Kamata kroz historiju

33

Piše: mr. Muhamed Emšo

Još od najstarijih vremena, evidentno je da su ljudi poznavli kamatu. Zbog negativnih posljedica koje prouzrokuje za pojedinca i društvo, kamata je kroz historiju bila, u većoj ili manjoj mjeri, ograničavana i zabranjivana.

Štete i nepravde koje prouzrokuje kamata su mnogobrojne, a ovdje ćemo navesti neke od njih:

prisvajanje tuđeg imetka na nepošten način,

izrabljuje čovjeka,

unosi među ljude neprijateljstvo, nepodnošljivost i mržnju, a sprječava ljubav, bratstvo i harmoniju,

destimuliše ulaganje u časne i poštene poslove (npr. zemljoradnja, zanatstvo, trgovina i sl.),

sprječava dobročinstvo u beskamatnom pozajmljivanju,

onaj ko uzima kamatu će, zbog njenog zuluma i nasilja, i sam kad-tad osjetiti kobne posljedice.

Grcima u antičkoj Grčkoj posuđivanje novca uz kamatu bilo je striktno zabranjeno. Aristotel nije odobravao kamatu jer je novac smatrao sterilnim.

U starom Rimu je Zakonikom XII ploča (V st.p.n.e.) bila ograničena sloboda ugovaranja kamate. Rimsko pravo je zabranjivalo naplatu kamate na kamatu.

Hamurabijev Babilonski zakon, sadrži odredbe o maksimalnoj visini kamatne stope koja se posuđivanjem novca može naplatiti.

Religije kao što su hinduizam, budizam, judaizam, krišćanstvo i islam strogo su zabranjivale naplaćivanje kamate.

Judeizam i kamata

Judeizam kao jedna od tri velike monoteističke religije, zabranio je uzimanje kamate, ali samo od Jevreja. Jevrejima je kamata bila ne samo moralna pouka, nego imperativ religije.

U Deuteronomiji (Petoj knjizi Mojsijevoj 23:20) stoji:

„Ne traži kamata od svog brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što gdje se obično traže. Od tuđinca možeš tražiti kamatu, ali od svog brata nemoj tražiti…“

„ i ne uzimaj kamatu od brata svog i boj se Boga, da bi tvoj brat živio s tobom, ne daji mu novac uz kamatu niti hranu svoju uz naknadu.“ (Lavijan:25)

Dozvola korištenja kamate u odnosu sa strancima, čini se, sudbinski je opredjelila Jevreje da se kroz cijeli Stari i Srednji vijek bave zajmom uz kamatu, što je imalo utjecaja na formiranje specifične jevrejske poslovne etike.

Kršćanstvo i kamata

Zabrana kamate u krišćanstvu prvobitno je bila kategorična i sveobuhvatna, ne izuzimajući nikog od zabrane.

„Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu…“(Evanđelje po Luki VI,35).

Prema Bibliji , vjernik pošteno stječe prihode samo radom, i novac ne smije imati mladunce.

„Ako uzajmaš novca kome od mog naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata.“ (Stari zavjet 22:24,25)

Crkveni oci su zdušno branili stav o zabrani kamate.

„Ko uzima kamate razbojništvo čini, život ne živi“(Ambrozije )

Razvoj kanonske doktrine o zajmu i kamatama prema stepenu oštrine, odnosno tolerancije, može se podjeliti u četri perioda:

period formiranja doktrine koji traje do Tome Akvinskog;

pokušaj da se učenje o kamati stavi na racionalnu podlogu (od 12. vijeka);

period u kojem se javljaju znaci tolerancije (od 13. do 14. vijeka);

period zaoštravanja borbe protiv kamate, koji traje do 1932. godine, kada dolazi do napuštanja grijeha o zelenaštvu i kapitulacije pred kapitalizmom.

Zabrana kamate u islamu

Iako je bila poznata i u historiji prije islama, zabrana kamate u islamu ima poseban značaj.

Allah dž.š. u Kur’anu najstrožije zabranjuje kamatu, npr: “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (2:275)

“O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vijernici.” (2:278)

I mnogi hadisi Muhammeda a.s. govore o zabrani kamate, npr: “Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, od koga se uzima, ko to svjedoči i ko zapisuje.”(Muslim)

Iako je termin Riba (kamata) direktno spomenut u Kur’anu, nema objašnjenja kroz sunnet Muhameda a.s. To je vjerovatno iz dva razloga:

1. Ajeti o kamati su došli pred smrt Poslanika a.s. i nije bilo prilike da ljudi traže objašnjenje.

2. Termin Riba je bio dobro poznat u vrijeme Objave i nije bilo potrebe za detaljnijim objašnjenjem. Ovo je prihvatljiviji razlog.

