Istinski vjernik osjeća da je pod Allahovom zaštitom i da je siguran od svih splatki koje mu ljudi snuju

19

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kada čovjeka zadese iskušenja i nedaće na ovome svijetu, kada bude izložen ismijavanju, vrijeđanju i strahu, on zbog straha za sebe i svoju porodicu ne može da spava, niti da jede, ne može normalno da živi i funkcionira, i on traži sigurno utočište i pribježište.

A nema sigurnijeg utočišta, za onoga ko osjeća strah i nesigurnost, od Allaha i vezivanja srca za Uzvišenog Stvoritelja, jer nema niko jači, snažniji i moćniji od Njega. On je Sebe u Kur'anu nazvao El-Aziz i opisao se svojstvom ‘izzeta. Ovo Allahovo ime spomenuto je na više od 90 mjesta u Kur'anu.

El-Aziz znači: Moćni, Onaj Koji posjeduje najveću snagu, Onaj Koji je veličanstven i Koji je iznad svega. Pobjednik Koji ne može biti pobijeđen.

Allah je El-Aziz, Onaj Koji nema suparnika i ortaka, i Njemu nema niko sličan i ravan.

Allah je El-Aziz, u smislu da je neovisan od svih stvorenja i Njemu niko nikakvu štetu ne može nanijeti niti prouzrokavati, niti mu korist priskrbiti, a ljudi su svakog trena potrebni Njegove pomoći, zaštite i milosti.

U Kur'anu se Allahovo ime El-Aziz spominje najčešće uz Njegova druga lijepa imena.

Tako je Allah spojio svojstvo ‘izzeta sa hamdom – zahvalom Allahu, kao što dolazi u ajetu: ”Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1.)

Allah je svemoćni Gospodar Koji voli ljude i upućuje ih na Pravi put

Dakle, Allah je El-Aziz i zbog toga što je On voljen od ljudi, za razliku od stvorenja, odnosno od ljudi koji posjeduju ograničenu i kratkotrajnu moć i slavu na dunjaluku, ali ih drugi ljudi mrze, jer su oholi i jer im zulum čine. Allah je El-Aziz, Onaj Koji voli ljude i Koji ih upućuje na Pravi put, i iskreni vjernici Njega vole i zahvaljuju Mu na blagodatima jer znaju da su sve blagodati od Allaha.

U nekim ajetima Allah ovo ime spominje uz rahmet, milost: ”A Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.” (Eš-Šu'ara’, 9.)

Jer, iako je On svemoćan i silan, On je milostiv. Pored Svoje svemoći, On nikome zulum ne čini i Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu.

Također, Allah je spojio i spomenuo izzet uz kuvvet – moć: ”Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!’ – Allah je, zaista, moćan i silan.” (El-Mudžadele, 21.)

Allah je Svoje ime El-Aziz i svojstvo ‘izzeta i svemoći spomenuo uz svojstvo hikmeta i mudrosti, objavivši: ”Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekara, 129.)

Allah je El-Azizu-l-Hakim, kako bi vjernici znali da se u svemu onome što Allah daje, stvara i određuje, krije mudrost.

Svemoćni Allah nekada čovjeka stavi na iskušenje, dadne mu bolest, ali se u njoj krije dobro za čovjeka na oba svijeta, jer će ga možda ta bolest ili neko drugo iskušenje odvesti u okrilje Allahove milosti. On Svojom svemoći i snagom, nekome uskraćuje blagodati kako bi se takvima srca više vezivala za Allaha, i kako bi čovjek shvatio da su te blagodati, koje je čovjek posjedovao, pa mu oduzete, blagodati od Allaha.

Allah ponos i vlast daje kome hoće

Pored toga što je Allah Sebe opisao imenom El-Aziz, i svojstvom ‘izzeta, ponosa, veličine i moći, On je Onaj Koji i daje ponos i vlast kome hoće, a uskraćuje kome hoće, kao što dolazi u ajetu: ”Reci: ‘O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!”’ (Ali Imran, 26.)

Kompletan kosmos svjedoči Allahovu svemoć, svjedoči Njegovo sveznanje i mudrost, jer On je El-Aziz, On jedne uzvisuje a druge unizuje, daje ljudima vlast nakon što su bili potlačeni i poniženi, daje im pobjedu nad njihovim neprijateljem, daje im zdravlje nakon bolesti, bogatstvo nakon siromaštva.

Onaj ko nauči i spozna suštinu ovog Allahovog svojstva, neće tražiti ponos i zaštitu od bilo koga drugog osim od Allaha i kod Allaha.  Uzvišeni je objavio: ”Ako neko želi veličinu – pa – u Allaha je sva veličina!” (Fatir, 10.)

Ko traži ponos, slavu i moć kod stvorenja, njegov ponos i slava su kratkotrajni, oni traju do smrti onoga od koga traže slavu i ponos. Koliko je bilo ljudi koji su tražili slavu, moć i ponos kod stvorenja, pa su na kraju poniženi i poraženi. Jer, ”Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Er-Rahman, 26.-27.)

Onaj ko je spoznao istinski Allahovo ime El-Aziz, on osjeća da je pod Allahovom zaštitom i da je siguran od svih splatki koje mu ljudi snuju.

Ponos pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima

Onaj ko želi ponos, dostojanstvo, i, ako hoćete, slavu, ne traži ponos osim kroz pokornost Onome Koji je El-Aziz, jer ono što On posjeduje ne može se postići osim pokornošću i ibadetom samo Njemu jedinom. Sve je u Njegovoj vlasti, On svime upravlja i određuje, a sve mimo Allaha nema vrijednosti.

Onaj ko je shvatio suštinu Allahovog imena El-Aziz, njegov iman je postojan, on hoda uzdignute glave dunjalukom, ne koleba se i ne skreće sa Pravog puta i on se osim Allaha nikoga ne boji.

Fahrudin er-Razi, rekao je: ”Izzet ili ponos je srazmjeran stepenu imana.”

Imam Gazalija je rekao: ”Kome je Allah podario zadovoljstvo sa onim što mu je dao i učinio ga neovisnim od stvorenja, On mu je dao ponos i vlast, a učinit će ga ponosnim i na Ahiretu.”

Vjernika na njegovom putu ka Allahu ništa ne može pokolebati niti baciti u očaj. On se pouzdaje u Allaha i kod Njega traži zaštitu i ponos, jer ponos pripada Allahu i Poslaniku i vjernicima, kako je to lucidno primijetio hazreti Omer, r.a., rekavši:  ”Mi smo narod kojem je Allah dao ponos u islamu i kad god budemo tražili ponos mimo islama, bit ćemo poniženi.”

Ako želiš ponos koji nikad ne prolazi, onda se nemoj ponositi onim što je prolazno i nemoj tražiti ponos kod običnih smrtnika, nemoj se njih bojati i zbog straha od njih i želje za dunjalučkim ugledom i slavom, nemoj napuštati stazu islama i gubiti nadu, i tako sâm sebe ponižavati.

Spominje se da je Hadžadž ibn Jusuf naredio da se ubiju trojica mladića, pa ih je emir te pokrajine pitao: ”Imate li posljednju želju prije nego budete ubijeni” Prvi je rekao: ”Ja želim da klanjam dva rekata namaza prije smrti.” Drugi je rekao: ”Ja bih volio posjetiti svoju majku da se sa njom halalim i da znam da je ona bila sa mnom zadovoljna.” Treći je rekao: ”Ja želim da mi donesete pečenu glavu od ovce i komad hljeba”, pa su mu rekli: ”Zar u ovom trenutku?” Onda je on uzeo slamku i stavio je između dva prsta i upitao: ‘Ako otvorim prste šta će biti sa slamkom?’ Rekli su: ”Past će na zemlju.” Upitao je: ”Za koliko vremena?” Rekli su: ”Za nekoliko trenutaka.” Rekao je: ”Kad ja razdvojim prste i kad slamka pođe padati na tlo, do njenog pada, Allah ima sto hiljada izlaza i izbavljenja.” ”Hajde da vidimo, pokaži nam to”, rekli su mu.” I on je razdvojio prste i slamka je padala na zemlju, a sa vrata mesdžida je neko doviknuo: ”Umro je Hadžadž!”

Ne postoji situacija na dunjaluku a da nema izlaza iz nje, samo što neki posmatraju to iz uske dunjalučke perspektive, iz perspektive vidljivog, materijalnog svijeta, a neki iz perspektive gajba, nevidljivog svijeta.

Ebu Bekr u pećini govori Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok se mušrici nalaze na ulazu u pećinu: ”Da se sagnu vidjeli bi nas.” To je posmatranje iz dunjalučke perpsektive i to je istina, naravno, da se bilo ko od mušrika sagnuo ugledao bi ih. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,koji je stvari posmatrao iz perspektive gajba, na Ebu Bekrovu konstataciju odgovara riječima: ”Ne boj se! Allah je sa nama.”

Prenosi se da je Ebu Ejub el-Sihtijani putovao na lađi sa skupinom ljudi i u jednom trenutku je naišla oluja i lađa se zaljulala, pa u se ljudi prepali, a El-Sihtijani je mirno sjedio. Neki od njih su mu prišli i rekli: ”Zar ne vidiš šta se dešava, zar nećeš uputiti dovu Allahu da nas spasi?!” Tada je on podigao ruke i proučio dovu: ”Allahu dragi, pokazao si nam Svoju moć, pokaži nam i Svoju milost.” I more se smirilo.

Ponos, slava i snaga su u srcu, a ne u tijelu. Koliko je onih koji su mučeni fizički, ali su živjeli i žive ponosno, i onih koji žive poniženo a uživaju sve blagodati dunjaluka. Uzvišeni Allah, objavio je: ”A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli.  

I samo su govorili: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!’ 

I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onome svijetu dat će im nagradu veću nego što su zaslužili – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Ali Imran, 146.-148.)

Oni su tražili ponos kod Allaha, pa im je Alah podario ponos, pouzdali su se u Njegovu snagu i svemoć i On ih je zaštitio i podario im pobjedu, tražili su oprost od Allaha i On im je oprostio i opskrbio ih dunjalučkom i ahiretskom nagradom.

Stoga, osloni se na Allaha i pouzdaj se u Silnog i Milostivog. Bez njegove odredbe niko ti ništa ne može priskrbiti niti uskratiti. Pouzdaj se u Onoga Koji će ti podariti snagu i ponos koji nikad ne prestaje, jer je On objavio: ”A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.” (El-Munafikun, 8.)