Razgovor sa Tadićem

Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

Nedavno sam bio u prilici da u Ambasadi Srbije u Briselu razgovaram sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Učtivo pozdravim Borisa i kažem da se nadam da će Srbija riješiti probleme u Sandžaku. Uz grč na licu, Tadić veli da u Sandžaku ima velikih problema koji su vještački izazvani. ''Gospodine Tadiću'', dodajem, ''mislim da su probleme napravile državne institucije, prije svega Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i da je problem ustvari lahko rješiv.''

- Kako je rješiv?, pita me pomalo iznenađen predsjednik Srbije.

Kažem, vrlo lahko, država treba da prizna volju sandžačkih Bošnjaka.

- E, ali postoji drugi problem, ne može vjerski starješina da rukovodi Nacionalnim vijećem, imamo prigovore i iz EU zbog toga, a i to je protivno našem Ustavu, Tadić isuka srpski ključni argument.

A, zbog čega ste dozvolili da se taj vjerski starješina kandidira na izborima ako je to protustavno, gospodine Tadiću?

Nekoliko sekundi šutnje i rečenica ''to nam je nametnuto'', bilo je dovoljno da potvrdi onu tezu da Beograd zapravo hoće one predstavnike Bošnjaka koje može da kontrolira. Sve ostalo što je Tadić pokušao objasniti, bilo je nevješto i kontradiktorno...