Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iz kur'anske priče o Merjemi bint Imran, a.s., saznao sam da se zakonitosti u kosmosu odnose na ljude, a ne na Allaha, dž.š., i da Svemogući postavlja zakone u svemiru da upravlja njime, a ne da se tim zakonitostima ograniči Njegova moć, Uzvišen je On i visoko iznad onoga što Mu ljudi pripisuju. I kao što je Allah, dž.š., stvorio Adema bez oca i majke, a Havu je stvorio od Ademovog rebra, tako je Merjeminog sina Isaa, a.s., stvorio bez biološkog oca, da ljudima bude jasan ajet i znak Allahove svemoći i veličine.
Iz kur'anske priče o Merjemi, a.s., naučio sam da je dova roditelja ”strelica” koja uvijek pogađa cilj, odnosno, to je dova koju Allah uslišava, pa ne bismo smjeli doviti za našu djecu osim ono što je dobro. Dok je Merjema bila još u kolijevci, njezina majka je učila dovu: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 36.) Zbog toga šejtan nije mogao prići Merjemi ni njezinom sinu Isau, a.s., kojeg je Allah učinio Svojim odabranim poslanikom.
Iz priče o Merjemi, a.s., saznao sam da se srca čiste i glačaju u mihrabima (džamijama) i na serdžadama za namaz, i da ih, shodno njihovom vezivanju za tesbih i dovu, Allah učvršćuje i priprema da promijenu svijet, kao što dolazi u ajetu: ”O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!” (Ali Imran, 43.)
Iz kur'anske priče o Merjemi, a.s., naučio sam da se vjernik, u svakoj situaciji, najprije boji Allaha i da je kod njega bogobojaznost ispred svega. Kad je Merjema vidjela meleka Džibrila, a.s., u liku savršenog muškarca, prve riječi koje je izgovorila bile su: “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” (Merjem, 18.) U tom trenutku nije joj naumpao Zekerijja, a.s., koji se brinuo o njoj i koji ju je odgajao, niti svećenici koji s svoja pera od trske pobacali da vide ko će se od njih brinuti o Merjemi. Takvo je stanje iskrenog vjernika, u svakom trenutku i u svim situacijama, prvo mu je na umu Allah, pa onda ljudi.
Iz priče o Merjemi, a.s., saznao sam da čovjek ostaje ljudsko biće bez obzira koliki stepen imana dostigao. Prvo što je Merjema, a.s., rekla nakon što je rodila sina Isaa, a.s., bilo je: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” (Merjem, 23.) Griješe oni koji misle da vjerovanje (iman) od ljudi čini meleke koji se ne boje, ne brinu, ne trpe, ne tuguju i sl. Vjera nas samo nadahnjuje, čini da bolje razumijemo život, čini nas osjećajnijim i odgovornijim, a Merjema, a.s., poželjela je smrt nakon što je rodila, samo zato što je znala šta je čeka kad dođe sa svojim djetetom pred svoj narod.
Iz kur'anske priče o Merjemi, a.s., naučio sam da je ovaj svijet mjesto uzročno-posljedičnih veza i zakonitosti, i da je Allah ikoga učinio neovisnim od tih zakonitosti, onda bi učinio Merjemu, a.s., u trenutku kada je bila na vrhuncu slabosti i iznemoglosti zbog poroda. Ali, uprkos tome, Allah joj naređuje: ”Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.” (Merjem, 25.) Allah zna da ona ne može zatresti palmino stablo, ali nas na taj način podučava da se trudimo koliko god možemo, kao što nas uči da vjerujemo da naš trud sâm po sebi neće povećati našu opskrbu, niti će izostanak truda smanjiti opskrbu, već je poenta u tome da se skrene pažnja na činjenicu da dunjaluk nije stvoren bez svrhe i nije prepušten sâm sebi, nego da opstoji na zakonitostima koje je Allah odredio.
Iz priče o Merjemi, a.s., naučio sam da mi ponekad šutimo ne zbog slabosti i nemoći, nego zato što nekima ljudima ne vrijedi govoriti bez obzira šta im rekli. Ljudi ponekad čuju samo ono što žele, pa je zato Merjema, a.s., kad je došla svome narodu noseći sina Isaa, a.s., kojeg je rodila kao djevica, samo rekla: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” (Merjem, 26.)
Iz kur'anske priče o Merjemi, a.s., naučio sam da se sa problemima trebam suočavati smireno i odmjereno, da ja ne mogu okrenuti dunjaluk naglavačke, te da ako imam neki problem u životu, ne trebam cijeli život gledati kao problem. Bez obzira na sve ono što je snašlo Merjemu, a.s., zanijela je i rodila dječaka kao djevica, zbog čega ju je kasnije njezin narod oklevetao i vrijeđao, Allah joj naređuje da sve to baci za leđa i da živi svoj trenutak života i uživa u njemu, pa joj objavljuje: ”Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!” (Merjem, 25.-26.)
Iz kur'anske priče o Merjemi, a.s., saznao sam da olakšanje dolazi odakle se čovjek i ne nada i da su zakoni koje je Allah uspostavio i odredio trajni. Znaj za Allaha u lahkoći, Allah će znati za tebe u teškoći i nevolji. Niko na zemlji, uključujući i Merjemu, a.s., nije mogao zamisliti da će novorođenče zastupati i braniti svoju majku pred sudom nemilosrdne svjetine, da će ućutkati sve njihove jezike i iznijeti dokaze o Merjeminoj, a.s., nevinosti i čistoći.
Iz priče o Merjemi, a.s., naučio sam da čovjek neće biti istinski slobodan osim ako je Allahov rob. Akida (vjerovanje) je čovjekov identitet, tevhid (monoteizam) je njegova nacionalnost, a potvrđivanje robovanja i obožavanja samo Allaha, dž.š., jedina karta za Džennet. Okupljeni narod čekao je da čuje koji je to identitet i nacionalnost Merjeminog sina Isaa, a.s., pa im je novorođenče jasno obznanilo i reklo:“Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” (Merjem, 30.-33.)
