Kako je Asad nadmudrio Erdogana u igri oko „kurdskog pitanja“

2528

Piše: Abdullah Nasup

Nakon turske objave da će formirati sugurnosnu zonu na sjeveru Sirije, duž tursko-sirijske granice, kako bi se neutralizirala opasnost od kurdskih terorista za nacionalnu sigurnost Turske, zapodjenule su se medijske rasprave i analize tursko-sirijskih odnosa u svjetlu najnovijeg razvoja događaja u vezi „kurdskog pitanja“.

Analize uglavnom završavaju zaključkom da će od trenutnog kurdsko-turskog sukoba najviše profitirati Asad. Svaki korak koji Turska poduzima u Siriji odvija se uz kooridinaciju sa sirijskim režimom i uz odobrenje njegovih saveznika Rusa, te Amerikanaca, tako da Turska ne bi najavila uspostavljanje sigurne zone, da nije dobila njihovo odobrenje. Negodovanje režima zbog te najave je samo diplomatska predstava za lokalni auditorij s ciljem prikrivanja zakulisne saradnje, smatraju neki analitičari. Naročito stoga što je sirijski režim upoznat sa svakim korakom koji će Turska poduzetio i svjestan je da sve što Turska radi u Siriji ide sirijskom režimu u prilog.

Valja priznati da je sirijski režim vješto iskoristio kurdsko pitanje u igri sa Turskom. Na početku je Asadov režim iskristio Kurde protiv narodne revolucije, a kada su počeli da ispoljavaju separatističke namjere, Asadov režim ih je prepustio Turskoj mirno posmatrajući razvoj događaja, svjestan da Turska neće dozvoliti nikakav separatizam sirijskih Kurda.

Mnogi su se smijali kada je Bešar Al-Džaferi, ambasador sirijskog režima pri UN-u, poručio Kurdima: „Popijte panadol i zaboravite na otcjepljenje.“ No, sada je mnogima jasno da je bio itekako svjestan šta govori.

Turska je objavila da će duž svoje granice uspostaviti sigurnosnu zonu unutar Sirije široku oko trideset kilometara i dugu oko 400, a to je jasan pokazatelj da je Asadov režim uspio odvratiti Tursku od borbe protiv kurdskih separatista na sjeveru Sirije i, umjesto toga, natjerati je da prihvati sigurnosni pojas duž granice.

Turska se na različite načine umiješala u sirijski sukob, a Asadov režim joj se osvetio nametnuvši joj preokupiranost „kurdskim pitanjem“, ističe se u nekim analzima, usljed čega je Turska zapostavila svoje saveznike unutar sirijske opozicije potpuno se fokusirajući na svoj glavni problem „kurdski separatizam“ u Siriji.

Da li je sirijska opozicija sada svjesna svoje naivnosti i neupućenosti u političke igre u kojima je višestruko izigrana i iskorištena da bi preko njih drugi ostvarili svoje interese?