SAFF

Islamsko bankarstvo i trgovina

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: mr. Muhamed Emšo

Prilikom susretanja sa pojmom islamsko finansiranje ili islamsko bankarstvo, mnogi u Bosni i Hercegovini, kao i mnogi u svijetu, će vjerovatno zastati i pokušati sebi da predstave šta je to. Čak, ako su ranije i čuli o murabeha kuporodaji, ipak neće imati jasnu predstavu kako se ona može primjenjivati u bankarskom poslovanju kao jedan od instrumenata ili modela finansiranja islamskog bankarstva.

Pojam islama kao vjere svima je manje-više poznat, ali islamsko bankarstvo…? Čak će neki ići i dotle da se zapitaju da li je uopće moguće povezati pojmove „islam“ i „bankarstvo“, jer bankarstvo kakvo oni poznaju je zasnovano na kamati, dok je u islamu kamata najstrožije zabranjena.

S druge strane, u posljednje vrijeme sve se više može čuti da se islamsko bankarstvo afirmativno spominje u raznim krugovima, posebno otkako je prisutna aktuelna svjetska recesija. Čak je i papa Benedikt XVI prije nekoliko godina preporučio komercijalnim bankama da se ugledaju na principe islamskih financija, odnosno islamskog bankarstva. Drugačija načela na kojima počiva islamsko bankarstvo pokazala su da je takav tip banaka otporan na financijsku krizu. Naime, skoro nijedna islamska banka nije zabilježila gubitke tokom krize.

Sam naziv nas upućuje na to da se islamsko bankarstvo temelji na postulatima vjere islama, koja propagira moralne i etičke vrijednosti u poslovanju. Svakako, to nikako ne znači da je ono rezervisano isključivo samo za muslimane. Naprotiv, ono je otvoreno za sve. Poslovati po moralnim i etičkim principima islamskog bankarstva mogu svi oni koji drže do takvih principa, bez obzira da li su ili nisu muslimani. Prema tome, svako onaj čije je finansiranje zasnovano na realnim dobrima koja imaju stvarnu upotrebnu vrijednost sama po sebi, ko se usteže korištenja kamate u bilo kojem obliku, ko je spreman da u svome poslovanju bude poduzetnik koji može ostvariti kako dobit tako i gubitak, odnosno, da u tom smislu snosi i određeni rizik, koji opet neće biti potpuno neodređen, ko nije sklon pretjerano velikom riziku zasnovanom na kocki i špekulacijama, ko ne posluje sa haram (islamom zabranjenim) proizvodima i aktivnostima, ko u svome poslovanju ispunjava svoje obavze i čiji ugovori su jasni i pravedni, za njega se može reći da posluje na principima ili načelima koja su važeća i u islamskom bankarstvu.

Iako se smatra da islamsko bankarstvo institucionalno počinje sedamdesetih godina prošlog stoljeća sa formiranjem prvih islamskih banaka u svijetu, njegova načela i principi su nastali mnogo ranije, odnosno pojavom islama. Još tada, islam je svojim propisima regulisao, između ostalog, i međuljudske odnose u poslovanju, trgovini, finansijama i slično, koji su do danas ostali aktuelni

Ako pak hoćemo da posmatramo one najdublje korijene principa islamskog bankarstva, onda bismo mogli reći da oni potječu još od samog nastanka ljudskog društva i pozitivnih vrijednosti u njemu, isto kao što se islam proteže još od prvog čovjeka i prvog poslanika na Zemlji, Adema, a.s., pa preko mnogobrojnih Božijih poslanika i vjerovjesnika koji su od Boga poslani svojim narodima, do posljednjeg od njih, Muhammeda, a.s., kojim islam dobija konačni oblik uokviren u Božiji zakon, Šerijat. Tako na primjer, kada je u pitanju načelo zabrane kamate, može se reći da je kroz historiju ono bilo itekako aktuelno. U antičkoj Grčkoj npr.

Platon je bio protiv kamatonosnog zajma, mada je priznavao postojanje kamate. Aristotel je, opet, smatrao da je novac neplodonosan i da mu tek postojanje kamate daje ta svojstva, ali je pri tom zadržao protivkamatni stav. U starom Rimu je Zakonikom XII ploča (V st.p.n.e.) bila ograničena sloboda ugovaranja kamate. Rimsko pravo je zabranjivalo naplatu kamate na kamatu. Hamurabijev Babilonski zakon sadrži odredbe o maksimalnoj visini kamatne stope koja se posuđivanjem novca može naplatiti. Po srednjovijekovnim misliocima, kao što je Toma Akvinski, postojanje kamate nije opravdano ni sa etičkog, ni sa pravnog stanovišta. Religije kao što su hinduizam, budizam, judaizam i krišćanstvo strogo su zabranjivale naplaćivanje kamate. Judeizam je zabranio uzimanje kamate od Jevreja: „i ne uzimaj kamatu od brata svog i boj se Boga, da bi tvoj brat živio s tobom, ne daji mu novac uz kamatu niti hranu svoju uz naknadu.“ (Lavijan:25) Zabrana kamate u krišćanstvu prvobitno je bila kategorična i sveobuhvatna: „Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu…“(Evanđelje po Luki VI,35). „Ako uzajmaš novca kome od mog naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata.“(Stari zavjet 22:24,25) Međutim, kasnije je ta zabrana izgubila na snazi. Na kraju, islam u potpunosti zabranjuje ovaj vid nepravednog iskorištavanja drugih ljudi. Prema tome, islamsko bankarstvo ima čvrste temelje u pozitivnim vrijednostima ljudskog društva.

