koji obuhvata sve igre koje se zasnivaju na sreći, slučaju, strahu i riziku, gdje jedna strana sigurno dobija a druga sigurno gubi. Islam je kategoričan po pitanju zabrane kocke. Brojni su dokazi iz Kur'ana, Sunneta, konsenzusa islamske uleme i razuma.
Kur'an
“Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ‘Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi…‘“ (El-Bekara, 219.)
“O vjernici, vino, kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma'ida, 90.-91.)
Kocka je, kao i alkohol postepeno zabranjivana. U početku islama je bila dozvoljena isto kao i alkohol. Ashabi su se kockali u deve, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im to nije branio. Da bi nakon njihova pitanja o statusu kocke i alkohola u islamu bili postepeno zabranjivani. U njima ima neznatne koristi za ljude, ali je veća šteta. Kocka je djelimično umanjena ali ne i potpuno obustavljena dok nije došao ajet koji ju potpuno zabranjuje: “O vjernici, vino kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite….” Riječ “odvratne” upućuje na pokuđenost ovih djela u islamu. Ona se u Kur'anu uvijek pojavljuje kada se hoće nešto zabraniti. Takav je slučaj u ovim primjerima: “…pa budite što dalje od kumira odvratnih…” (El-Hadždž, 30.) Ili u drugom ajetu: “…ili svinjskog mesa, – to je doista odvratno.” (El-En'am, 145.) Allah je uporedio kocku sa kipovima koji su znak višeboštva i učinio je šejtanskim poslom i izvorom neprijateljstva, a ovo je poseban segment koji govori o štetama kocke. Da bi na kraju Allah, subhanehu ve te'ala, postavio pitanje (Pa hoćete li se okaniti?) koje u ovom slučaju označava naredbu kao što to kaže mufessir El-Alusi u svom tefsiru.
Sunnet
Brojni su hadisi koji govore o kocki i zabrani iste. Neki od njih su: 1. Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko kaže svom prijatelju: ‘Dođi da se kockamo’, neka podijeli sadaku.” Kao što se vidi iz hadisa kockanje je veliki grijeh gdje i sami spomen iste zahtijeva dijeljenje sadake. 2. Sulejman ibnu Burejde prenosi od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se kocka isto je kao da je stavio ruku u meso i krv svinje.” U ovom hadisu kocka je upoređena sa svinjskim mesom i krvlju. I jedno i drugo su zabranjeni Stoga, njihova usporedba sa kockom znači da je i ona zabranjena.
Idžma’ – konsenzus islamskih učenjaka
Islamski učenjaci su saglasni po pitanju zabrane svih vrsta kockanja. Razlog tome su velike štete koje sa sobom nosi kocka po pojedinca i društvo.
Racionalni dokazi
1. Kockanje je sredstvo za uništenje imetka. A čuvanje imetka je jedan od pet obaveznih viših ciljeva Šerijata. Sticanje imetka na brzinu (i na sreću) se protivi pravilima Šerijata o sticanju i zaradi imetka radi kojeg se ulažu trud i rad kao sredstva halal zarade. Sve ovo nije prisutno u kocki.
2. Kocka je igra na sreću. Ona ubija ljudski nagon za akcijom, paralizira produktivnu moć kod čovjeka. Čovjek se uči ljenosti i oslanja na nafaku bez nekog truda. To je apsurd.
3. Rušenje porodica. Mnoge porodice preko noći ili u roku od sata postaju siromašne nakon silnog bogatstva. Koliko ima porodica koje su uživale u ponosu i bogatstvu da bi to jedan član porodice srušio u jednom trenutku.
4. Kocka je sticanje imetka na nedozvoljen način. Ona vodi čovjeka u pljačku, samoubistvo, razdor u porodicama i izaziva razne druge vrste neprijateljstava.
5. Kocka utiče na zdravstveno stanje čovjeka. Obolijeva na živcima zbog nje jer svu svoju psihičku snagu ulaže u igru. Konstantno je prisutan strah od gubitka koji ga vodi do duševnih bolesti. Sve ovo upućuje na činjenicu da je kocka zabranjena i razuman čovjek neće nikada reći suprotno.
Oblici i vrste kocke
U današnje vrijeme ih je teško sve nabrojati zbog njihovog velikog broja i imena. Međutim, ono što je svima zajedničko jeste to da u njima postoje dvije ili više strana gdje jedna dobija a druga gubi. Drugi zajednički segmenat jeste slučajnost, sreća i strah, odnosno rizik.
Igra na sreću – lutrija i tombola
Lutrija je poznata društvena igra u novac. Današnji prisutan oblik ove igre se sastoji u tome da država ili preduzeće ili dobrotvorna organizacija prethodno odštampa listiće na kojima se nalaze brojevi. Učesnici u igri kupe listiće za beznačajni iznos i potom zaokruže brojeve za koje se nadaju da će biti izvučeni na lutriji. Potom se upriliči javno izvlačenje brojeva ispisanih na lopticama. Koga posluži sreća i njegov broj bude izvučen, on stiče velike sume novca. Tombola ima isto značenje s tim što nema zaokruživanja brojeva, već postoji samo jedan broj odštampan na listiću koji ako bude izvučen, njegov vlasnik pobjeđuje. Najžalosnije u svemu ovome jeste to što mnoge dobrotvorne organizacije prilaze ovom načinu zarade radi sakupljanja sredstava za finansiranje projekata. Velika je greška misliti da je kod muslimana nestao osjećaj za činjenjem dobra. Postoji još hajra u ovome ummetu i mislim da muslimani ne bi trebali da se oslanjaju na ovakve nedozvoljene načine za sakupljanje imetka, pogotovo kada se radi o kocki. Najbolji put za sakupljanje imetka u dobrotvorne svrhe jeste da se ljudi pozovu u hajr, da im se objasni važnost određenog projekta po islam i islamsku misiju, da se u njima pokuša pobuditi osjećaj za sadaku i dobrovoljne priloge, a ne da se u tome oslanja na strasti i kocku. Što se tiče igara na sreću u dobrotvorne humane svrhe, one su zabranjene u islamu i pored toga što imaju za cilj pomoć siromašnih i gradnju džamija. Kada je Kur'an zabranio kocku, Arapi su je upražnjavali upravo zbog toga da bi se siromah obogatio i pomogao. Znači imali su isti cilj kao i lutrija u dobrotvorne svrhe. Ali je Kur'an i pored toga zabranio kocku- odnosno lutriju. Čak i da pretpostavimo da u njoj ima velike koristi za sirotinju i društvo uopće, u isto vrijeme veliki dio svijeta zbog toga gubi. A ni ovoj sirotinji nije zagarantirano da će dobiti. A što se tiče lutrije u trgovačke svrhe, ona je zavela mnoge ljude. Jednom su dobili na njoj i misle da će uvijek imati sreće i da će dobijati. Zbog lutrije su ostavili rad i privređivanje u nadi da će ove sedmice oni biti srećni dobitnici i da će im se izazovno obučena voditeljica nasmiješiti. Mnogi su tako u nadi izgubili ne samo ono što su jednom dobili već i sav svoj imetak. Na kraju govora o lutriji bih citirao hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi Ahmed u svome Musnedu gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onaj ko igra na sreću pa klanja sličan je onome ko se abdesti gnojem i svinjskom krvlju a potom klanja.” Usporedba lutrije sa gnojem i svinjskom krvlju govori o odvratnosti te igre.
Opklada
Izmišljena je u Francuskoj 1860. godine. Potom je zaživjela u Britaniji, Australiji i Americi. Britanski kolonijalisti su je donijeli u Egipat 1911. Tako je zaživjela i među muslimanima. Najpoznatiji vid opklade jeste opklada u trkaće konje. Takmičari i njihovi konji bi nosili određene brojeve a simpatizeri i ljudi željni brze zarade bi ulagali novac na ovoga ili onoga takmičara. Govorili bi: ”Ako pobijedi takmičar sa brojem tim i tim, novac je moj, odnosno naš. A ako pobijedi drugi takmičar, novac je tvoj, odnosno vaš.” Masa koja se kladi, ne učestvuje direktno u igri već su oni navijači i posmatrači. Ova vrsta opklade je i dan-danas najpoznatija. Sve ostale opklade su imitacija i kopija ove prve. Danas se ljude klade u sve i svašta. Nema sumnje u to da opklada nema svoju osnovu u islamu. Ona se smatra jednom od najgorih vrsta kocke. Zbog toga što je opklada igra u novac između više učesnika. Jedni od njih sigurno dobijaju, dok drugi sigurno gube. To je osnovno pravilo kocke.
