Kristina Ljevak 11. jula na TV SA pustila film kojim se negira srpska krivica za zločine nad Bošnjacima 

6

Poznato je da RT RS i mediji u Republici Srpskoj na dan ukopa u Potočarima stradalih u genocidu emitiraju različite programe u kojima žele opravdati i osporiti zlodjela hordi Ratka Mladića, Radivoja Krstića, Ljubiše Beare, Milorada Trbića, Vinka Pandurevića, Zdravka Tolimira, Vujadina Popovića i td. Djeluje nemoguće, ali sada i iz Sarajeva dolaze takvi uvredljivi filmovi. Tamošnji javni emiter Televizija Sarajevo pustio je užasan film u kojem se iskrivljuje istina o zločinima nad Bošnjacima.

Tačno na pretužni 11. juli ova televizija čija je direktorica Kristina Ljevak prikazala je film Tužitelj, branitelj, otac i sin. Teško je naći adekvatne izraze za opis ovog filma. Može se ustvrditi da je ovo zasigurno jedan od kapitalnih medijskih poduhvata kreiranih za negiranje genocida i za predstavljanje četničkih zločinaca kao žrtve.

Film govori o suđenju za zločin iz maja 1992. u selu Glogova kod Bratunca za koje je u Hagu optužen general Radislav Krstić. Svjedok detaljno opisuje kako su pod generalovom komandom on i ostali vojnici činili zločine ubijanja muslimana i silovanja muslimanki. Ubrzo se branitelj optuženog Krstića daje u potragu po Bosni u kojoj saznaje da se radi o podmetnutom svjedoku koji ima lažno ime i biografiju. Radnja filma dovodi do toga da se otkriva da je svjedok lažno svjedočio kako bi nanio štetu nevinom Krstiću. Za to su krive vlasti u Sarajevu koje su ucijenile svjedoka i natjerale ga da izmišlja zločine i odgovornost optuženog generala. – Presuda se ne može zasnivati na lažima, jedna je od izgovorenih i najbitnijih poruka i najbolje opisuje ovaj sramni film.

Osim sablasnih velikosrpskih poruka emitiranih na TV SA i to na dan pada Srebrenice, u filmu je jasno poručeno da je sud u Hagu nepravičan, u njemu se koriste laži kako bi se nepravedno optužili Srbi. Kreatori ovog opasnog i zlokobnog filma vješto i podmuklo su odbrani uhvaćenoj u korištenju lažnog svjedoka dodijelili ulogu borca za dokazivanje genocida. Tako se stvara zaključak da su oni koji govore o genocidu u biti dokazani lažovi. Frapantno je kako u filmu svaki detalj ima svoje mjesto i funkciju. To je rezultiralo da je pretrpan agresorskim tezama. Jedna od njih je da u stvarnosti za genocid u Srebrenici presuđeni zločinac Krstić, u filmu biva prikazan kao moralna vertikala kojem je podmetnuta krivica. Druga je da se spoznaje o genocidu zasnivaju na neistinama. I Hag je sataniziran kao mjesto sudske nepravde nad Srbima, gdje sudije čak ne dozvoljavaju ni da odbrana postavi pitanje ili da joj se dopusti pauza za konsultacije sa Krstićem. Sarajevo je predstavljeno kao nositelj osmišljene antisrpske politike jer instruiraju i u Hag šalju lažne svjedoke. Osim toga, kad ovaj u filmu bude otkriven, pokazuje se kako ga agenti iz Sarajeva batinaju jer nije izvršio svoj zadatak. To što za ove nečasne radnje koriste čak i avion poruka je gledateljima da iza ovoga ne stoji nikakva mafija već službeno, antisrpsko Sarajevo. Čak i lična prevoditeljica u filmu govori da među muslimanima nije prihvaćena. Ne treba čuditi što je rađen u bugarskoj produkciji. Tako se želi zamesti trag koji očigledno vodi do Banjaluke ili Beograda i SANU. Snimanje na nekoliko lokacija kao što su Amsterdam, Hag i Sarajevo govori da je riječ o višemilionskom projektu a što može obezbijediti samo neka državna struktura. Da iza filma ne stoji nikakav umjetnički poriv već da ima jasne velikosrpske ciljeve pokazuje što su ga autori opisali kao inspiriranog istinitom pričom. To možda i jeste dijelom tačno, ali je ta istinita priča o nekom nepoznatom sudskom slučaju u svijetu preslikana na stvarni primjer u Hagu u slučaju Krstića i Glogove i tako se stvorio lažni dojam o autentičnosti priče o nevinom generalu Vojske Republike Srpske i spletkarenju Sarajeva i Tribunala protiv Srba.

Na dan dženaze ubijenim Bošnjacima u Srebrenici, TV SA je prikazivala ovaj film koji je vrhunac velikosrpske propagandne kuhinje. Čak su i srbijanski mediji dali visoke ocjene za ovo djelo. Ne postoji ozbiljnije i kapitalnije, ali i odvratnije djelo ovakve vrste. Vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo koju predvode Narod i pravda Elmedina Konakovića i Naša stranka dozvolila je direktorici Kristini Ljevak da na TV SA i to na 11. juli emitira ovakve besramne i neskrivene uvrede. Da li se pred našim očima u glavnom gradu BiH dešava velikokladuški scenarij? Da li je ovo otvoreni napad? Da li je ovo kraj iluzijama? Tvrdnje u kojima se ukazivalo da je Kristina Ljevak opasnost jer sa majkom pred rat izdala Sarajevo i prešla na teritoriju pod kontrolom Radovana Karadžića i tamo zadugo poslije rata ostala proglašavane su govorom mržnje. Sada se pokazuju tačnim jer je uočljiva njena misija i zadatak.

Naša sramota je što nemamo snage i volje reagovati. Vjerovatno nijedno udruženje, nijedan medij niti političar neće dići glas zbog toga što se kroz film na TV SA vrijeđa Srebrenica, njene žrtve, njene istine, majke, činjenice. Ovaj narod neće opstati.