Islamski odgoja djece: Dječije srce je čisti dragulj na kome ništa nije ugravirano

1721

Piše: Redakcija

Islamski svijet se danas nalazi u stanju naučne i tehnološke zaostalosti, razjedinjenosti i nemoći da odgovori osnovnim potrebama svojih naroda, a da ne govorimo o ispunjavanju kulturne i civilizacijske uloge kojom je zadužen. Povrh toga, islamski svijet pati od podložnosti svojim neprijateljima. Danas, kada se muslimanski svijet probudio iz dugogodišnjeg sna, uvidio je da se nalazi na začelju ljudske povorke, i da je u situaciji da hranu i ostale neophodne potrebe traži od svojih neprijatelja, te da je potpuno ovisan od njih. Ako ne dobiju hranu od neprijatelja neće imati šta jesti, ako im ne pošalju lijek neće imati čime da se liječe, a ako im ne daju oružje nisu u stanju da se naoružaju.

Sve to se dogodilo muslimanima tokom dugačkog historijskog perioda i iz više razloga, a prije svega zbog njihovog udaljavanja od Allaha, dželle šenuhu, i zapostavljanja Njegove upute koju je objavio u Kur'anu i pojasnio praksom (sunnetom) Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada su muslimani uputu Allaha, dželle šenuhu, primijenili u svojoj praksi, osvojili su cijeli svijet, od Kine na Istoku do Španije na Zapadu i od Siberije na Sjeveru do Indonezije na Jugu. To se desilo onda kada su bili primjer cijelom čovječanstvu, i na pojedinačnom i na društvenom planu, prenoseći dobro i pravdu nakon čega su mnogi narodi dobrovoljno ušli u Allahovu vjeru. Međutim, kada su se vremenom udaljili od tog pravca i potpuno ga zapostavili, došli su u situaciju u kojoj se danas nalaze.

Zapostavljanje odgoja djece

Nema sumnje da u glavne razloge zaostalosti muslimanskih naroda spada i zapostavljanje odgoja djece pravilnim islamskim odgojem. Generacije i generacije su odrasle daleko od Allahove upute, pa kada su te generacije stale na čelo muslimanskog ummeta, iznevjerile su povjereni emanet, te upropastili sebe, svoj ummet, njihovu budućnost i budućnost sljedećih naraštaja. Nažalost, naši neprijatelji su spoznali važnost odgoja djece i njihovog obrazovanja i osposobljavanja za preuzimanje uloge vođstva naroda, pa nas onda ne trebaju čuditi riječi predsjednika Amerike, Bila Klintona, koji je u svom govoru povodom izbora za predsjednika rekao: “Budućnost Amerike i njenih ustanova na vrhu ovisi o našoj sposobnosti za unapređivanjem sredstava i metoda odgoja naše djece.”

Početne premise

Nema sumnje u to da su djeca bogatstvo i budućnost svakog naroda i da su oni ljudi sutrašnjice i vođe budućnosti. Nijedan narod nije uspio i postao slavan a da nije posebnu pažnju poklanjao svojoj djeci i odgoju budućih generacija i uradio sve što je bilo u njegovoj moći da bi uspio izvesti svoje mlađe generacije u skladu sa normama i pravilima koja će im omogućiti da spremno prihvate buduće zadatke.

Obaveza odgoja djece, prije svega, pada na roditelje, jer dijete raste u njihovom okrilju, i prvo što ugleda od ovog svijeta jeste njegov stan i njegovi roditelji. U njegovoj svijesti se prije svega formira slika o životu kroz ono što od njih vidi, te njegova još slabašna ličnost poprima elemente sredine u kojoj živi. Imam Gazali kaže: “Dijete je emanet kod svojih roditelja, njegovo srce je čisti dragulj na kome ništa nije ugravirano, ali je spremno da prihvati sve što se na njemu ugravira. Pa ako se pouči dobru i na njega navikne, on će odrasti u dobru i njegovi roditelji će biti srećni sa njim i na ovom i na budućem svijetu. A ako se ono zapostavi i navikne na zlo, biće nesrećno i upropašteno, a odgovornost za njega snositi će njegovi staratelji, roditelji ili bilo ko drugi.”

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pripisuje potpunu odgovornost za odgoj djece njihovim roditeljima, i kaže: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada. Vladar je odogovoran za svoje podanike, svaki čovjek je odgovoran za svoju porodicu, žena je odgovorna za kuću svoga muža i njene ukućane, sluga je odgovoran za imetak svoga gazde… svi ste vi odgovorni za svoje stado.” (Buharija i Muslim)

Prije toga je Allah, dželle šenuhu, naredio roditeljima odgoj njihove djece i odgovornost za to njima pripisao riječima: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6) Alija Ibn Ebi Talib, tumačeći ovaj ajet kaže: “Poučite sebe i svoju porodicu dobru”, a prenosi u komentaru ovog ajeta: “čuvajte sebe kloneći se grijeha i svoje porodice tako što će te i njima zabranjivati ono što vi ne činite.” Dakle, mora se ulagati veliki trud i neprestano raditi na odgoju djece, korigovanju njihovih grešaka i navikavanju na dobro. To je put Allahovih poslanika i vjerovjesnika.

Odgovornost roditelja

Allah, dželle šenuhu, stvara dijete u “fitretu” (urođenoj vjeri), a odgovornost njegova udaljavanja od nje pada prije svega na njegove roditelje, jer su oni ti koji ga usmjeravaju i odgajaju. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Svako dijete se rađa u “fitretu” urođenoj vjeri, ali ga roditelji čine jevrejem ili međusijom ili kršćaninom.”

Imam Ibnul-Kajjim potvrđuje ovu odgovornost roditelja, pa kaže: “Ulema kaže da će Allah, dželle šenuhu, na Sudnjem danu prvo pitati roditelja za dijete, pa onda dijete za roditelja, jer kao što otac ima obaveze prema svom sinu isto tako i sin ima obaveze prema ocu. Allah, dželle šenuhu, je rekao: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim.” (El-Ankebut, 8), ali je rekao i “Sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.” (Et-Tahrim, 6). U drugom ajetu Allah, dželle šenuhu, kaže: “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite…” (En-Nisa, 36) A Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Pravedni budite prema svojoj djeci u poklonima, kao što volite da se prema vama pravedno postupa u dobročinstvu i lijepom ophođenju.” (Sahihul-džami’)

Iz navedenog se vidi da je Allahova oporuka roditeljima za njihovu djecu ispred oporuke djeci za njihove roditelje. Zato je onaj ko zapostavi odgoj svog djeteta veoma loše postupio. Nastranost većine djece dolazi zbog toga što su roditelji zapostavili njihovo poučavanje vjerskim obavezama i vjerskom odgoju. Oni su ih zapostavili dok su bili mali, pa su potpuno zalutali i postali nekorisni sebi i svojim roditeljima iako su odrasli. Ovo je sasvim prirodan rezultat zapostavljanja odgoja djece. To najbolje oslikavaju riječi jednog mladića koji je odgovorio svojim roditeljima, nakon što su ga upitali zašto im je neposlušan: “Oče moj, zapostavio si me dok sam bio mali, pa i ja tebe zapostavljam sada kada sam veliki; napustio si me dok sam bio novorođenče, pa i ja tebe napuštam tako stara.”

Odgoj djece je sličan pažnji koju zemljoradnik poklanja svom bilju. On otklanja trnje i ostale štetne biljke koje su strane usjevu kako bi on bio što bolji i pravilno se razvijaju.

 

Važnost izbora supruge

Odgoj djeteta počinje veoma rano, čak prije njegovog rođenja, izborom bračnog druga i postavljanjem kućnog života na ispravne osnove. Islamska porodica je osnovna ćelija islamskog društva, jer se islamsko društvo sastoji od mnoštva tih ćelija. U isto vrijeme porodica predstavlja jednu od tvrđava islamskog akideta (vjerovanja). Ta tvrđava mora biti učvršćena i zaštićena. Musliman je obavezan da tu tvrđavu obezbijedi iznutra i da zatvori sve prolaze, prije nego što se udalje od nje. Islamsko društvo mora imati žene muslimanke, jer one su čuvari pokoljenja koji su korijen i plod budućnosti. Zato se mora posvetiti velika pažnja odgoju žene muslimanke koja će biti u stanju formirati islamsku porodicu, a onaj ko želi zasnovati islamsku porodicu mora, prije svega, tragati za ženom koja je iskrena i čestita muslimanka.

