Kada neko od Arapa dođe u Bosnu i Hercegovinu sa svojim parama, da pokrene neki biznis, odmah je suočen sa brojnim iskušenjima. Prvo na aerodoromu osjeti da nije dobro došao u BiH. Kada napusti aerodrom i krene ka željenoj bosanskoj adresi primjeti da ga prate obavještajci. Nakon što odmori, sretne se sa domaćinom, ode u banku da podigne novac i doživi pravi šok. Čim traži malo više novca odmah se pale svi alarmi a najčešće uopće ne može podići svoj novac i biva podvrgnut raznim sumnjičenjima i još raznijim istragama. Ako, nakon svih iskušenja, ipak ostane i pokuša pokrenuti biznis onda se suočava sa drugim setom prepreka. Tada se pojavljuje domaća konkurencija koja je spremna na sve. Taj nesretni Arap ima velike šanse da završi na naslovnici Dnevnog avaza sa naslovom da je opasni terorista. Ako ne uspiju sve vrste pritisaka tada uskaču obavještajci koji u tajnosti posjete Arapa iz ove priče i otvoreno mu prijete da će završiti na neželjenom mjestu ako ostane u BiH.
Ovo su, otprilike, uslovi za privlačenje arapskih eura i dolara. Ovakve uslove za privlačenje stranih investicija napravili su ljudi kao što je Zlatko Lagumdžija, Fahrudin Radončić, Sulejman Tihić, većina drugih bošnjačkih političara i svi ostali srpsko – hrvatski političari. To su isti oni koji se ovih dana, ko fol, ibrete kako to Arapi odnesoše milijarde dolara u Srbiju a u Bosnu ništa.
