Krediti u islamskom pozitivnom pravu

1

Piše: mr. Muhamed Emšo

U savkodnevnom životu često se susrećemo sa pojmovima kredit, kreditiranje, zaduženje i slično. Danas je gotovo teško naći čovjeka koji nije aktivni učesnik u tim pojmovima, tj. da nije u određenoj mjeri opterećen nekom vrstom zaduženja. U većini slučajeva se radi o kamatnim kreditima koji su ugrađeni i ozakonjeni u pozitivnom pravu koje je na snazi u BiH. Međutim, opravdano se može postaviti pitanje da li je to pozitivno pravo uvijek pozitivno, posebno kada je riječ o klasičnoj eksploataciji ljudi putem kamate.

S druge strane, islam i ovdje nudi alternativu i omogućava ljudima za riješe svoje prebleme trenutne nelikvidnosti pomoću kreditiranja i finansiranja koji su u skladu sa moralnim principima islamskog učenja.

U narednom tekstu ću nešto reći o karakteristikama kredita u pozitivnom i islamskom pravu, a zatim ću napraviti komparaciju između njih.

Krediti u pozitivnom pravu

Latinska riječ credere znači povjerenje, što znači da su prvi krediti bili na osnovama povjerenja.

Razvojem proizvodnje, trgovine, nauke i tehnike, funkcija kredita se sve više udaljavala od credere (povjerenja) i više se zasnivala na materijalnom obezbjeđenju.

U pozitivnom pravu, najšire rečeno, može se reći da je kredit ustupanje prava raspolaganja novcem ili nekim drugim materijalnim dobrom, od povjerioca dužniku, na određeno vrijeme i uz određene uslove obligacionog karaktera, koji su definisani u posebnom pisanom ugovoru. To ustupanje prava je praćeno čvrstom obligacionom obavezom o pravovremenom povratu uloženih sredstava (glavnice) i drugih ugovorenih uslova (kamate i sl.).

Ugovori o kreditu zaključuju se između davaoca kredita i primaoca kredita. Kao davaoci kredita najčešće se pojavljuju banke. Međutim, i drugi privredni subjekti, koji ispunjavaju zakonske i druge uslove, takođe mogu biti kreditori.

Ugovor o kreditu u Zakonu o obligacionim odnosima

Pojam:

Ugovorom o kreditu banka se obavezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobijeni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

Forma i sadržina ugovora o kreditu:

Ugovor o kreditu mora biti zaključen u pismenoj formi. Ugovorom o kreditu utvrđuje se iznos, kao i uslovi davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Otkaz davaoca kredita:

Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten u suprotnosti sa njegovom namjenom.

Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravnog lica ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.

Odustajanje od ugovora i vraćanje kredita prije roka:

Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit.

Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ukoliko ju je davalac kredita pretrpio.

U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može da zaračuna kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.

Kamata

Za kredite u pozitivnom pravu karakteristična je kamata kao legalna cijena kredita, tj. legalan oblik zarade, usljed tzv. vremenske vrijednosti novca.

Postoje razni oblici kamatne stope, kao npr.:

fiksna – obračun se vrši po istoj stopi sve do isteka otplate kredita,

varijabilna – mijenja se u toku otplate kredita u odnosu na neki vanjski parametar (inflacija, EURIBOR, LIBOR, itd.),

efektivna – obuhvata sve troškove kredita (kamate, naknade, troškove obaveznog depozita na računu, itd.,

realna – uzima u obzir kretanje inflacije,

složena – kamata na kamatu,

zatezna – plaća se kao kazna za neblagovremeno izvršenje novčanih obaveza (npr. otplate kredita), itd.

Kao kriterij za klasifikaciju kredita može biti:

predmet u kojem se daje i vraća kredit (novčani, komercijalni i naturalni),

namjena za koju se daje kredit (proizvođački i potrošački)

vrijeme na koje se daju krediti (kratkoročni – do 1 godine, srednjoročni – od 1 do 5 godina, dugoročni – preko 5 godina),

način obezbjeđenja kredita (osigurani i neosigurani)

uslovi otplate kredita (cijeli, obročni i anuitetski)

način plaćanja kamata (kamatonosni i beskamatni – veoma rijetki)

porijeklo kredita (domaći i inokrediti), itd.