Glavni kriterij koji se gleda kod žene jeste njena vjera, odgoj i bogobojaznost. Samo takva žena će unijeti sreću i zadovoljstvo u porodicu i njoj se može povjeriti čast, imetak i porod. Ona će ih zadojiti imanom uz mlijeko koj im daje i najljepšim ahlakom uz hranu kojom ih hrani. U hadisu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stoji: “Ženu udaju četiri stvari: ljepota, imetak, porijeklo i vjera, a ti izaberi onu koja ima vjeru, bićeš sretan.”

U drugom hadisu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Birajte svoje supruge, jer žene rađaju djecu sličnu svojoj braći i sestrama.” Izbor supruge se ubraja u prava djeteta prema roditelju, kao što je to rekao Omer, radijallahu ‘anhu, kada je upitan šta je pravo djeteta kod njegovog oca, pa je odgovorio: “Da mu izabere majku, da lijepo ime i pouči Kur'anu.”

I na koncu, hairli žena predstavlja neprocjenjivo blago za čovjeka na ovom i na budućem svijetu. Prenosi Tirmizi od Sevbana da je rekao: “Kada je objavljen ajet: “I onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu…” (Er-Tewba, 34) mi smo bili na putovanju zajedno sa Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je neko od ashaba rekao: “Ovo je objavljeno povodom zlata i srebra, kada bi znali koji je imetak najbolji, njega bi uzeli.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je na to rekao: “Najbolji imetak je jezik koji često zikr čini, srce koje zahvaljuje i hairli supruga koja pomaže svom mužu u njegovom imanu.”

A Ebu Davud prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Omeru, radijallahu ‘anhu: “Hoćeš li da te obavijestim o tome šta bi čovjek trebao da čuva kao blago: hairli ženu koju kada muž pogleda razveseli ga, kada joj nešto naredi posluša ga, a kada je odsutan od nje ona ga čuva.

Važnost majčine uloge

Majka ima najvažniju ulogu u odgoju djece, zato je neophodno da joj se posveti dovoljno pažnje, kako bi se mogla pripremiti za tu ulogu. Istinu je rekao pjesnik kada je izgovorio ove stihove: “Majka je škola koju ako pripremiš – pripremio si narod korisnih osobina.”

Zato su naši neprijatelji stavili akcenat na ženu, u svojim fizičkim i psihološkim napadima na nas. Izveli su je svojim lukavstvom iz kuće, pod izgovorom potrebe za radom i učestvovanja u izgradnji društva zajedno sa muškarcima, ali oni su je na taj način udaljili od njene osnovne uloge zbog koje je stvorena. Odvojili su je od odgoja budućih naraštaja, pa su tako poremetili cijelo društvo i razorili njegovu budućnost, onemogućivši je da izvrši svoju ulogu u odgoju djece, kojoj nije preostao niko drugi nakon što se i ona udaljila od kuće.

Uloga žene u odgoju djece i njeno nastojanje da obezbijedi mužu što mu je potrebno je uzdiže do najvećeg stupnja i time se ona ubraja u svjetske velikane. Taj njen posao odgovara po svojoj vrijednosti džihadu muuškaraca u borbi, njihovim namazima u džematu, prisustvovanju džumama i dženazama. Njen posao odgovara svim tim djelima zajedno, što je najveći dokaz istinske vrijednosti njene uloge za muslimane i islam. Imam Muslim prenosi da je Esma’, kćerka Jezidova, radijallahu ‘anha, došla Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekla mu: “Ja sam došla ispred grupe žena koje isto kažu što i ja. Allah te poslao muškarcima i ženama, pa smo te mi prihvatile i slijedile, ali mi žene smo pretežno u kućama, a ljudi su odlikovani nad nama prisustvovanjem džematima, ispraćanjem dženaza i učestvovanjem u džihadu. Kada oni odu u džihad mi im čuvamo njihove imetke i odgajamo njihovu djecu, hoćemo li onda učestvovati u nagradi sa njima, o Poslaniče?” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se okrenu prema ashabima i reče: “Jeste li čuli ijednu ženu da je postavila bolje pitanje o svojoj vjeri od ove?” Ashabi odgovoriše: “Ne, o Allahov Poslaniče.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tada reče: “Možeš ići o Esma’ i obavijestiti svoje prijateljice da lijepo postupanje žene sa njenim mužem, traženje njegovog zadovoljstva i pokornosti u onome što on od nje traži odgovara svemu što si nabrojala.”

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pohvalio žene Kurejšija zato što su se lijepo odnosile prema svojoj djeci i muževima, pa je rekao: “Najbolje žene su žene Kurejševića, one su najmilostivije prema svome djetetu dok je malo i najvernije svojim muževima.”

Nagrada za opskrbu supruge i djece

Čovjek je, i pored toga što učestvuje u odgoju djece svojim savjetima, opomenama i ukorima, dužan da materijalno pomaže ženu i djecu u procesu njihovog odgoja.

Mnogi hadisi podstiču čovjeka na trošenje imetka u opskrbi supruge i djece i ističu veliku nagradu kojom će, zbog toga, biti nagrađen. Imam Muslim prenosi da je Ebu Hurejre r.a. rekao: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Dinar koji si dao na Allahovom putu (za pomoć mudžahidima), dinar kojim si oslobodio roba, dinar kojeg si podario siromahu i dinar kojeg si potrošio na svoju porodicu, najbolji od njih je onaj koji si potrošio za svoju porodicu.” U drugom hadisu stoji: “Koliko god imetka utrošiš za svoju porodicu biti ćeš nagrađen za njega, čak i za zalogaj kog podigneš do usta svoje supruge.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je jedne prilike upitan: “Koja je sadaka najbolja?” “Sadaka onoga koji nema puno, a počni sa onima koje izdržavaš.” – odgovorio je Poslanik s.a.v.s.

Imam Ahmed prenosi sa dobrim senedom da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ono čime si nahranio sam sebe je tvoja sadaka, ono čime si nahranio svoje dijete je tvoja sadaka, ono čime si nahranio svoju suprugu je tvoja sadaka i ono čime si nahranio svoga slugu je tvoja sadaka.”

I na kraju prenosimo riječi Ibn Umera: “Dosta je čovjeku grijeha da zapostavi onoga koga je dužan opskrbiti.”

Pojedine osobine uspješnog odgajatelja

Uspješan odgajatelj treba posjedovati neophodne osobine koje će mu pomoći u ispravnom načinu odgoja. Ovdje ćemo spomenuti samo neke:

Blagost i izbjegavanje gruboće

Muslim prenosi da je Aiša r.a. rekla: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je blag i voli blagost, za blagost nagrađuje onim što neće dati za grubost, za blagost daje ono što neće dati nizašto drugo.” U drugom rivajetu stoji: “Allah je blag i u svemu voli blagost.” U trećem hadisu koji se takođe prenosi od Aiše r.a. stoji: “Blagost uljepša svaku stvar u kojoj se nađe, a svaka stvar u kojoj nema blagosti gubi na svojoj vrijednosti.”

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao Aiši r.a.: “Blago postupaj, o Aiša, jer kad Allah, dželle šenuhu, želi nekoj porodici hajr, uputi ih na blagost.” A Muslim prenosi rivajet u kome stoji: “Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.”

 

Milostivo srce

El-Bezzar prenosi od Ibni Umera da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svako stablo ima svoj plod, plod srca je dijete. Allah se neće smilovati onom ko nije milostiv prema svom djetetu. Tako mi Allaha, u Džennet neće ući onaj ko nije milostiv.” Ashabi tada rekoše: “Svi se mi smilujemo.” Reče: “Nije milost da se smilujete svome bližnjem ili prijatelju, nego je milostiv onaj koji to čini prema svim ljudima.”

Izbjegavanje srdžbe

Srdžba i nerviranje su negativne osobine u procesu odgoja. Ako čovjek uspije da savlada svoju srdžbu i ljutnju to će biti spas za njega i njegovu djecu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upozorio čovjeka koji je zatražio savjet, riječima: “Nemoj se srditi” i nekoliko puta ih ponovio. Isto tako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nije junak onaj koji savladava ljude u hrvanju, nego je junak onaj koji savlada svoju srdžbu.”

I na kraju, rezultat ovakvog odgoja je radosna vijest koju nam je prenio Buharija od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Povećat će se deredža umrlom nakon njegove smrti, pa će upitati: “Gospodaru moj, šta je ovo?” Odgovoriće mu: “Tvoje dijete ti je zatražilo oprost kod Allaha.”