Islam nadvisuje sve, a njega ništa nadvisiti ne može

0

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kur'anska poruka ljudima – ”la ikrahe fid-din””U vjeri nema prisiljavanja”; u prvi plan je stavila veličinu slobode kao Božijeg dara, putem koje svaki čovjek dobija priliku da ispolji svoju kreativnost i da se potvrdi kao ličnost. Nema istinske kreativnosti bez istinske slobode.

Kada su se u Egiptu, u vrijeme halife Omera, r.a., utrkivali sin Amra ibn Asa i neki Kopt,  namjesnikov sin, nakon što je izgubio, nasrnuo je na Kopta, jer se nije mogao pomiriti sa porazom, pa je zbog toga direktno intervenisao halifa Omer. Poslao je po Amra ibn Asa, a kada je on došao u Medinu, hazreti Omer mu je rekao: ”Zar ti da učiniš ljude robovima, a Allah ih stvara slobodnim!?” Hazreti Omer je jasno dao do znanja da halifa i jeste tu da brani uzvišene principe kojima teži svaka ljudska duša i da se bori protiv svakog vida diskriminacije i nasilja, koje u osnovi prezire svaka ljudska duša.

Historija je zabilježila i slučaj sultana Selima koji je, kad je čuo za teror i nasilno pokrštavanje muslimana u Španiji, naredio  da se i nad kršćanima u Osmanskom carstvu vrši nasilna islamizacija. Čuo je to šejhul-islam pa mu je napisao: ”Zar se ti praviš većim od Allaha Koji je objavio: ”U vjeri nema prisiljavanja! Pravi put se jasno razlikuje od zablude, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje”.” Sultan je odmah promijenio svoju odluku i povinovao se Allahovoj naredbi.

A u hadisi-kudsiju stoji da je Allah, dž.š., rekao: ”O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje, i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nasilje.” Šaljući Muaza ibn Džebela kao daiju u Jemen, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ”Čuvaj se dove onoga kome je učinjeno nasilje, jer između njegove dove i Allaha nema prepreke.”

Bez islama nema blagostanja i napretka

Muslimani su danas u veoma nezavidnoj poziciji i skoro potpuno ovisni o drugima u političkom, ekonomskom, tehnološkom i u svakom drugom pogledu. Postoje mnogi razlozi i faktori ovakvog stanja, a vjerovatno najbitniji razlog, jeste odsustvo istinskog islama u životima muslimana. Mnogi muslimani na islam gledaju samo kao na tradiciju i kulturno naslijeđe a ne kao na presudan faktor u kreiranju ljudskog života. Otkako je islam postao sekundaran u shvatanju pojedinca i zajednice,  i otkako je potisnut u drugi plan, izgubio je svoju unutrašnju snagu i svoju ulogu u mijenjanju vanjskog svijeta. Govoreći o ciljevima Kur'ana kao Objave, Allah je rekao: Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbija’, 10.)

Dakle, ovo teško stanje nije rezultat primjene islama nego njegovog odbacivanja. Islam kao sveobuhvatan sistem života je univerzalan i savršen, ali muslimani nisu savršeni. Kada se islam primjenjivao u praksi, a muslimani bili istinski muslimani, naša zajednica je bila primjer napretka, blagostanja i idealnog društva. Poznato je, na primjer, da je u vrijeme halife Omera ibn Abdul-Aziza vladalo toliko blagostanje i društvena pravda da se nije imala kome udijeliti sadaka.

lslam svojom porukom, svojim postulatima i principima, nastoji da formira zdravog pojedinca i da stvori zajednicu blagostanja i solidarnosti u kojoj se poštuju svačija prava i ispunjavaju obaveze. Na primjer, islam je propisao bratstvo među muslimanima, kojega danas nema ni na vidiku. Allah, dž.š., je objavio: ”Vjernici su uistinu braća, zato izmirite vaša dva brata.” (El-Hudžurat, 10.) To je veličanstveni princip koji je dokinuo sve podjele na temelju klasne, rasne i nacionalne pripadnosti te ujedinio i vezivao ljudska srca na temelju vjere u jednog Boga, Allaha, dž.š.

Koliko je to bratstvo bitno svjedoče riječi Abdullaha ibn Omera: ”Kada bih sav svoj imetak podijelio u ime Allaha te neprestano postio i klanjao, a ne bih osjećao ljubav prema muslimanima, ne bi mi ništa koristio moj post i moja sadaka kod Allaha.”

Zatim, islam je proklamovao da u imanju imućnih ima dio koji pripada siromašnima, a naši gradovi pružaju primjere istovremene obijesne raskoši i bezgranične bijede. Tako nije bilo kad je islam uređivao život u muslimanskom društvu. Kada su muhadžiri iz Mekke došli u Medinu, ensarije su sve podijelili sa njima. Čak i onda kada su živjeli u oskudici, oni su posljednji zalogaj dijelili sa drugima.

Islam naređuje dobročinstvo prema komšiji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Nije musliman onaj ko prenoći sit dok je njegov komšija gladan.” Prenosi se od Mudžahida da je rekao: ”Bio sam kod Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., kada je naredio slugi da zakolje ovcu i podijeli je kao sadaku, pa mu je rekao: ‘Počni dijeliti meso od našeg komšije Židova.’ Sluga je začuđeno upitao: ‘Zar da njemu udijelim prije nego muslimanima?’ Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., odgovorio mu je: ‘Da, tako nas je naučio Muhammed, s.a.v.s.”’ (Imam Buharija, Edebul-mufred).