Uobičajeni oblici kredita koji su prethodili zabrani kamate u islamu

Čovjek proda robu drugome uz plaćanje cijene u dogovorenom periodu. Ako cijena ne bi bila plaćena u tom dogovorenom periodu, na tu cijenu bi bio dodat novi iznos (kamata) i period otplate bi se produžio.

Čovjek posudi novac drugome uz dogovor da će fiksni iznos (kamata) biti plaćen zajedno sa glavnicom u određenom periodu.

Rata kredita bi bila dogovorena između dužnika i zajmodavca, u kojoj bi se otplaćivala glavnica zajedno sa dodatim iznosom (kamatom). Ako bi bilo neophodno produženje perioda otplate, rata bi bila uvećana za produženi period. Ovako se radilo više puta, tako da je mali iznos mogao višestruko porasti. Ovu vrstu višestruke kamate Allah dž.š. je direktno zabranio u sljedećem kur’anskom ajetu: “O vijernici, ne jedite kamatu više puta udvostručenu, i Allaha se bojte da biste bili spašeni.” (3:130)

Dvije forme kamate prepoznatljive u šerijatu

1. Riba al Nesiah – davanje pozajmice uz priček, ali uz povećanje iznosa duga za određeni procenat. To je osnova za zabranu današnje kamate u finansijskim transakcijama. Ne smije se uzeti višak od glavnice u bilo kom obliku.

2. Riba al Fadl – kamata nastala pri robnoj razmjeni usljed razlike u kvalitetu ili kvantitetu robe. Poslanik a.s. je tražio da se vrijednost robe koja se mijenja izražava u novcu, a ne direktno za drugu robu.

Zabrana kamate u odnosu na namjenu kredita

Na raspravama baziranim na namjeni kredita moglo se čuti da se zabrana kamate odnosi samo na potrošačke kredite, pošto su bogataši kroz kamatu eksploatisali siromašne u njihovoj potrebi. S druge strane, posuđivanje novca u proizvodne svrhe ne treba svrstavati u istu kategoriju. – Ovo je slab argument baziran na nedostatku znanja.

Evidencije pokazuju da je u vrijeme zabrane kamate preovladavala praksa zarade na kamati kod kreditiranja komercijalnih i visokorizičnih poslova.

Dobro su zabilježena i kamatna kreditiranja za poljoprivredu. S obzirom da je ekonomija tog vremena bila primarno poljoprivredna, razuman je zaključak da su postojali kamatni krediti i za nepotrošačke svrhe i bili su predmet zabrane kamate.

U to vrijeme praktikovane su kamatonosne pozajmice za trgovačka putovanja. Nakon zabrane kamate ovakvi krediti su promjenjeni u partnerstva.

Sve ovo ukazuje da se zabrana kamate odnosi na sve kredite, bez obzira na njihovu namjenu.

Da li se riba’ odnosi samo na složenu (višestruku) kamatu?

Neki istraživači su smatrali da se zabrana kamate (riba’) odnosi samo na složenu ili višestruku kamatu, a ne i na prostu kamatu. Takvu tvrdnju su potkrijepili ajetom: “O vijernici, ne jedite kamatu više puta udvostručenu, i Allaha se bojte da biste bili spašeni.” (3:130)

Međutim, iako ovaj ajet posebno ističe višestruku kamatu, on se ne može vaditi iz konteksta. Krajnja indikacija je da je kamata neprihvatljiva u bilo kojem obliku i na bilo kojem nivou.

Tome u prilog idu i svi ostali ajeti i hadisi, koji ne prave razliku između proste, složene ili neke druge vrste kamate. Kao primjer su sljedeći ajeti:

“Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (2:275)

“O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vijernici. Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti niti će vama nepravda biti učinjena.” (2:278, 279)

Iz svega navedenog na kraju možemo zaključiti da kamata, u bilo kojem obliku, u sebi sadrži nepravdu i zato je zabranjena.

Stoga je neophodno da uložimo maksimalne napore kako bismo se sačuvali ove nepravde i velikog grijeha. Možda je izlaz u islamskom beskamatnom bankarstvu, koje se sve više i više nameće kao alternativa konvencionalnom kamatnom bankarstvu, kako u svijetu, tako i kod nas u Bosni i Hercegovini.