Krediti u islamskom pravu

Kada govorimo o kreditima u islamskom pravu onda uglavnom mislimo na kupoprodaju neke robe sa odgođenim plaćanjem – bej` muedždžel.

Najbolje je robu kupovati sa plaćanjem u gotovini, ali je dozvoljeno da se ona kupuje i na kredit, tj. sa odgođenim plaćanjem, s obostranim pristankom i kupca i prodavca. To možemo vidjeti iz prakse Muhammeda a.s. kada je jednom, za prehranu svoje porodice, kupio žito od nekog Jevreja, ali uz dogovor da ga plati za određeno vrijeme, pa je za to založio svoj pancir kao sigurno jemstvo.

Iz ovog hadisa vidimo da je to odgođeno plaćanje dozvoljeno osigurati nokom vrstom obezbjeđenja (jemci, mjenice hipoteka, i sl.).

Prodavac robe ima potpuno pravo da na početku, pri formiranju cijene robe, uzme u obzir period otplate i u odnosu na njega povećava cijenu.

Cijena robe na kredit, tj. sa odgođenim plaćanjem, u pravilu je uvijek veća od tržišne cijene te iste robe ako bi se plaćala trenutačno (gotovinski).

Model finansiranja u islamskom bankarstvu koji je zasnovan na odgođenom plaćanju jeste murabeha i on je u veoma zastupljen u poslovanju islamskih banaka (70–80%).

Uslovi valjanosti kupoprodaje s odgođenim plaćanjem

Datum plaćanja mora biti dogovorom precizno određen.

Vrijeme plaćanja može biti određeno bilo preciziranjem određenog datuma ili vremenskog perioda, npr. Tri mjeseca, ali ne može biti određen vezivanjem za događaj u budućnosti čiji se precizan datum ne zna ili nije izvjestan. Ako je vrijeme plaćanja nepoznato ili neizvjesno, kupoprodaja nije valjana.

Ako je određen period za plaćanje, npr., jedan mjesec, smatrat će se da on počinje od dana isporuke, osim ako se strane drugačije ne dogovore.

Odgođena cijena može biti veća nego cijena za gotovinsko plaćanje ali ona mora biti određena u momentu kupoprodaje.

Jednom kada cijena bude dogovorena, ona ne može biti umanjena u slučaju ranijeg plaćanja niti povećanja u slučaju kašnjenja. Prodavac se može dobrovoljno odreći dijela duga u slučaju prijevremene otplate.

Da bi se izvršio pritisak na kupca da blagovremeno uplaćuje rate, od njega se može tražiti da obeća da će u slučaju kašnjenja donirati određeni iznos za dobrotvorne svrhe. U takvom slučaju prodavac može primiti takav iznos od kupca, ne da bi ga uvrstio u svoj prihod, već da bi ga upotrijebio u dobrotvorne svrhe u ime kupca.

Ako je roba prodata na rate, prodavac može postaviti uvjet kupcu da će sve rate dospjeti odmah, ukoliko zakasni sa plaćanjem neke od rata na dan njegovog dospijeća.

U cilju osiguranja naplate, prodavac može od kupca tražiti da ponudi osiguranje u vidu hipoteke ili založnog prava na bilo koju njegovu imovinu.

Od kupca se također može tražiti da potpiše mjenicu (a promisory note or bill of excange), s tim da zadužnica ili mjenica ne mogu biti prodani trećoj strani po cijeni različitoj od nominalne vrijednosti.

Komparacija kredita u islamskom i pozitivnom pravu

Krediti u pozitivnom pravu su zasnovani na kamati kao legalnoj cijeni pozajmljivanja novca, dok islam zabranjuje bilo koji oblik kamate.

U kreditima u pozitivnom pravu novac se tretira kao roba s kojom se trguje uz zaradu u obliku kamate, dok u islamu novac predstavlja samo mjeru vrijednosti i sredstvo razmjene drugih roba. Pošto nema svoje stvarne upotrebne vrijednosti, ne može se tretirati kao roba za trgovanje.

