Islam i ljepota

522
islam i ljepota

Saff: br.22

Kada govorimo o ljepoti mislimo na nešto istaknuto dobro i prijatno. Tako bi ljepotu mogli podjeliti na dvije vrste:

1) Ljepotu vezanu za čovjekovu dušu, tijelo i njegova djela;

2) Ljepotu vezani za nešto drugo. Bez ove podjele, govor o ljepoti bi bio previše apstraktan i nedokučiv. Iako je ljepota i pojam ljepote umnogočemu vezan za ljudski ukus, ipak postoje osnovne norme ljepote i njenog izražja. One su dodirne tačke našeg svakodnevnog života, koje graniče sa pravdom, harmonijom, stalnošču, pozitivitetom i sl. Posmatrajući današnjeg čovjeka, neminovno zapažamo njegovu borbu protiv ovih – reklo bi se urođenih normi i principa. Taj čovjek, okružen zasljepljujućim blještavilom i mnogobrojnim imaginacijama, sebi pravi predrasude o ljepoti i ljepom. Tako dolazi do miješanja lončića u kulturno umjetničkom – smislu. Pod lijepim se etiketira destruktivnost, buntovništvo, nemoral i šta sve ne. Čovjek lagano prestaje biti čovjek.

Ljepota u islamu

Iako smo rekli da je ljepota veoma vezana za ukuse, a za ukuse vrijedi pravilo:”Ne raspravljaj o njema”. U islamskom duhu ipak postoji kamen temeljac za studioznija izračunavanja ljepote. Taj temelj bio bi u samoj suštini islama; čovjek i pojavni svijet imaju svoga Tvorca; sve je u harmoniji kojom On upravlja; sve ima svoju smisao i ništa nije bez smisla ili bez veze. Rekao je Poslanik islama Muhammed s.a.v.s.:”ALLAH Dž.š. JE LIJEP I VOLI LJEPOTU” (Muslim), pojašnjavajući da je od Allaha svako sobro i da On voli sve što je dobro i lijepo. Ovo se odnosi na sve ono što je manje ili više vezano za čovjeka. Allah dž.š. nam govori o tome kako je čovjek stvoren u najljepšem liku, kako su Zemlja i nebo ukrašeni i uljepšani raznim krasotama da bi ljudi u tome vidjeli Allahove znakove. Međutim Allah dž.š. nas na toliko mjesta u Kur'anu upozorava da nas ta ljepota ne zavara, i da ne postanemo robovi te dunjačke ljepote. Zato što je pva ljepota prolazna. Ova ljepota lika, tijela, prizora, opisa… je ništavna naspram suštinske ljepote duše i djela a skoro nespojiva sa ljepotom Dženneta i Allahovih blagodati u njemu. Da bi došli do ovih ljepota ljude je Allah dž.š. uputio na ljepote ibadeta, sabura, slaganja; na ljepote onoga što im oči vide a da bi uzeli pouku.

Odrazi te ljepote

U islamu sve odiše lijepim. U Kur'anu čitamo ajet:” Pitaju te šta im je dozvoljeno. Reci:” Dozvoljeno vam sve ono što je lijepo…” (El-Maide-4). Dakle, ništa što odiše istinskom ljepotom islam ne zabranjuje. Naprotiv on i zabranjuje sve ono što je ružno i štetno, smatrajući ga štetnim i korovom okrutnim protiv ljepote. Tako vidimo ljepotu i ukrašenost islamskih propisa. Šehadet negira sve ono što je ružno. Namaz zahtjeva čistoču, urednost, sklad …; Post je duhovna i fizička solidarnost…; Zekat uspostavlja pravdu u cijelom društvu, a hadždž duhovno preporađa ljude. Tako je i sa ostalim propisima. Propisima o jelu, piću, o odijevanju, komuniciranju sljudima, propisima o ljudskoj etici- AHLAKU, književnosti, umjetnosti … Sve ovo zajedno je naslikalo duh islamske ljepote na prelijepe bratske odnose, čvrstu i stabilnu vlast, realan pogled na život, te na materijalnu baštinu islamske civilizcije. Narušavanje ove ljepote Allah dž.š. zabranjuje i ajetom:” … I ne zamijenjujte ono što je lijepo sa onim što je ružno …” (En- Nisa 2). Opisi bagdadskih ljepota, kordovskih fascinacija, kairskih umjetnina, istambulških … su vjerno sačuvani u knjigama historije.

Varljiva ljepota

Rekli smo da je ljepota povezana sa ukusom tj. sa stanjem srca. Ovo stanje srca, Islam uvjek želi učiniti stabilnim i pozitivnim, samilosnim i razumljivim, osjećajnim i iskrenim … Svako skretanje sa puteva islama narušava normalnost ljepote u čovjekovim grudima. Šejtan mu tada nudi kapije i falsifikate ljepote. U čovjekovim očima tada dobro postaje zlo a zlo postaje dobro. Milostivi Gospodar kaže:” Ali njihova srca su postala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.” (El-Maide –43). Ovaj slučaj, možemo reći fenomen gluposti, se odvijao, odvija se i odvijat će se u svakoj generaciji ljudi. Sjedoci smo raznih pokreta, udruženja, pojedinaca koji prostituciju i blud smatraju lijepim, uništavanje i samouništenje smatraju dobrim, strasti i zla obožavaju, i koji svakodnevno dokazuju da su nešto drugo ane ljudi.

“Kada im se kaže:” Ne remetite red na zemlji” odgovaraju:” Mi samo red uspostavili”. Zar? A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” (El-Bekare-11,12).

Varljivost dunjaluka

“Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni”. (Er-Rum –7).

Govorimo o dunjaluku. Živimo na njemu. Jedemo ga, pijemo, živimo sa njim. Dunjaluk ili dun-ja je prostor, vrijeme koji nas okružuju, a koji odišu blizinom, kratkoćom i varljivošću. U arapskom jeziku DUN-JA dolazi od riječi EDNA – što znači nešto manje, bezvrijednije, brže, bliže i sl. (“Mu'džemul- mufredati …”).

Sve ovo često zavara čovjeka u toj mjeri da i sam zaboravi ko je, šta je, ko je njegov Gospodar, kakva je njegova uloga na dunjaluku … Ovo je jedna od slabosti čovjeka. A “Čovjek je stvoren slabim”. tada se dešava da ovaj “oslabljeni” čovjek gubi svoj orjentir u životu, tj. Allahovu uputu, i počinje da luta po zavarljivim hodnicima ovog dunjaluka. Tu mu dolazi šejtan i stvari mu predočava “malo drugačijim”. Nude mu se razni životni koncepti, razne filozofije, “novi pogledi” i sl., te se čovjek potpuno preda svojim strastima zaboravljajući svoga Tvorca, te na smisao svoga života. On se spušta na nivo životinje. Zaboravlja na Allaha i Njegovu opomenu. Kaže Uzvišeni Allah dž.š. za ovakve:” Allahova prijetnja je istinita, pa neka nas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba”. (Lukman 33).

Sav ovaj zaborav dolazi nakon toga što su mu predočeni jasni dokazi. Pa sjetimo se samo stanja islamskih zemalja u vrijeme “Zalivskog rata” , kada su džamije bile pune. Ili još bliže protekle agresije na nas i našu državu. Situacija identična. Dok je granata – dotle je i džemata. Zašto? Zar je se 93’, 94’,95’, dijelio med po džamijama? Ne. Nego se Allahu iskreno obračalo i muško i žensko. Nerijetko su oni “heroji” koji su po birtijama psovali vjeru i vjerske svetinje, pijančili, kurvali se, – a ti isti kada bi dođi ispod “linije” – učili i ono što zna i ono što ne zna. Zar nam Milostivi nije spomenuo ovu situaciju prije 1400 godina, govoreći:” Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače kljanate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan” (El- Isra –67).