Trgovina ili kupoprodaja je svakako jedna od tih pozitivnih ljudskih vrijednosti kojom ljudi na jedan pošten način koriste jedni drugima. Obzirom da je po svojoj prirodi usko vezana sa finansijama, ona je svakako nezaobilazna i u islamskom bankarstvu.

Kao poslovna djelatnost, kupoprodaja ima pohvalno mjesto u islamu. Njome se zadovoljavaju mnoge životne potrebe čovjeka, odnosno, ona predstavlja legalan način dolaska do nečega što je čovjeku potrebno, a ne posjeduje ga, i to na takav način da bude zadovoljan i prodavac i kupac. Islamska pravna nauka je definisala i tretirala brojne propise o kupoprodaji i kupoprodajnom ugovoru, a  islamski pravnici su te propise detaljno obradili. I Kur`an i sunnet afirmativno govore o ovoj djelatnosti na mnogim mjestima, a mi ćemo navesti samo neke. Allah, dž.š., u Kur`anu kaže: “A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“(El-Beqare 275)„Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete…“(El-Beqare 275) „O vijernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak…“ (En-Nisa 29) Muhammed, a.s., je kao mladić i sam bio vješt i pošten trgovac. Knjige o njegovoj biografiji bilježe da je u svojoj dvadeset i petoj godini života predvodio trgovačku karavanu u Šamu (današnja Sirija) bogate trgovkinje iz Mekke, Hatidže, r.a., te je ostvario veliki trgovački uspijeh. Neke od njegovih kasnijih izreka o trgovini su sljedeće: „Pošten trgovac biće u društvu plemenitih meleka.“ (prenosi Tirmizi) „Devet desetina opskrbe je u trgovini, a jedna desetina u stočarstvu.“ „Nagodba o kupoprodaji je slobodna stvar izbora sve dok se prodavac i kupac ne raziđu.“ (Muttefekun alejhi)

Obzirom da islam tretira kupoprodaju kao pohvalnu i preporučenu djelatnost, ne čudi onda činjenica da su islamski pravnici precizno definisali mnoštvo propisa, sastavnih elemenata, uvijeta, odredbi i svih drugih karakteristika koje se odnose na ovu značajnu i korisnu djelatnost.

Možemo izdvojiti pet osnovnih ili sastavnih elemenata kupoprodaje, a to su: 1. prodavac – mora biti razborita osoba i vlasnik onoga što prodaje, ili da od vlasnika ima dozvolu za prodaju (npr. umno poremećena osoba ne može se smatrati legalnim prodavcem), 2. kupac – takođe, razborita osoba kojoj su zakonski dozvoljene aktivnosti kupovine (npr. dijete bez dozvole staratelja ne može biti kupac i slično), 3. predmet kupoprodaje – mora biti čist i dozvoljen sa stanovišta islama, poznat kupcu (makar i po opisu), te da je njegova primopredaja moguća, 4. forma kupoprodajnog ugovora – ponuda i prihvat koji su jasno izraženi bilo riječima, određenom radnjom (npr. dodavanjem tražene robe) ili u pisanoj formi i 5. obostrano zadovoljstvo činom kupoprodaje – i kupac i prodavac moraju završiti radnju kupoprodaje sa zadovoljstvom i bez bilo kakvog oblika prisile.

Ako pri samom činu kupoprodaje bude nedostajao bilo koji od ovih njenih osnovnih elemenata, ili neki od njih ne bude zadovoljavao određene kriterije, takva kupoprodaja se ne može smatrati ispravnom sa stanovišta islama. I kupac i prodavac, prije zaključenja kupoprodajne transakcije, imaju mogućnost da postavljaju određene uvjete vezane za predmetnu kupoprodaju. Pri tome je neophodno da ti uvjeti budu valjani sa šerijatskog stanovišta.

