Jedan dan u životu mladih mosulskih berača željeza

556

Piše: Abdullah Nasup

Neka od najsiromašnije djece  u Mosulu prodaju komade metala koje sakupljaju po ruševina ratom razorenog Starog grada u Mosulu.

„Ovdje nas radi 25”, kaže devetogodišnji dječak Hamoudi dok čuči na tlu i razvlači kablove elektroničkih aparata za domaćinstvo.

Za sto kilograma prikupljenog otpada dobiju 5.000 iračkih dinara, što je oko 4 američka dolara.

Dječaci, u dobi od sedam do četrnaest godina, kažu da rade za čovjeka u tridesetim godinama. Kažu da se posebno plaše samoubilačkih pojaseva koji se mogu naći u ruševinama.

„Postoje tijela posvuda u kućama”, kaže desetogodišnji Ahmed. „Vidite, ovdje je mrtvi ISIL-ovac.” Pokazuje rukom na leš u ruševinama, koji je identificiran kao pripadnik ISIL-a zbog vojne uniforme.

„Radimo ovdje jer nemamo novaca i nema drugog izbora”, tiho govori Omar, koji ima 14 godina, dok mlađi dječaci trče okolo, smijući se i bacajući neželjene stvari u stranu.

„Ne postoji drugi izbor za nas, nikakav drugi posao”, kaže Husein, (20 godina). „Svako od nas ovdje izgubio je nekoga. Moja je majka umrla, a ja sam jedini u porodici koji može da radi.”

Motaz (11 godina), kaže da je njegov otac poginuo u ratu i da je on jedini hranitelj u porodici. „Svi smo morali napustiti školu da bismo privređivali. Nužda nas je natjerala na to. Nemamo izbora”, kaže on, bacajući odabrane otpadke s vrha srušene zgrade dolje na cestu, gdje konji zavezani za drvena kolica stoje na čekanju. „Ne želimo da se vratimo u školu. Zašto bi smo?” dodaje.

Ovi momci rade za sebe i zarade duplo više nego dječaci koji rade za nekoga.

Trenutna situacija u Mosulu, gdje su zbog teških ekonomskih prilika djeca prisiljena da sakupljaju željezo i drugi otpad u opasnim ruševinama, i gdje stanovnici samostalno finansiraju obnovu svojih stanova, odražava rasprostranjene lokalne tvrdnje da iračka vlada ne uspijeva adekvatno podržati obnovu grada.

Zgrade širom Mosula i dalje su pune raznih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Ipak, rad se nastavlja.