– Zatim, zajedničko za kocku i opkladu jeste i to što se kod obadvoga radi o nedozvoljenom načinu sticanja imetka.
– Novac se baca u nepovrat nadajući se pretpostavljenoj (iluzornoj) zaradi.
– Iskvarivanje odgoja na taj način što se osoba navikava na ljenost i očekivanje izmišljene nafake.
– Opklada i kocka unose razdor i mržnju među učesnike u opkladi, što dovodi do svađe, prepirke, tuče i čak ubistva. To je vidljiva poruka zabrane kocke u Kur'anu: “Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju …..” (El-Ma'ida, 91.) Magazin El-Muslimun u svome broju 124. 1407. h.g. na stranici broj tri prenosi ”da su mnogi evropski psiholozi tražili od svojih vlada zabranu opklada na trkama konja. To su obrazložili time što klađenje podstiče na neprijateljstvo prema suprotnoj strani. Svaki navijač želi da njegov takmičar pobijedi kako bi odnio opkladu. Konstantni strah za uloženi novac izaziva napetost i nervozu. Njemu nije jednostavno kada vidi drugog kako uzima njegov novac bez ikakva truda. To ga podstiče na osvetu i u tom trenutku on je spreman na svašta.” Islam je učinio trku konja sredstvom džihada, ponosom muslimanske snage, dok su je neprijatelji učinili sredstvom za uništenje ovoga ummeta, gubljenjem vremena i imetka i ubacivanja mržnje među članove jednog grada, sela pa i porodice.
Kartanje
Kartanje kao vid kocke ili zabave je danas veoma prisutno kod nas u Bosni i u svijetu. Karta se u novac ili iz hobija i zabave. Istina ne postoje jasni tekstovi o kartanju ni u Kur'anu niti u Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim postoji analogija na osnovu koje se može donijeti šerijatski stav i po ovom pitanju. Analogijom igre karti na šerijatski stav po pitanju kocke i igara na sreću može se kazati: ukoliko se karta u novac, kartanje je automatski zabranjeno. Kartanje se kao i druge igre na sreću i kocka zasnivaju na sreći i slučajnosti. Šafijska ulema je postavila općenito pravilo po pitanju igara o kojima nije naveden tekst u Kur'anu i Sunnetu. Ono glasi: “Sve igre kojima je osnova slučajnost i procjena imaju status kocke.” Nema sumnje da je kartanje zasnovano na procjeni i slučajnosti. Što se tiče kartanja iz hobija i zabave, ono može uzeti status šaha iz razloga što im je zajedničko gubljenje vremena i odvraćanje od spominjanja Allaha, dželle šanuhu. U kartanju nema nikakve koristi, a gubljenje vremena ne ide u prilog vjerniku koji gleda na ovaj svijet samo kao na jednu prolaznu stanicu. Pri tome on žuri da iskoristi vrijeme određeno za njega i nema vremena za gubljenje. Jer on nikada ne zna kada će smrtni čas nastupiti i prekinuti ga u nedovršenom poslu. Vjernik uvijek ima na umu hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg smo već spomenuli a koji govori o tome da će vjernik biti upitan u što je proveo svoje vrijeme i mladost. Mladost je dio vremena provedenog na dunjaluku. Teško onome ko je svoje vrijeme proveo u kartanju.
Igranje šaha
Pitanje igranja šaha je veoma aktuelno danas. Uvrstio sam ga pod hazardne igre jer ova igra ima karakteristike hazarda. Ljudi koji vjeruju u Allaha se pitaju da li je i šah kao i ostale hazardne igra zabranjen ili ne. Ili je samo u nekim slučajevima zabranjen a u drugim nije. U ovom dijelu teksta ću pokušati donijeti šerijatski stav po pitanju igre šaha. Šah je nastao od riječi “šišrenk” što na perzijskom znači šest vrsta boja, tj. šest vrsta figura kojima se igra; kralj, kraljica, konj, top, lovac, pijun. Izmislio ga je indijski mudrac po imenu Ibnu Dahir. Cilj igre je savladati protivničku stranu time što će se neutralizirati kralj. Način igre je svima poznat. Šah se može igrati u novac i bez naknade, tj. iz hobija.
