Kada poželiš učiniti grijeh, učini to na mjestu gdje te Allah ne vidi

678

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je Ibrahim ibn Edhem rekao: ”Tražite znanje radi djela, jer mnogo je ljudi koji posjeduju znanje poput brda, a djela im poput zrna gorušice.”[1]

Neki čovjek se žalio Ibrahimu ibn Edhemu na mnogobrojnost porodice, a malo nafake, pa mu je Ibrahim ibn Edhem rekao: ”Pošalji meni svako dijete kojem Allah nije odredio nafaku.” I čovjek je ušutio.[2]

Ibrahim ibn Bišar, priča: ”Boravio sam sa Ibrahimom ibn Edhemom u gradu Tarablusu, a sa sobom sam imao samo dva somuna za nas dvojicu. U jednom trenutku naišao je siromah i tražio od mene somune, pa mi je Ibrahim ibn Edhem rekao: ‘Podaj mu somune!’ Ja sam se dvoumio, a on mi je rekao: ‘Šta je s tobom, podaj mu somune!’ Dao sam siromahu somune, čudeći se postupku Ibrahima ibn Edhema koji je znao da više nemamo ništa za jelo. Primijetio je to Ibrahim pa mi je rekao: ‘Znaj da ćeš sutra naći ono što do sada nisi. Naći ćeš sutra, na Sudnjem danu, ono što si udijelio, a nećeš naći ono što si ostavio iza sebe, pa se pripremi za susret sa Allahom, jer ne znaš kada će te iznenaditi Allahova odredba.”'[3]

Neki je čovjek sreo Ibrahima ibn Edhema i rekao mu: ”Ja želim da ti poklonim ovaj ogrtač, pa primi hediju od mene.” Ibrahim ibn Edhem mu je rekao: ”Ako si bogat, uzet ću tvoj ogrtač, a ako si siromah neću ga uzeti.” Čovjek je odgovorio: ”Ja sam bogat.” Onda ga je Ibrahim ibn Edhem upitao: ”Koliko iznosi tvoje bogatstvo?” Odgovorio je: ”Dvije hiljade zlatnika.” Ponovo ga je upitao: ”A da li bi želio da imaš četiri hiljade zlatnika?” ”Da”, odgovorio je čovjek. Tada mu je Ibrahim ibn Edhem rekao: ”To znači da si ti siromah a ne bogataš. Neću uzeti tvoj ogrtač.”[4]

Ibrahim ibn Edhem je pozvan na jedno sijelo, pa kada je došao među ljude oni su počeli ogovarati druge muslimane, a onda im je Ibrahim rekao: ”Kod nas je običaj da se meso jede nakon pogače, a vi ste odmah počeli sa mesom.”[5]

Ljudi su tražili od Ibrahima ibn Edhema da ih posavjetuje i da im nešto korisno oporuči, pa im je Ibrahim rekao: ”Kada vidite da su ljudi zauzeti dunjalukom, vi sebe zaposlite djelima Ahireta; kada ljudi budu zauzeti ukrašavanjem svoje vanjštine, vi budite zauzeti ukrašvanjem svoje nutrine; kada ljudi budu zauzeti obrađivanjem zemlje i izgradnjom dvoraca, vi budite zauzeti izgradnjom posljednjeg staništa; Kada ljudi budu zauzeti služenju stvorenjima, vi budite zauzeti služenjem Stvortelju; kada ljudi budu zauzeti istraživanjem tuđih mahana, vi budite zauzeti istraživanjem svojih mahana; uzmite od dunjaluka poputninu koja će vam biti dovoljna za Ahiret, jer dunjaluk je ahiretska njiva.”[6]

Rekao je Vuhejb ibn Vird: ”Ne budi od onih koji javno proklinju šejtana, a u tajnosti sa njim prijateljuju.”[7]

Prenosi se da je Zun-Nun el-Misri, rekao: ”Pokvarenost dolazi zbog šestero: zbog nedostatka nijeta za činjenje djela koja donose korist na Ahiretu, zbog toga što su ljudska tijela postala zalog strastima, zbog toga što je ljude nadvladala duga nada i pored kratkoće dunjalučkog života, zbog toga što su dali prednost zadovoljstvu ljudi nad zadovoljstvom Stvoritelja, zbog toga što slijede svoje hirove, a okrenuli su leđa sunnetu, zbog toga što su malobrojnost grijeha prvih generacija uzeli kao olakšavajuću okolnost za sebe i svoje griješenje, a zakopali su i zaboravili mnoge njihove vrline i dobra djela.”[8]

Prenosi se da je Hatim el-Esam, rekao: ”Neka te ne obmanjuje ljepota i dobrota nekog mjesta na dunjaluku, ta ne postoji ljepše i bolje mjesto od Dženneta, pa je Adema u Džennetu snašlo ono što ga je snašlo. Ne obmanjuj se mnoštvom ibadeta, ta Iblisa je nakon dugog perioda ibadeta i pokornosti snašlo ono što ga je snašlo. Ne obmanjuj se količinom znanja, ta Bel'am ibn Baura je poznavao najuzvišenije Allahovo ime, pa vidi šta ga je snašlo (Allah ga u Kur'anu opisuje kao psa koji stalno dahće, nakon što je, zbog dunjalučkih blagodati, napustio Pravi put). Ne obmanjuj se gledanjem i poznavanjem dobrih i pobožnih ljudi, ta nema boljeg niti pobožnijeg čovjeka od Muhammeda, s.a.v.s., pa njegovoj rodbini (koja nije primila islam) ništa nije pomoglo to što su ga vidjeli i poznavali.”[9]

Rekao je također: ”Kada bi neki pobožan i ugledan čovjek sjedio pored tebe i zapisivao ono što govoriš, ti bi sigurno pazio šta ćeš govoriti. A tvoj govor se svakodnevno izlaže Allahu, a opet ne paziš šta govoriš.”[10]

Neki čovjek tražio od Hatima el-Esama da ga posavjetuje, pa mu je Hatim el-Esam rekao: ”Kada poželiš učiniti grijeh, učini to na mjestu gdje te Allah ne vidi.”[11]

[1] Tabekatul-kubra, I/59.

[2] El-Bidaje ven-nihaje, X/162.

[3] Ez-Zuhd el-kebir, str. 224.

[4] El-Bidaje ven-nihaje, X/158.

[5] Risala el-kušejrija, str. 64.

[6] Semirul-mu'minin,  str. 18-19.

[7] Sifetu safve, II/552.

[8] Risala el-kušejrijja, str. 54.

[9] Ibid., str. 67.

[10] Sifetu safve, IV/389.

[11] Hiljetul-evlija, VIII/83.