Šta ćete raditi kad vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u grijehu i razvratu?

Islam je zabranio društvena zla kao što su prostitucija, homoseksualizam, droga, alkohol, kamata, a to se sve pojavilo među muslimanima, ostavljajući pustoš na porodičnom i društvenom planu.

U jednoj predaji dolazi: ”Šta ćete raditi kad vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u griješenju i razvratu?” Upitali su: ”Zar će se to desiti?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su ashabi? Odgovorio je: ”Kada ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo.” Ashabi su rekli: ”A zar će se to desiti?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su? Odgovorio je: ”Kada dobro budete smatrali zlom a zlo dobrim.” Upitali su: ”A zar će doći takvo vrijeme?” Odgovorio je: ”Hoće i gore od toga.” ”A šta je gore od toga?”, upitali su? Rekao je: ”Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro.”

Islam zagovara istinske vrijednosti i moral, tj. one vrijednosti koje u čovjeku razvijaju dimenziju ljudskosti  i ne dozvoljavaju mu da se srozava na nivo animalnog. Kada osnovna ćelija društva-porodica, bude uređena na principu ”posebnosti” među supružnicima i kada njen osnovni zadatak bude odgoj mlade generacije, onda će takvo društvo biti prosperitetno.

Međutim, kada slobodni intimni odnosi i vanbračno rađanje djece budu odrednice jednoga društva i kada odnosi među spolovima budu zasnivani na požudi, avanturizmu i strasti, a ne na dužnosti i prirodnoj podjeli poslova u porodici; kada osnovna zadaća žene bude kinđurenje i zavođenje, kada svoju energiju bude trošila u ”materijalnoj proizvodnji”, a ne u ”proizvodnji čovječnosti”, tada će to društvo predstavljati ”civilizacijsku nazadnost”.

Naš opstanak je u vrijednostima islama

Naš opstanak na ovim prostorima jeste upravo u vrijednostima naše vjere, u jedinstvu, poštenju, nauci, radinosti, pravednosti, međusobnom potpomaganju, brizi za nemoćne, slabe i siromašne. Musliman i muslimanka moraju u svojoj sredini da se bore protiv bilo kakve nepravde, i nipošto ne bi smjeli učestvovati ili saučestvovati u nasilju i oduzimanju tuđih prava ma kakve pare ili benificije im se nudile i ma kakvu poziciju imali. Allah, dž.š., objavio je: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje, da pouku primite On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90.)

Svi smo dužni da pozivamo u dobro i ukazujemo na zlo i grijehe, onoliko koliko možemo, ali to mora biti na najljepši način, uz samilost i razumijevanje prema svakom čovjeku, pa čak i prema onima koji se služe grubostima, ružnim riječima i omalovažavanjem. Onako kako nas uči Kur'an: ”Na put svoga Gospodara pozivaj mudro i lijepim savjetom i sa njima na najljepši način raspravljaj.” (En-Nahl, 125.)

Dobročinstvo i lijep postupak pozitivno utječu na ljude i mijenjaju ih iz temelja. U toku žestoke kampanje protiv islama i Muhammeda, s.a.v.s., on je naišao pored jedne starice koja je živjela sama, pa joj je donio drva i pomogao oko kućnih poslova. Nakon toga ona mu je rekla: ”Ti si uistinu plemenit čovjek, zato te želim upozoriti da ni slučajno ne nasjedaš na priče i pozive onog čovjeka iz Mekke koji sebe naziva poslanikom.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ju je: ”Majko, bi li voljela upoznati tog čovjeka?” Odgovorila je: ”Svakako, i znam kako bih se ponijela prema njemu.” Tada je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Ja sam taj čovjek, ja sam posljednji Allahov Poslanik.” Starica je istog trenutka izgovorila šehadet i primila islam.

Musliman ne smije biti grub, isključiv i netolerantan. Naša lična karta i naš pečat je islam. On predstavlja naša krila pomoću kojih se možemo vinuti u visine, izdići se iznad prolaznosti dunjaluka, biti lijep uzor drugima i ostaviti lijep spomen iza sebe. Uzvišenost i veličinu islama potvrdili su i mnogi nemuslimani, pa i najljući protivnici. Ostat će upamćene riječi mušričkog vođe u Mekki, Velida ibn Mugire, koji je umro kao nevjernik, ali je zadivljen i očaran slušanjem Kur'ana i veličanstvenih kur'anskih poruka i istina, rekao: ”Islam nadvisuje sve, a njega ništa nadvisiti ne može.” 

Zato nikada ne zaboravimo da je sreća i prosperitet u vraćanju Božijoj Objavi i uputi kao jedinom pravom izvoru snage i ponosa, nauke, kulture i napretka, kako je to primijetio veliki halifa Omer, r.a., kada je rekao: ”Mi smo narod kojem je Allah dao ponos u islamu, i kad god budemo tražili ponos mimo islama bit ćemo poniženi.”