Loš sam ja hafiz Kur'ana ako bih strahovao od susreta sa neprijateljem

971

Piše: Abdul-Hamid bin Badis
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bitka na Jemami, u ratu protiv Benu Hanif, plemena lažnog poslanika Musejleme el-Kezaba, bila je najteža bitka u poznatom ratu protiv otpadnika. Toga dana hafizi Kur'ana odigrali su nezaboravnu ulogu. Glavni komandant muslimanske vojske bio je Halid ibn Velid. On je birao ljude između ashaba koji će nositi muslimansku zastavu, odnosno bajrak islama. Mudžahid u čijim rukama je bio bajrak islama imao je izuzetno važan i ozbiljan zadatak. Zastava iz njegove ruke nije smjela pasti, sve dok on mrtav ne padne na zemlju, niti ju je ko smio preuzeti od njega dok on ne pogine.
U Bici na Jemami zastavu muhadžira nosio je Abdullah ibn Hafs ibn Gānim el-Kureši i on je hrabro i postojano nosio zastavu sve dok nije poginuo. Nakon njega, bajrak islama predat je Salimu, oslobođenom robu Ebu Huzejfe. Kada je uzeo bajrak, Salim je upitao okupljene muslimane: ”Ne znam zbog čega ste baš mene izabrali i iz kojeg razloga ste meni predali bajrak islama. Da to možda nije zbog toga što sam ja hafiz i noistelj Kur'ana i da ću zbog toga biti postojan kao i moj prethodnik, sve dok ne poginem ili dok ne pobijedimo neprijatelja?” Odgovorili su: ”Da, upravo zbog toga smo ti predali zastavu. A da se možda ne bojiš?” Salim je mirno i dostojanstveno odgovorio: ”Loš sam ja hafiz Kur'ana, ako bih strahovao od susreta sa neprijateljem.”
Salim je ponio bajrak islama i smatrao je to emanetom i zavjetom između njega i Allaha i muslimana. Nije se povlačio ni pedlja, sve dok nije mrtav pao ispred bajraka. Tako je Salim ispunio zavjet dat Allahu, kao što su ga ispunili i njegova braća hafizi koji su poginuli prije njega. On je bajrak uzeo u svoju desnicu sve dok mu neprijateljski vojnik nije odsjekao desnu ruku, zatim je bajrak uzeo u lijevu ruku i nosio ga boreći se protiv otpadnika, sve dok mu i lijevu ruku nisu odsjekli. Onda je bajrak čvrsto prigrlio uz svoje tijelo i nosio ga dok nije poginuo. Prije nego je ispustio svoju plemenitu dušu, pitao je: ”Šta je bilo sa Ebu Huzejfom?” (njegovim nekadašnjim gospodarom koji ga je oslobodio kada je primio islam) Rekli su mu da je ubijen, a onda je on tražio da ga odnesu do Ebu Huzejfe, da i mrtvi budu zajedno kao što su bili zajedno cijeli život koji je bio u znaku žrtve za islam i muslimane.

Pouka

Kur'an je bajrak islama i hafiz Kur'ana, odnosno nositelj Kur'ana je nositelj bajraka islama. Stoga, nije čudno da su nositelji Kur'ana iz prvih generacija bili i nositelji islamskih bajraka u najtežim bitkama. Dok su sablje sijevale na sve strane, oni su se hrabro i nepokolebljivo borili protiv neprijatelja islama, krčeći put islamskom bajraku i svojim saborcima, mudžahidima. Oni nisu prihvatali ništa osim da uvijek idu naprijed i da budu istinski uzori i predvodnici drugim muslimanima.
Oni su bili dostojni zvanja hafiza, čuvara i nositelja Kur'ana, kako u pogledu razumijevanja i poznavanja Kur'ana, tako isto i u pogledu rada po Kur'anu. Ponosili su se Kur'anom i sami su bili ponos islama.
A nakon njih su došle neke nove generacije muslimana, novi hafizi i učači Kur'ana koji su od Kur'ana napravili unosnu trgovinu i koji su ga koristili za učenje mrtvima, zarađujući i na taj način svoju dunjalučku nafaku. Time su ponizili sami sebe, ponizili su časno zvanje hafiza i čuvara Kur'ana, pa je i Allah njih ponizio.
No, i pored toga, hvala Allahu, i danas ima mnogo hafiza Kur'ana, koji su svjesni šta nose i kakav emanet su preuzeli. Takvi hafizi uče Kur'an i druge njemu podučavaju i neprestano rade za boljitak islama i muslimana. Oni, poput hafiza iz prvih generacija islama, s ponosom nose veličanstveni bajrak islama, bajrak istine, pravde, bratstva i dobročinstva prema svim ljudima.