Kod kredita u islamu, neki islamski pravnici smatraju da povećanje cijene za odgođeno plaćanje u odnosu na trenutačno plaćanje, predstavlja nešto slično kamati jer sliči plaćanju cijene za vrijeme. Zbog toga to smatraju zabranjenim.

Međutim, većina učenjaka ovo dozvoljava zato što je osnovni princip dozvoljenost stvari i ne postoji jasan tekst u kojem postoji zabrana ovakve situacije.

Takođe ne postoji sličnost s kamatom jer je prodavač u kupoprodaji robe slobodan da podiže cijenu prema vlastitom nahođenju, bez obzira da li se plaća odmah u gotovini ili na kredit, sve do granice bezobzirnog iskorištavanja ili očevidne nepravde, kada bi to bilo haram.

Cijena koja se utvrdi na početku je vezana za robu, a ne za vrijeme. U slučaju kašnjenja kupca s plaćanjem, cijena bi ostala ista kakva je dogovorena. Jedna roba može imati različite cijene za različite periode. Međutim, kupac pri zaključenju ugovora mora odabrati jednu opciju, tj. da se tačno utvrdi koja je to cijena i koji je vremenski period plaćanja. Kada se to jednom ugovori, onda to važi do kraja otplate.

Zajedničko za kredite u pozitivnom i u islamskom pravu je sljedeće:

Valutna klauzula – vezivanje domaće valute u kojoj se vrši plaćanje za neku stabilniju valutu (npr. EUR) radi neutralizovanja efekata promjene kursa domaće valute.

Vezivanje profitne stope ili marže banke za neki eksterni faktor (LIBOR, EURIBOR, ili neki vlastiti benchmark kreiran na međubankarskom tržištu islamskih banaka i islamskih finansijskih institucija.

Obezbjeđenje plaćanja dogovorene cijene na osnovu upisa hipoteke ili založnog prava od strane klijenta.

Garancija treće strane za uredno plaćanje kupca, tj. da kupac obezbijedi jednog ili više jemaca.

Razlike između kredita u pozitivnom i islamskom pravu su i to što:

Murabaha ugovor (kupoprodajni ugovor u islamskom pravu) ne smije sadržavati popust u slučaju ranije otplate. Ako dođe do ranije otplate, banka se može dobrovoljno odreći dijela zarade, ali nije to obavezna. Kamatne banke, u slučaju prijevremene otplate kredita, uglavnom ne obračunavaju kamate na nedospjele rate, ali naplaćuju visoke naknade za prijevremeno zatvaranja kredita, a prije toga su naplatile veći dio planiranih kamata u ratama koje su plaćene do tog momenta.

Ako klijent od banke traži reprogramiranje rata, islamska banka to može učiniti, ali samo na bazi istog iznosa i u istoj valuti, dok konvencionalne banke za produženje perioda naplaćuju dodatne kamate. Kod murabahe nema refinansiranja, tj. dogovaranja dodatnog perioda otplate sa novom stopom, jer bi to bila kamata.

Murabaha ne može biti sekuritizirana i pretvorena u utržive instrumente koji će biti prodavani i kupovani na sekundarnom tržištu. Dug koji u murabahi klijent treba platiti banci jeste novac i njegov prenos na treću stranu za novac može biti samo po nominalnoj vrijednosti. Svaka razlika je kamata. Kod kamatonosnih kredita sekuritizacija je moguća i podrazumjeva trgovinu dugom uz određenu kamatnu razliku.

Osim kreditiranja putem kupoprodaje sa odgođenim plaćanjem (murabahe), islamske banke finansiraju svoje klijente i na osnovu drugih oblika ili modela finansiranja koji su, takođe, u skladu sa šerijatskim principima, a koji su zasnovani na nekim drugim oblicima poslovne saradnje, kao npr. zajedničko ulaganje (mušareka i mudareba), iznajmljivanje (idžara), plaćanje unaprijed (selem i istisna) i drugi.