I danas kada smo stali na “kopno”- odmah smo se zaboravili. Džamije su praznije, džemati “tanji”, puno zavisti , ogovaranja, ukratko za neprepoznat. A dakle sve ovo dolazi? Iz have? Ne subhanallah. nego dolazi od prokletog šejtana. Kolovođe svjetskog zla. Utemeljitelja društva za zlo. I danas je najveći čovjekov neprijatelj postao njegov kućni prijatelj! Ušao je u naše kuće, ušao je u naše džemate, ušo je skoro svugdje , jer su ga svugdje dočekala širom otvorena vrata! Legao je i liježe sa nama u krevet. Ušao je u nas, u našu djecu, naše roditelje, naše supruge! Svuda se kreće! Uljepšao je dunjaluk specijalno za nas. Narkaminao ga, obukao mu miniće. Skoro svi su zabravili na Allahove rijči:”A šta je život na ovom svijetu osim varljivo naslađivanje” (ali – Imran-185). I to varljivo naslađivanje se ogleda u strastima, lopuvlucima, zabavljenosti djecom i porodicom, bogatstvom … A Allah dž.š. poručuje:” Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova! Allah dž.š. hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skonačaju kao nevjernici ” (Tewbe –55). I zaista! Svakodnevno gledamo kako djeca tuku rodirelje, u svijetu je u modi ubiti roditelje, gledamo kako se brakovi cijepaju, kako želja za dinarom i strah od njegovog gubitka pretvara u besanicu, nervozu, psihičko ludilo…

A onaj koji je odgovoran? Šta nam Uzvišeni o njemu kaže:” Zaista je šejtan otvoreni čovjekov neprijatelj” (Jasin – 60). U drugom ajetu kaže Plemeniti Gospodar o šejtanu:” On je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi”! (El-Kasas –15). Draga braćo i sestre! On je veći neprijatelj i od četnika i ustaša! Oni su samo njegove sluge! On je taj kome nije samo cilj da te pobijedi, nego mu je cilj i da te u zabludu odvede, da bi potvrdio svoje riječi koje je rekao Allahu:” Ja sam bolji od njeg’ …” Stoga svi mi trebamo se osvrnuti oko sebe. Pogledati šta nas okružuje, koliko je sve prolazno i čvrsto se prihvatiti užeta koje nam Allah dž.š. daje a za koje je On rekao:” I svi se Allahova užeta čvrsto držite, i nikako se ne razjedinjujte”.

Allahovo uže – Islam

Moramo biti svjesni da nam je Allah dž.š. podario svoje uže – islam radi nas samih. Jer islam je sve ono što čovjeku treba. On obuhvata i rat i mir. On je vjerovanje rad i borba. Obuhvata i srce i razum. Dušu i tijelo. Državu i vjeru. Pušku i knjigu. Oslonac na Allaha dž.š. i rad na Njegovom putu … Njegov put je od jedinke muslimana do Ummeta mu'mina. Pa ima li išta ljepše i pravednije od ove vjere?!

Kako shvatiti život i dunjaluk

Riječ “dun-ja” je lahko za izgovor. Ali riječ “Ahire” je teška u arapskom jeziku. Duša skoro da dođe do grkljana dok se izgovori ova riječ. A zar nije tako i u suštini?! Jedno je olakšano a drugo otežano!?! A šta je dunjaluk, osim njiva na kojoj se uz krv, suze i znoj stiče Ahiret?! Primjer dunjaluka je porimjer prašume. U njemu su i dalje zvijeri, i mesožderi i biljojedi. I bašte i izvori. I slatko i slano. Živa blata i pašnjaci… Cvrkut ptica uljepšan mirisom bodljikave ruže i otrovnih gljiva… A Islam je put preko te prašume. Siguran i prav. njegovi rubovi su granica halala i harama. On je prostran, komotan i siguran. njegove smjernice i putokazi su od Tvorca te presume, koja se nalazi u dolini između dva brda. Prvo brdo se zove rođenje, a drugo smrt! On, Uzvišeni je Tvorac i onoga što je vidljivo i onoga što je nevidljivo. I ako sve ovo shvatimo, biti ćemo, inšaallah, sigurni i obezbjeđeni putnuci. Ono kojima je obećana nagrada:” One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada…” (Ez- Zumer- 10). Tada ćemo postići i dunjaluk i Ahiret. Slijedeći iskrene Allahove robove o kojima On kaže:” I Mi mu damo dobro na ovome svijetu, a na onom će doista biti među onima dobrima”. (En- Nahl- 122). Stoga sav naš trud treba biti u pravcu kur'anske dove:” Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svujetu, i sačuvaj nas patnje u ognju”! (El- Bekare- 201).

PODIJELI
Prethodni članakGranice grijeha
Sljedeći članakOdgovor na kaburska pitanja