Moj Allahu, podari mi iz Zubejdinog obilja

219
00140561 000

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Pssssst! Šutite i osluhnite! Kakvi to čudni glasovi dopiru iz dvorca halife Haruna Er-Rešida. Ti glasovi najviše sliče zujanju pčela u košnici. Hajde da priđemo malo bliže dvorcu. Aha, sada je potpuno jasno! To su glasovi sluškinja supruge halife Haruna Er-Rešida, Zubejde, koje svakodnevno uče Kur'an u njenom dvorcu, a ona ih pažljivo sluša.

Ljepotica Zubejda je, kao i svaka druga djevojka, imala svoje djevojačke snove, a jedan od tih snova bio je da se uda za mlađahnog i uglednog Haruna Er-Rešida prema kojem je gajila posebne simpatije. I Allah je dao da se njen san pretvori u javu. Kada se Harun Er-Rešid, zajedno sa svojim ocem i tadašnjim halifom El-Mehdijem, ovjenčan pobjedom vratio iz jedne od mnogobrojnih bitaka protiv Bizantinaca, zaprosio je ljepoticu Zubejdu. Tako je taj dan za Zubejdu značio dvostruku radost, radost zbog pobjede muslimana i radost zbog udaje za Haruna Er-Rešida.

Upriličena je nesvakidašnja svadba i svadbeno veselje na halifinom dvorcu kojem vjerovatno, po raskoši, nije bilo ravnog ni prije ni poslije toga.

Nevjestu su zakitili zlatom, biserima i draguljima i namirisali je najljepšim mirisima. Cijeli Bagdad je bio u znaku tog velikog svadbenog veselja.

Zubejda je svim srcem voljela Haruna Er-Rešida, ali je svojom ljubavlju, odanošću, pronicljivošću uspjela također osvojiti njegovo srce, toliko da on nije imao snage da se suprostavi ni jednom njenom zahtjevu. Ona mu je rodila sina Muhameda Emina kojem je poklonila svu svoju ljubav i emocije. Toliko je bila privržena svom sinčiću da je jedanput poslala svoju sluškinju do šejha El-Kisaija, a koji je bio vrlo strog u podučavanju Emina, da mu kaže da prestane s tom strogošću, jer on ne podučava bilo koga, već plod Zubejdinog srca i zjenicu njenog oka.

Harun Er-Rešid je, nakon svoga oca, preuzeo hilafet i u njegovo vrijeme islamska država se još više proširila i postala bogatija i naprednija. Zanesen svojom moći, Harun Er-Rešid je jedanput, gledajući oblake kako plove nebom, rekao: ”Plovite kuda hoćete i prolite kišu gdje hoćete, al ja znam da će plodovi vaše kiše (harač) doći u moju blagajnu.”

Njegova supruga Zubejda bila je poznata po darežljivosti i dobročinstvu. Tako je, prilikom odlaska na hadž, 180. godine po Hidžri, vidjevši koliko stanovnici Mekke oskudijevaju s vodom i koliko imaju poteškoća da dođu do pitke vode, pozvala čuvara svoje hazne i naredila mu da okupi najbolje inženjere i radnike iz cijelog islamskog carstva i da iskopaju veliki bunar u Mekki, pa makar svaki udarac krampom koštao po jedan zlatnik. Oni su to i uradili i taj bunar je ostao poznat kao Zubejdin bunar.

Ova vrla muslimanka nije se zadovoljila samo time, već je od svog imetka sagradila mnoge džamije i dobrotvorne ustanove.

Zubejda je silno željela da njen sin Emin naslijedi oca na mjestu halife muslimana, ali je Harun Er-Rešid smatrao Me'muna, svog sina od druge žene, mnogo sposobnijim i prećim da preuzme hilafet nakon njega i pored toga što je bio mlađi od Emina. Znajući za to, Zubejda je jedanput ušla u njegovu rezidenciju i kritikovala ga zbog takvog odnosa prema njihovom sinu Eminu. Harun Er-Rešid, govorio joj je: ”Teško tebi Zubejda! Ja sam u ovom trenutku odgovoran za ummet Muhammedov a.s i ja dobro znam mogućnosti i sposobnosti mojih sinova. Naš sin Emin nije dostojan ni sposoban da preuzme hilafet, a ti to govoriš samo zbog toga što te je majčinska ljubav zaslijepila. Boj se Allaha, Zubejda! Ja volim oba svoja sina podjednako, ali ću hilafet ostaviti onome ko je dostojan toga, a to je Me'mun.” No, i pored toga, na kraju je halifa Harun Er-Rešid popustio pred zahtjevima svoje supruge Zubejde i imenovao je Emina za svoga nasljednika, a nakon njega drugog sina, Me'muna.

I onoga dana kada je Me'mun ušao u Bagdad, nakon što je u međusobnom sukobu i borbi za vlast, ubio brata Emina, dočekala ga je Zubejda i rekla mu: ”Čestitam ti mjesto halife! Izgubila sam sina halifu i zamjenila ga sinom halifom kojeg nisam rodila. Držim da se ovakvom zamjenom ne može biti gubitnik. Molim Allaha da mi podari strpljivosti za onim što sam izgubila i da mi podari dobro u njegovoj zamjeni.” Na to je Me'mun kazao: ”Ovakva žena se rijetko rađa! Teško da joj mogu parirati i najriječitiji govornici.”

Zubejda je preselila na Ahiret 216. H.g. u Bagdadu, nakon života koji je bio ispunjen dobročinstvom i plemenitošću.

Prenosi se da su jedne prilike dvojica slijepaca sjedila ispred dvorca halife Haruna Er-Rešida i jedan od njih je govorio: ”Moj Allahu, podari mi iz Tvoga obilja!”, a drugi je govorio: ”Moj Allahu, podari mi iz Zubejdinog obilja!” Čuo je to stražar ispred dvorca, pa je o tome obavijestio Zubejdu. Nakon toga, Zubejda je, slijepcu koji je tražio iz njezinog obilja, poslala pečenu kokoš i u njoj dva zlatnika, a onom drugom, što je tražio iz Allahovog obilja, poslala je dva dirhema (srebrenjaka). Kada im je stražar predao Zubejdine darove, onaj što je dobio pečenu kokoš prodao ju je onom drugom za dva dirhema, ne znajući šta se u njoj nalazi. To se ponavljalo punih deset dana. A onda je Zubejda, čudeći se pohlepi slijepca kojem je svaki put slala pečenu kokoš i dva zlatnika, otišla do njih da vidi o čemu se radi. Upitala je prvog: ”Šta si uradio sa zlatnicima koje sam ti poslala? Kako možeš biti toliko nezahvalan, ja sam ti za deset dana poslala dvadeset zlatnika koje ni najbolji trgovac u Bagdadu za to vrijeme ne može zaradit?!” Slijepac je odgovorio: ”Ja ne znam ni za kakve zlatnike. Ja sam svaki dan dobijao pečenu kokoš koju sam onda prodavao svom drugu za dva dirhema.” Tada se onaj drugi slijepac nasmijao, pa je na Zubejdino pitanje zašto se smije, odgovorio: ”On je učio dovu: ”Moj Allahu, podari mi iz Zubejdinog obilja”, a ja sam učio dovu: ”Moj Allahu, podari mi iz svoga obilja!” Eto tako prođu oni koji se pouzdaju u nekog drugog mimo Allaha.”

Izvor: http://www.attef.org