Kako najčešće dolazi do gibeta?

1064

Piše: Mersiha Ozturk / Saff.ba

Razlozi su, uglavnom, poznati: zavist, ponižavanje, ismijavanje, preziranje, oholost, sve to su sjemenke čiji otrovni plodovi raskidaju veze među vjernicima.

Muhammed s.a.v.s., kaže: “Nije dozvoljeno nijednom muslimanu da napusti svoga brata više od tri dana. Kad prođu tri dana, on treba da se susretne s njim i da mu nazove selam. Ako mu ovaj drugi otprimi selam, obojica će podijeliti nagradu, a ako ne otprimi, nosit će svoj grijeh, dok će onaj koji nazove selam biti oslobođen grijeha napuštanja muslimana.”

Ogovaranju obično prethodi sumnjičenje, optužbe, nepovjerenje. Allah dž.š. je to sasjekao u samom korjenu i kaže: “O, vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh.” (Prijevod značenja – El-Hudžurat, 12.)

Slijedeća etapa, nakon sumnje, jeste uhođenje, odnosno, špijuniranje. Kao što je već pomenuto, zabranjeno je petljanje u tuđe privatnosti i njihove tajne, haram je, čak i ako oni čine grijeh, sve dotle dok to čine tajno, a ne u javnosti. Kao dokaz tome uzet ćemo primjer Ukbe ibn Amirovog pisara koji kaže: “Rekao sam Ukbe ibn Amiru: – Neke naše komšije piju vino i ja sam pozvao policiju da ih pohapsi.” – On je rekao: “Nisi to trebao učiniti, nego si ih trebao nasavjetovati i upozoriti.” – Ja rekoh: “Rekao sam im da prestanu, ali me oni nisu poslušali. Ja sam onda obavijestio policiju i ona ih je pohapsila.” – Ukbe reče: “Teško tebi! Ne čini to, jer ja sam čuo Poslanika, s.a.v.s, kada kaže: “Ko sakrije sramotu drugog čovjeka, kao da je spasio živu zakopanu djevojčicu iz kabura.”

Jedan pjesnik je počinioce ovakvih radnji (uhođenja, špijuniranja i sl.) opisao kroz svoj stih gdje kaže:

“Kada čuju nešto dobro, to prešute,

ako čuju loše, razglase ga,

a ako ništa ne čuju, onda slažu.”

Allahov Poslanik s.a.v.s., opominje islamski ummet kada kaže:

“O, skupino, koji su muslimani samo na jeziku, a do čijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove sramote, jer ko istražuje sramote svoga brata muslimana, Allah dž.š. će istraživati njegove sramote, a kome Allah bude istraživao sramote, On će ga osramotiti i u njegovoj kući.”

Upravo iz tog razloga je i naređeno traženje dozvole pri ulasku u tuđu kuću. A što se toga tiče u hadisu stoji: “Ko zaviri u tuđu kuću bez izuna, stanarima te kuće je dozvoljeno da mu izbiju oko.”

Zabrana istraživanja tuđih sramota odnosi se općenito i na vladu i na pojedince, jer Muavija r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: “Zbilja ako istražuješ sramote ljudi, pokvarit ćeš ih ili ćeš ih približiti pokvarenosti.”

Oni koji vjernicima prave probleme ove prirode izazivaju Allahovu srdžbu i Allah njihova dobra djela pripiše onima koje su ogibetili, a ako nemaju dobrih djela, onda im pripiše grijehe onih koji su ogovoreni. Iskreno, spoznavši ozbiljnost ovog grijeha gibet će okusiti samo jezik totalnog neznalice.

Šta učiniti kada se nađemo u društvu gdje se ogovara?

Sigurno je, da nam nije opravdan boravak sa takvima ukoliko ne učinimo nešto u sprečavanju ogovaranja, za njihovu i ličnu dobrobit, u suprotnom Allah dž.š. kaže: “… inače bit ćete kao i oni.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 140.)

Poslanik s.a.v.s., kaže: “Onoga kod koga se ogovara njegov brat musliman, a on mu ne pomogne, iako je za to imao mogućnosti, Allah će poniziti i na ovom i na onom svijetu.”

Znači, slušajući ravnodušno kako neko ruši ugled i čast druge osobe, poistovjećujemo se sa njima.”

Zbog toga, Allahov poslanik, s.a.v.s., nam daje podstrek kada kaže: “Ko brani svoga brata koji se ogovara u njegovom odsustvu, Allahova dž.š. je obaveza da ga oslobodi vatre.”