SAFF

Komšije pravoslavci is susjednih sela uništavaju nam ljetinu svojim govedima

Facebook
Twitter
WhatsApp

Taj problem traje od samog početka povratka, međutim, svako obraćanje organima javnog reda je završavalo uvijek isto, samo su se ograđivali od nadležnosti.
Ja sam se vratio 2009. godine, postao jedan od najmlađih stanovnika sela. Ostali povratnici su uglavnom osobe starije od pedeset godina, svega osam porodica. Svaka porodica se bavi stočarstvom,  to je uglavnom svima jedini izvor primanja.

Odmah po povratku u selo zatekao  me je jedan neobičan, ali za mene, barem do sada, nerješiv problem. Sa tim problemom se svi bošnjački povratnici bore u zadnjih osam ili devet godina, od  početka samog povratka iz izbjeglištva. Naime, problem  je u nemaru i nehatu  naših komšija  pravoslavaca, iz sela koja su udaljena i do 7-8 kilometara,  koji se također bave stočarstvom i čija krupna stoka tokom ljeta je puštena i uništava naše ljetine i hranu za stoku.

Pošto sam, nakon nekoliko pokušaja prijavljivanja, sam doživio isto i sam se uvjerio u ono što su mi rekli  drugi povratnici, koji su pokušali prijaviti policiji  uništavanje ljetine, bio sam izgubio vjeru da iko vodi računa o tome i sličnim stvarima. Pokušavao sam nagovoriti ostale povratnike da zajedno svi pokušamo riješiti taj problem, ali oni iz raznih strahova nisu smjeli i nisu imali volje da udruženim snagama krenemo u rješenje problema. Jedni su mi rekli: „Bolje da trpim nego da mi neko dođe u pola noći na vrata“, ili: „Bolje da trpim nego da strahujem da me neko, kada idem putem, iz šume ubije“, ili: „Prijavljivali smo mi ali policiju to ne zanima i neće da se zamjere međusobno“ . Da li je njihov strah opravdan?  Ja to ne bih znao reći.

U šest godina, od kako sam se vratio ovdje, svakodnevno se ponavlja isto, odmah sa početkom proljeća. Komšije pravoslavci puštaju svoja goveda  na pašu. To ne bi prestavljalo ni najmanju smetnju, da oni o tim govedima vode računa . Njihova goveda su tokom cijelog ljeta bez čobana, pa tako dolaze u naša sela ili zaseoke i, takoreći, svakodnevno  nas uznemiravaju i čine štetu. Ja sam često pokušavao prijavljivati, često, samo istjeram  goveda iz dvorišta, ili otjeram dalje od onoga na čemu mogu napraviti štetu.

U zadnje dvije godine sam sve češće prijavljivao pozivom na broj policije. Uglavnom su mi davali slične odgovore kako oni nemaju nadležnost za to, kako nije njihov posao da čuvaju tuđa goveda (kao da sam ja to od njih tražio), ili arogancija dežurnih pitanjem: „Pa hoćeš da mi dođemo da čuvamo ta goveda?“, a nekad mi je bilo rečeno samo ogradi svoje. Ali, kako ograditi pedesetak duluma?

Svi mi povratnici smo dobili takve odgovore i prijedlog da zagradimo. Ali, kako starci, posebno na izmaku snage i na ivici bijede da zagrade svoja imanja? I zar baš mora da se zagrađuje toliko zemlje koju koristimo, zbog nekoga iz drugog sela, koje je daleko  sedam ili osam kilometara? Zar nije logičnije i praktičnije da vlasnik stoke ili čuva svoju stoku da ne pravi drugima štetu il da ogradi tamo gdje stoku puštaju?

Prošle jeseni, nakon što je stoka ( između 20 i 25 komada goveda ) preko noći uništila vrtove, idući pješice sa majkom,  slučajno sam na putu sreo jednog od vlasnika stoke, zamolio ga da pazi na svoju stoku i samo da dođe da vidi štetu koju mi je njegov svijesni nehat napravio, on se samo okrenuo i nastavio putem psovajući mi „balijsku majku“. To sam pokušao prijaviti, međutim dežurni  policajac nije htio ni da me sasluša.

Nakon tog događaja svaki dolazak stoke sam prijavljivao. Tako je trajalo do početka maja ove godine,  kada mi je prijatelj predložio da pozovem Eufor pa makar da me oni upute kome da se požalim na policiju, i na situaciju. Eufor me je uputio na adresu Unutrašnje kontrole. U UK su me ljubazno zamolili da se strpim da će, dal zamoliti ili uticati na vlasenički MUP da poduzmu nešto po mom pitanju.

Dva dana poslije, nakon šest godina prijavljivanja, prvi put se pojavila policija, koji su znali put do sela ali nisu znali da neko živi baš tu.  Tek poslije toga su počeli da prave zapisnike prijava pri mome prijavljivanju. Obećano mi je, također, od strane vlasnika stoke, preko usta policajaca da će prestati uznemiravanje.

To je bio razlog da što se stoka rijeđe pojavljivala na mom imanju. Međutim, opet od polovine avgusta, svako jutro me dočekaju pred vratima. Svaki dan tjeram goveda dalje od imanja. Svaki dan pozivam i prijavljujem policiji. Nijedan dan se ne pojavljuje vlasnik da vidi štetu.  Tek moram da čekam kada će šef sektora dobiti dozvolu da dođe da napravi zapisnik o uništenim vrtovima i prevrnutom sijenu.

S druge strane, patrola, za koju sam molio da dođe, 30. augusta 2015., mi samo pokazuje dobru volju da riješi uzmemiravanja, ali ne znaju kako, jer ne znaju ni sami po kom osnovu da prave prijave, na koji način da postupaju. Pravdaju se da stoki ne mogu da pišu.

Pitao sam njih i pitam sada sve koji znaju:

  1. Postoje li neke mjere protiv vlasnika stoke?
  2. Imam li ja pravo da u miru, bez uznemiravanja i štete živim na svojoj očevini?

Molim sve one koji se bave zakonima ili pravima građana da upute i mene i policiju, te nam objasne kako da postupamo. Molim MUP, EUFOR, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA I SVE ONE koji se PRAVIMA I ZAKONIMA bave, ili one koji na bilo koji način mogu uticati da se riješi moj problem, a samim time bi se riješio problem ostalih povratnika sela Šadići.

Ovo dok pišem stoka je ponovo u mojoj bašći. Šta da činim?

S poštovanjem,

Ishak Kuljančić                                                                                                                31. august 2015. Godine
Kontakt
Adresa: Šadići Donji bb, 75440, Vlasenica
Mob: 065001239
E-mail: [email protected]

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA