Lahko je održati vatreni govor u povratničkom džematu, a nakon obilnog ručka vratiti se svojoj porodici u Federaciju, a povratnike ostavimo da u mraku čekaju sljedeće jutro.
Lahko je kritikovati druge zašto ne dolaze na vjerska predavanja i druge kulturne manifestacije, a mi se na istim pojavimo samo ako smo plaćeni da soliramo ili da održimo predavanje.
Lahko je doći ispred OHR -a i skandirati parole da bošnjačka djeca i njihovi roditelji moraju da imaju sva prava u manjem BH entitetu, a kad osjetimo zamor glasnih žica ili nam se istroši baterija na telefonu zbog konstantnog slikanja, idemo svojim kućama u tople sobe a njih ostavimo ispod šatora.
Lahko je savjetovati povratnike da treba da drže krave, ovce, koze i da samo tako mogu opstati na svojim ognjištima, a mi pijemo mlijeko iz tetrapaka koje je proizvedeno u Sloveniji ili Srbiji i kravu volimo vidjeti samo na slici ili eventualno u Pionirskoj dolini.
Lahko je huškati žrtve kako treba o zločinima i dželatima javno da govore u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči, Brčkom, Banjaluci, a mi to sve apelujemo sa bezbjedne udaljenosti u Švedskoj, Njemačkoj,Austriji ili Americi.
Lahko je govoriti kako se može lijepo živjeti od 300 km ako se lijepo rasporedi, a mi toliko potrošimo svaki mjesec na kafice i na zakup sportskih objekata a sve zbog rekreacije da nebi ”zakržljali” od silnog rada.
Lahko je govoriti o ljepoti volonterskog rada i rada za dobrobit zajednice, a mi za taj isti ”rad” za dobrobit zajednice uredno primamo platu.
Ono što nam se čini da je lahko, postane teško u momentu kada to treba da pokažemo vlastitim primjerom!!
Molim Allaha dž.š. da nas uputi na pravi put, i da nas pomogne u nastojanju da budemo dobar primjer drugima.
Amin!!!