Stav Šerijata o igri šaha u novac
Šerijat zabranjuje igranje šaha u novac iz prostog razloga što je to samo jedan vid kocke. Ko pobijedi, njegov je novac. Neko uvijek mora pobijediti ili izgubiti. Izuzetak je pat-pozicija, ali se na njoj nikada ne završi. Što se tiče dokaza o zabrani to su isti oni dokazi koji govore o zabrani kocke s tim što ću u govoru o igri šaha bez naknade navesti još neke dokaze koji govore o šahu.
Stav Šerijata o igri šaha bez naknade
Veliki broj učenjaka smatra igru šaha, u novac ili bez novca,
zabranjenom svrstavajući je pod općenit pojam kocke. El-Kurtubi u svom komentaru Kur'ana kaže da je ajetom o kocki zabranjen i šah, svejedno radilo se o igri u novac ili ne. Svaka igra na koju se troši vrijeme, unosi razdor, odvraća od zikra je isto kao i alkohol. Postoji dosta hadisa koji se navode kao dokaz o zabrani igranja šaha ali svi oni su slabi. Razlog tome je što šah nije bio poznat u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Hadžer kaže: “Ne postoji ni jedan tekst od Poslanika koji govori o šahu.” Tako isto i Ibn Kesir kaže: “Što se tiče hadisa koji spominju šah ništa od njih nije vjerodostojno.” Pošto ne postoje hadisi koji govore o šahu ne može se kazati da je on
izričito zabranjen. Lično smatram da je on pokuđen kao što kaže Imam Šafija. Razlog pokuđenosti je taj što u njemu nema neke veće koristi. Ostaviti ga je bolje nego li prakticirati. Muslimanu je naređeno da maksimalno koristi vrijeme u spominjanje Allaha i u druge korisne poslove koji će mu valjati i na Dunjaluku i na Ahiretu. Čovjek će biti pitan za život i mladost u što ih je proveo.
Hadis kaže: “Čovjek se neće pomaknuti na Sudnjem danu dok ne bude pitan o četiri stvari; o životu i u šta ga je proveo, o znanju i je li po njemu uradio, o imetku kako ga je stekao i u što ga je potrošio te o mladosti I u što mu je prošla.” Islam je dozvolio mnoge lijepe sportove, kao što su jahanje, streljaštvo i plivanje i to zbog plemenitog cilja; sticanje snage i vještine za džihad. Ovaj cilj se ne može naći u šahu. Zbog toga mislim da nisu na istom stupnju neki od gornjih sportova i šah. Posljedice igranja šaha su negativne. Ako su posljedice potpuno negativne, onda on postaje definitivno zabranjenim. Ako su pri igri prisutne sljedeće stvari on također postaje potpuno zabranjen:
- Ako čovjek zbog šaha ostavi ili odgodi namaz ili neki drugi farz.
2. Ako se šah igra u novac.
3. Ako postane zanimanje kojim se stiče novac.
4. Ako bude povodom za vrijeđanje i vulgarnost.
Stav šerijata prema sportskim takmičenjima
Islam podstiče na sport i ni u kom slučaju nije protiv toga da čovjek razvija svoje tijelo i duh. Sport i sportska takmičenja su bila poznata u predislamskom dobu kao i u islamskom. Svima nam je dobro poznat ajet koji govori o Jakubovim sinovima koji su se natjecali u trčanju. U njemu se kaže: “O oče naš, bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari….” (Jusuf, 17.)
Buharija prenosi hadis u kome stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takmičio na svojoj devi. Zatim hadis koji govori o tome da se Aiša takmičila sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u trčanju. Iz ovoga se vidi da su sport i sportska takmičenja dozvoljena. Islamski učenjaci su općenito dozvolili takmičenje kojem je cilj snaženje ummeta, priprema za džihad i obučavanje radi borbe protiv neprijatelja u što bez sumnje spadaju i borilačke vještine.
Od ovih takmičenja ima koristi. Tako je sa svim vrstama sporta koje imaju ove ciljeve. Postoje dvije vrste takmičenja. Takmičenja uz naknadu (u novac) i takmičenja bez naknade. Takmičenja bez naknade su dozvoljena ukoliko imaju jedan od spomenutih ciljeva: priprema za džihad, rad, održavanje kondicije, pokazivanje snage pred neprijateljem itd. U tom slučaju su dozvoljene sve vrste sportskih takmičenja koje ne prate druge nedozvoljene stvari poput miješanja muškaraca i žena, isticanja avreta, psovke, vulgarnosti itd. Dokaza o ovoj vrsti takmičenja postoji mnogo. Spomenut ćemo ih u kontekstu nekih igara.
Hrvanje
Ebu Davud prenosi da se Rukane hrvao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga je Poslanik nadhrvao.
Dizanje teških predmeta (danas poznato kao dizanje tegova)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prošao pored skupine koji su dizali kamen da bi vidjeli koji je od njih jači. Nije im to zabranio.
Streljaštvo
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko bude poučen streljaštvu pa ga potom zaboravi i zanemari, ne pripada nama.”
Plivanje
Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Učite svoje sinove plivanju i streljaštvu, a žene predenju.” Sve ostale vrste sporta u kojima se ne igra u novac se dozvoljavaju analogijom na spomenute, kako kaže Ibnu Kuddame.
Takmičenja uz naknadu
Svi islamski pravnici se slažu da je takmičenje uz naknadu dozvoljeno u tri slučaja; u konjskim trkama, trkama deva i streljaštvu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nema takmičenja osim u troma; trke deva, trke konja i streljaštvo.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nadgledao takmičenje na utrkama konja i nagradio pobjednika. Međutim, postavlja se pitanje da li je dozvoljeno takmičenje uz naknadu
pored ove tri discipline? Na ovo pitanje se može odgovoriti na sljedeći način. Ključni momenat u odgovoru je pitanje finansijera. Islamski pravnici kažu da postoje tri strane koje mogu finansirati takmičenje:
1. Ako takmičenje finansira treća strana a ne takmičari onda je ovo dozvoljena vrsta takmičenja. Radi se o tome da neko naprimjer kaže: “Ko od vas dvojice pobijedi, dat ću mu nagradu u tolikom i tolikom iznosu”. Dozvoljeno je znači zbog toga što jedan dobija a drugi ne gubi. Oni nisu uložili svoj novac, već je novac došao kao nagrada.
2. Ako takmičenje finansira jedan od takmičara, kao naprimjer da kaže: “Ako me pobijediš, dat ću ti toliko i toliko. A ako ja pobijedim, neću ti uzeti ništa.” Ova vrsta je također dozvoljena, zato što u sebi ne sadrži vid kocke koja obavezno zahtijeva od obadvije strane u igri ili dobitak ili gubitak. U ovom slučaju samo jedan može da dobije ali ne i da izgubi.
3. Treći slučaj je da obadva takmičara učestvuju u finansiranju igre. I da jedan drugome kažu: “Ako pobijedim, ja dobijam, a ako ti pobijediš, ti dobijaš”. Po većini islamskih učenjaka nije dozvoljeno da finansiranje nagrade koja se dodjeljuje takmičaru pobjedniku bude od strane obadvojice takmičara, osim ako bi dozvolili i trećem da učestvuje, pa ako pobijedi da mu se dadne nagrada. Dokaz je hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kome kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uvede konja među dva i pri tome nije siguran da će biti pobijeđen ne smeta da učestvuje. A ako uvede konja među dvojicu i bude siguran da će izgubiti to je onda kocka.” Zašto? Upravo zbog toga što, ako je on siguran da će izgubiti, u tom slučaju dobija jedan od dvojice takmičara koji su uložili svoj novac. Jedan od njih sigurno gubi dok drugi sigurno dobija. A u slučaju da treći, koji je ušao među njih, nije siguran da će izgubiti, postoji mogućnost da on pobijedi i da dobije novac koji on nije uložio. Tako izgleda da je takmičenje finansirao neko sa strane kao što je slučaj u prvom dijelu. Kroz ova općenita pravila se može gledati na sve ostale vidove sporta kao što je fudbal, trčanje, plivanje itd.
Zaključak:
1. Takmičenja u novac uložen od strane direktnih učesnika u igri su zabranjena.
2. Takmičenja bez novca, a radi održavanja kondicije i pripreme za džihad i pokazivanje snage pred neprijateljem, su dozvoljena. Uvjet je da takmičenje bude lišeno pokuđenog miješanja muškaraca i žena, isticanje avreta, što znači da takmičari moraju biti propisno obučeni. Zatim, na takmičenju ne smije biti psovke i vrijeđanja.
3. Takmičenja za nagradu koju dodjeljuje treća strana a ne direktni učesnici su dozvoljena pod uvjetima navedenim u tački broj dva.