Ovom prilikom ćemo nabrojati deset općenitih svojstava ili karakteristika koje je neophodno da zadovolji jedna, sa islamskog stanovišta ispravna kupoprodaja, a to su: predmet kupoprodaje mora postojati u trenutku kupoprodaje, predmet kupoprodaje mora biti u vlasništvu prodavca u trenutku kupoprodaje, predmet kupoprodaje mora biti u fizičkom ili konstruktivnom posjedu prodavca u momentu kupoprodaje, kupoprodaja mora biti trenutačna i apsolutna, predmet kupoprodaje mora biti imovina od vrijednosti, predmet kupoprodaje ne smije biti zabranjen (haram) sa stanovišta islama, predmet kupoprodaje mora biti potpuno utvrđen i poznat kupcu, isporuka predmeta kupoprodaje mora biti izvjesna i neovisna o nekom slučaju ili uvjetu u budućnosti, cijena mora biti izvjesna i tačno utvrđena u momentu kupoprodaje, te kupoprodaja mora biti bezuvjetna, osim ako je postavljeni uvjet poznat u trgovačkoj praksi kao dio transakcije.

Murabeha je posebna vrsta kupoprodaje u kojoj prodavac precizno navodi kupcu svoju nabavnu cijenu robe, te nakon što je na tu cijenu dodao određenu dobit, prodaje mu tu istu robu po novoj cijeni. Sama riječ murabeha nastala je od arapske riječi ribh, što na našem jeziku znači profit, dobit, te se iz toga da naslutiti da je ključna odrednica ove vrste kupoprodaje definisana dobit. Dobit u murabehi može biti dogovorena u fiksnom iznosu ili u dogovorenom procentu na nabavnu cijenu. Svi troškovi koje je prodavac imao prilikom nabavke robe, kao što su transport, carinske takse i slično, uključuju se u nabavnu cijenu. Međutim, tekući troškovi biznisa, kao što su plate radnika, najamnina poslovnog prostora i slično, ne mogu biti uračunati u nabavnu cijenu, već su oni pokriveni iz dobiti koja se dodaje na nabavnu cijenu.

Po jednoglasnom stavu sve četiri škole islamskog prava i većine muslimanskih pravnika, u Šerijatu je prodavcu dozvoljeno da odredi dvije različite cijene jedne robe, za gotovinu i za odgođeno plaćanje, gdje je cijena za odgođeno plaćanje veća od one za gotovinu. Jedini uvjet je da u trenutku stvarne kupoprodaje bude izabrana jedna od dvije opcije, kako ne bi bilo nikakve nejasnoće oko naravi same transakcije. Razlog za ovakav opravdavajući stav jeste to što novac i roba imaju različite karakteristike, te se shodno tome različito i tretiraju. Novac je sredstvo razmjene i mjera vrijednosti, i on sam po sebi nema korisnost ili upotrebnu vrijednost, te se može vršiti razmjena jedne novčane jedinice određene nominalne vrijednosti za druge novčane jedinice koje imaju istu tu nominalnu vrijednost. S druge strane, roba ima svoju korisnost sama po sebi, te je prodavac može prodavati po cijeni kojoj želi, bez obzira da li je ta cijene veća od tržišne ili nije, ako na to pristane kupac koji za tu kupovinu opet ima neke svoje razloge (npr. bolja i efikasnija usluga, blizina, povjerenje, navika, pogodniji uslovi plaćanja, itd.).

Murabeha, kao vrsta trgovine u kojoj je strankama u poslu poznat iznos trgovačke marže, i to murabeha sa odgođenim plaćanjem, našla je veliku primjenu u praktičnom poslovanju islamskih banaka. To je način finansiranja kojim današnje islamske banke plasiraju najveći dio svojih sredstava. Međutim, iako se u bankarstvu koristi kao model finansiranja, murabeha ne smije niti u jednom trenutku izgubiti svoja svojstva trgovine, kako ne bi prešla granicu koja je razdvaja od kamatonosnog kredita. S druge strane, ona mora zadovoljiti mnoge od zahtjeva i potreba koje iziskuje današnji ekonomski, finansijski i bankarski sistem. Zato je potrebno dobro poznavati šerijatske propise o murabehi, ali i njene ekonomske i bankarske mogućnosti, kako bi ona mogla maksimalno zadovoljiti potrebe i banke i klijenta, a da ne izađe iz okvira halala (dozvoljenog).

Mnoge banke i drugi finansijski subjekti u današnjem poslovnom svijetu veoma uspiješno koriste murabehu kao model finansiranja. Mogućnosti murabeha modela finansiranja, kao sigurnije i halal alternative kamatnim kreditima konvencionalnih banaka, su velike. Tamo gdje je zakonski regulator prepoznao te njene mogućnosti, murabeha je našla široku upotrebu u praktičnom bankarskom poslovanju mnogobrojnih malih i velikih banaka širom svijeta.

S druge strane, u zemljama poput naše, gdje regulatori iz raznoraznih razloga još nisu prepoznali pozitivne vrijednosti islamskog bankarstva, a samim time i murabeha modela finansiranja, ovaj model strpljivo čeka svoje vrijeme kada će konačno dobiti ravnopravne uslove i šansu da pokaže svoje velike mogućnosti. To vrijeme će zasigurno prije ili kasnije doći.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA