Piše: Sead Zubanović
Ovih dana iznenađujuće veliki broj građana hrvatske nacionalnosti prijavljuju svoje mjesto boravka u Sarajevu. Svi oni dolaze u naš glavni grad da opslužuju dvije TV stanice sa hrvatskim predznakom. Jedna stiže iz Mostara, a druga iz Kiseljaka. Na mig iz vrha katoličke crkve reagovao je veliki broj uspješnih poduzetnika, većinom iz Hercegovine, i svojim donacijama od po trideset tisuća bosanskih maraka omogućen je ovaj, ne samo za naše prilike, veliki i veoma skupi poduhvat. Radovi na infrastrukturi studija privode se kraju, dok se istovremeno riješava stambeno pitanje uposlenika tih televizija, novih žitelja grada Sarajeva.
Što se tiče građana BiH srpske nacionalnosti, oni sa informisanjem nikada nisu ni imali problema. RTS-ovi, Pinkovi i ini TV kanali velikosrpske provincijencije u funkciji su bili već tokom agresije i „opravdali“ svojom ratnohuškačkom propagandom svaki dinar koji su dobili. Ogromnu moralnu i materijalnu podršku takođe su imali, i još uvijek neupitno imaju, u vrhu Srpske pravoslavne crkve.
A, kako stoje stvari što se tiče Bošnjaka i njihovih nacionalnih TV kanala. Nikako. Državna televizija koju oni jedini plaćaju radi im o glavi, dodvoravajući se svojim programskim šemama i temama bosanskim političarima, pravoslavcima i katolicima iz Banja Luke i Mostara. Privatni TV servisi čiju su vlasnici Bošnjaci prave hermafroditske programe, pažljivo pazeći da se kome ne zamjere i idu kroz vrijeme pažljivo, kao da gaze po jajima! I nad portale bošnjačkog prefiksa se nadnijela velika opasnost. Zakon o terorizmu dozvoljava Ministarstvu za sigurnost da im zabrani rad kada to poželi. Zaista, Bošnjaci su informativni rat izgubili. Svjetlo na kraju tunela, MTV Igman je već protjerana iz programa par agresorskih TV operatora. I pored toga je ostala u vrhu gledanosti. Ezan je prvi razlog zbog kojeg im se otkazuje saradnja. Vjerski sadržaji i emisije protkane patriotizmom, kojih su Bošnjaci itekako željni, zatvaraju im vrata kod naših dušmana. Jedinoj televiziji koju po čitav dan može gledati cijela bošnjačka porodica, bez straha od mogućih amoralnih scena i loših poruka, kojekakvih vašarskih pjesama i trenutno vrlo modernog pesimizma, treba pomoći. Ne zbog nje, nego zbog nas. Bošnjački narod mora imati mogućnost izbora! Moramo imati bar jedan prozor u svijet, za početak. U trenutnoj situaciji niko nije više pred Bogom obavezan, od Islamske zajednice, da naišareti onima koji mogu i hoće, da sa halalom investiraju u budućnost naše djece, a i ona sama u granicama svojih mogućnosti to učini.
Da, tačno je. To je trenutno mala TV kuća. Ali, koliko su puta male skupine, Allahovom voljom, pobijedile velike skupine!
