Piše: Abdullah Nasup
Tunis je zemlja iz koje je 2011. godine započeo val narodnih protesta, kasnije nazvanih Arapsko proljeće, koji je zahvatio nekoliko arapskih zemalja. Međutim, ubrzo je novac zaljevskih despota, uplašenih za svoja prijestolja, poništio stečevine Arapskog proljeća. Jedina zemlja koja je sačuvala značajan dio stečevina revolucije Arapskog proljeća je Tunis, koji je uspostavio funkcionalan, iako labilan, demokratski sistem.
Britanski novinar David Hearst u svom tekstu analizira političku situaciju u Tunisu i opasnost od državnog prevrata potpomognutog novcem zaljevskih despota, kojim bi se u Tunisu ponovo uspostavila diktatura, kao što se desilo sa Egiptom.
Hearst ukazuje na to da je bila nezamisliva saradnja između Rašida Ganušija, kojeg naziva duhovnim islamskim ocem Arapskog proljeća, i Badžija Sibsija, za kojeg ističe da je stari politički lisac iz vremena tuniskog diktatora Habiba Burgibe. Sibsi, trenutni predesjednik Tunisa, vođa je stranke Nida Tunis, čije članstvo čine tuniski sekularisti i nacionalisti te kapitalistička elita, koje spaja jedino neprijateljstvo prema stranci Nehda, islamske provenijencije.
Između ustava i vlasti
Hearst objašnjava kako je, uprkos velikim razlikama, relativno dobar odnos između Ganušija i Sibsija, izdržao tokom posljednjih četiri godine. Dvojica lidera, naime, sklopili su 2013. godine tajni sporazum o saradnji, u pozadini krize nastale zbog neriješenih atentata na dvojicu ljevičarskih lidera. Rezultat sporazuma je da je Nehda dobila ustav kakav je zahtijevala, a Sibsi je preuzeo poluge vlasti. Jedan od časnih stavova Sibsijeve stranke, ističe britanski novinar, jest odbijanje novca KSA i UAE, i uspostavljanje sporazuma sa domaćim političkim akterima, što je zemlji osiguralo relativnu stabilnost. Druga stranka po broju osvojenih parlamentarnih mjesta na izborima 2014. godine, Nehda, postala je dio vlade.
Raspad u stranci Nida Tunis
Badži Sibsi, po običaju arapskih diktatora, poželio je da ga na čelu stranke naslijedi sin Hafiz Sibsi. Usljed toga generalni sekretar stranke, Muhsin Merzuk, sa dijelom članstva se odvojio i formirao novu stranku (Mešru Tunis), kojoj je pristupio dio parlamentaraca stranke Nida Tunis. Od tada se više od polovina parlamentaraca Nida Tunis (od ukupno 86 mjesta koliko je Nida Tunis osvojila na izborima) odvojilo i pristupilo drugim strankama. Tako je Nehda sa 69 osvojenih parlamentarnih mjesta postala najjača parlamentarna stranka u Tunisu. Dodatno rasulo izazvao je Sibsijev pokušaj smjene premijera Jusufa Šahida koji je odbio smjenu i dobio podršku 43 parlamentarca iz stranke Nida Tunis, s kojima je formirao Nacionalni savez koji sada čini drugu po veličini parlamentarnu grupu.
Unutrašnja previranja u stranci Nida Tunis primorale su Nehdu da se opredijeli. Sibsi je pokušao pridobiti podršku Nehde kako bi smijenio premijera Šahida, bivšeg člana svoje stranke. No, Glavni savjet Nehde odbio je daljnju saradnju smatrajući da bi podrška Sibsiju i njegovom sinu više štetila Nehdi.
Uslijdila je serija različitih međusobnih optužbi političkih aktera, koje su kulminaciju doživjele podizanjem sudske tužbe protiv Jusufa Šahida za pokušaj državnog udara, koju je podigao generalni sekretar Nida Tunisa, Selim Rijahi. Prošlog četvrtka, međutim, sud je odbacio tužbu kao neosnovanu.
Nehda – kost u grlu arapskih diktatora
Hearst ističe kako je postojanje miroljubivog islamskog pokreta s dokazanim političkim vještinama kost u grlu zaljevskim diktatorima i egipatskom režimu koji se godinama trude da unište demokratsko iskustvo Tunisa.
Iako je Sibsi prije četiri godine obio zaljevski novac u zamjenu da bude dio tog projekta, Hearst smatra kako bi se ovaj put moglo desiti da Sibsi prihvati. On to mišljenje podupire time da je nedavno u posjeti Tunisu bio egipatski milijarder, koji je dio Sisijevog režima, Naguib Onsi Sawiris, te se sastao sa Sibsijem „radi uspostavljanja partnerstva sa brojnim tuniskim institucijama“. Ubrzo potom, Tunis je posjetio saudijski prijestolonasljednik, a nakon njegovog odlaska u Tunisu su ostala trojica njegovih savjetnika – razlog njihovog ostanka nije poznat javnosti. Pored toga, novi ambasador Emirata u Tunisu je Rašid Mensuri, koji je imao ključnu ulogu u nagovaranju Barzanija da podrži kurdski referendum o otcjepljenju, u zamjenu za zaljevske petro-dolare.
Mala zemlja – krupna pitanja
Iz svega navedenog Hearst zaključuje da Tunis ne očekuju dobre vijesti. On smatra da je sve to nagovještaj novog vala nestabilnosti u zemlji, pa i novih političkih ubistava. Za sv eto, smatra on, bit će optužena stranka Nehda.
Sljedeće godine Tunis očekuju predsjednički i parlamentarni izbori, a ankete pokazuju da će se borba voditi između Nehde i Šahidove stranke, što bi moglo nagnati Sibsija, smatra Hearst, da se okrene saudijskom i emiratskom novcu u nastojanju da se održi na vlasti.
Hoće li svijet ponovo šutke posmatrati kako zaljevski despoti organiziraju državni udar u jednoj arapskoj zemlji, pita se na kraju britanski novinar.
